Fra Slavko ni za života nije nikada pokazivao na sebe, nije nikada mario za sebe nego je sve ljude vodio Bogu.
Na današnji dan (24. studenoga) 2000. godine na Križevcu nakon molitve križnog puta preminuo je fra Slavko Barbarić. Kao svećenik djelovao je u Čapljini, Mostaru, Blagaju, Humcu, te u dva navrata u Međugorju. U Međugorju je ostavio najveći trag, koji ne blijedi ni gotovo četvrt stoljeća nakon njegove smrti. Napisao je veliki broj knjiga duhovnoga sadržaja koje su prevedene na dvadesetak jezika i tiskane u više od 20 milijuna primjeraka diljem svijeta, pokrenuo duhovne obnove, Majčino selo, zajednicu Milosrdni otac, susretao se s hodočasnicima… Njegova ostavština je na svakom koraku.
Na 24. obljetnicu smrti fra Slavka Barbarića, danas održan je peti molitveni hod od njegove rodne kuće u Dragićini do njegova groba u Međugorju, a fra Slavka su se prisjetili i brojni hodočasnici moleći krunicu na Brdu ukazanja. Svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju predslavio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, koji se fra Slavka prisjetio u svojoj propovijedi.
”Danas se mi spominjemo fra Slavka na dan kada je on umro, kada je otišao sa ovoga svijeta. I jako je teško pričati o ljudima koji su bili veliki, jer ljudi koji su bili veliki oni su biti jako jednostavni.
I teško je o njima pričati i vjerujem da prvi fra Slavko ne bi volio da se išta govori o njemu, jer ni za života nije nikada pokazivao na sebe, nije nikada mario za sebe nego je sve ljude vodio Bogu.
Stoga ćemo danas razmišljajući upravo ovoj ljubavi Kristovoj na križu uzeti jedan isječak iz njegove knjige u kojima je on pokušavao ljudima predočiti upravo ljepotu Kristove ljubavi prema nama, ali i podučavao ljude kako i mi sami trebamo učiti upravo iz Kristova križa.
On kaže: Križ je putokaz ljubavi i jedinstva po kojima se dolazi do pravoga mira. Križ je putokaz, dakle znak koji treba slijediti. Kamo se ide kad se prihvati križ kao putokaz?
Ne radi se o jednosmjernome putokazu, jer križ jednim krakom pokazuje prema nebu, a drugim prema čovjeku i svijetu. On pokazuje put ljubavi i jedinstva te vodi do pravoga mira. Čovjek vjeruje samo onoj ljubavi koja je spremna žrtvovati se i dati svoj život za druge. Upravo se tu pokazuje i dokazuje istina naše ljubavi. Olako se govori i pjeva o ljubavi i zaklinje na ljubav, ali se tek pred križem može vidjeti što to znači. U govor o ljubavi mogu se naime uvući sebični sadržaj i želja za lakim uživanjima, a kad dođe vrijeme križa i trpljenja onda se mnoge ljubavi rasplinu i nestanu. Ljubav koja bježi od križa i odlazi u drugome smjeru razbija obiteljsko zajedništvo kao što se lađica razbija od tvrde morske hridi. Tako pucaju mnoga prijateljstva i nestaje mira. Samo ljubav koja prihvati križ i koja je spremna trpjeti za druge stvara jedinstvo u čovjeku i ostvaruje jedinstvo među ljudima napose u obitelji.
Tko ne prihvati križ ljubavi, praštanja, milosrđa i dobrote odlučuje se za jednosmjernost, što za čovjeka nikako nije dobro. Da bi se čovjek potpuno ostvario u njegovu se srcu moraju susresti oba smjera. Srce je središte gdje se susreću smjerovi koje križ pokazuje i tako se ostvaruje ravnoteža.
Obraćenje promatrano u ovo vrijeme milosti u svjetlu križa kao putokaza znači traženje ravnoteže između odnosa prema Bogu i prema čovjeku. Svako pomicanje od središta uzrokuje neravnotežu i osobne muke i stradanja, što se onda tragično pokazuje u odnosima prema Bogu i čovjeku.
Sve što uzrokuje ovu neravnotežu naziva se grijehom, koji kao zloćudna stanica u tijelu uništava radost i mir”, kazao je fra Zvonimir Pavičić, naglašavajući kako nam je upravo Isus pokazao na svome križu tu savršenu ljubav i to savršeno mjerilo ljudskoga kršćanskoga života. Osvrnuo se fra Zvonimir i na današnju svetkovinu Krista Kralja.
”O svetkovini Isusa Krista Kralja svega stvorenja nemojmo da nas njegovo kraljevstvo zaobiđe. Mi smo u to kraljevstvo uvedeni po svome krštenju, ali svatko ima slobodu odlučiti se za to kraljevstvo ili od njega otići. Isus nikoga nije prisiljavao, Isus je propovijedao i svakom je dao slobodu hoće li se odlučiti za njega i za njegovu kraljevstvo ili će od njega otići?”, kazao je fra Zvonimir i pojašnjavajući nam kako nam je Isus dao slobodu zato što ljubav ne može prisiljavati, ni vršiti pritisak te da se jedino može dogoditi u slobodi srca.
”Prihvatimo Isusov poziv i nemojmo bježati od križa, nego spremno nosimo križ kad se pojavi u našem životu kao što je Isus nosio svoj križ i pokazao nam svojim primjerom da po križu možemo zadobiti svoje spasenje, da križ može zacijeliti mnoge rane i da se po križu dolazi u Kraljevstvo nebesko”, zaključio je fra Zvonimir Pavičić, a cijelu propovijed poslušajte u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
