Danas, 10. veljače na spomendan bl. kardinala Alojzija Stepinca u Međugorju se molilo za franjevce i puk iz međugorske župe koji su stradali u Prvom i Drugom svjetskom ratu te Domovinskom ratu.
Franjevci iz međugorske župe ubijeni za vrijeme Drugog svjetskog rata su: fra Jozo Bencun, fra Marko Dragićević, fra Mariofil Sivrić, fra Grgo Vasilj, fra Jenko Vasilj i fra Križan Galić. U Prvom svjetskom ratu iz međugorske župe poginula ili nestala je 61 osoba. U Drugom svjetskom ratu (najviše u svibnju 1945): 386 osoba. U Domovinskom ratu: 10 osoba, objavili su iz Župnog ureda Međugorje.
Molitvu kod spomenika na temeljima stare crkve, prije početka večernjeg molitvenog programa u crkvi sv. Jakova predvodio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Krunicu je u crkvi potom predmolio župni vikar u Međugorju fra Antonio Primorac, a svetu misu predslavio je fra Luka Ćorić, župni vikar u župi Krista Kralja u Čitluku uz koncelebraciju 16 svećenika. On je uvodeći u misno slavlje kazao kako je blaženi Alojzije Stepinac ”pastir koji je u kušnjama ostao vjeran Bogu, Crkvi i svojoj savjesti.”
”Njegov život i svjedočanstvo podsjećaju nas da vjera traži hrabrost, ustrajnost i spremnost na žrtvu. U ovoj svetoj misi zahvaljujemo Gospodinu za dar njegova života te molimo da nas po njegovu zagovoru učvrsti u istini, vjernosti i ljubavi u svakodnevnom življenju vjere”, kazao je fra Luka na početku svete mise.
I u svojoj homiliji fra Luka nam je, govoreći o životu blaženog kardinala Stepinca, ovoga blaženika i mučenika stavio kao uzor, objašnjavajući kako ovim spomendanom Crkva ne slavi snagu čovjeka, nego njegovu vjernost Kristu.
”U liku blaženoga Alojzija Stepinca gledamo pastira koji je znao da se život ne mjeri prolaznim uspjehom, nego istinom kojom čovjek ostaje vjeran. Njegov put nije bio put sigurnosti, nego put povjerenja u Krista, i u onim trenucima kada su okolnosti postajale teške i izazovne. Blaženi Stepinac je znao da se vjera ne ispovijeda samo usnama, već srcem i odlučnošću.
Svjestan svoje odgovornosti pred Bogom i ljudima, nikada nije tražio lakše izlaze. Kada su mnogi pokušavali pronaći lakši put, pristajali na razne prilagodbe, on je tražio isključivo ono što je ispravno. Kada su se granice dobra i zla pokušavale izbrisati, on ih je jasno razlučivao, jer je mjeru svoga života nalazio u Kristu. I time je jasno pokazao da savjest ne smije biti oblikovana strujama vremena, nego istinom na koju sami Krist Gospodin poziva. U središtu njegove službe stajao je Krist, dobri pastir. Iz toga odnosa rasla je njegova ljubav prema svakom čovjeku.
Ta ljubav nije bila osjećaj, nego opredjeljenje. Nije se zatvarala pred patnjom, niti je birala kome će se približiti. U svakom čovjeku blaženi Stepinac vidio je dijete Božje i zato je branio svakog čovjeka, dostojanstvo svakoga bez obzira na ime, narod ili uvjerenje”, kazao je fra Luka Ćorića naglašavajući kako je ”njegova vjernost Kristu čuvala istinu kao služenje čovjeku, a ne kao oružje protiv njega”.
Za Stepinčevu savjest je rekao kako je ostala slobodna, jer je bila ukorijenjena u Kristu te da nije dopuštao da je oblikuje strah, pritisci ili osobna korist.
”Primjer blaženoga Stepinca pokazuje da pastir ne smije voditi narod putem ugode, već putem istine. Zato blaženi Alojzije Stepinac i danas govori Crkvi i svijetu. U njegovu životu vidimo da vjera živi ondje gdje savjest ostaje budna. Da se kršćanski život ne živi po navici, nego po odgovornosti. Da Krist traži vjernost koja traje čak i onda kada donosi težinu, nerazumijevanje i osudu”, kazao je fra Luka, dodajući kako naše vrijeme često nudi prilagodbu kao izlaz iz napetosti, problema i sukoba, ali da život blaženog Alojzija Stepinca pokazuje drugačiji put, ”put u kojem Krist ostaje središte, savjest ostaje čista, a ljubav prema čovjeku ostaje konkretna”.
”To je put koji ne obećava lagodu”, kazao je fra Luka, ”ali donosi nutarnju slobodu, slobodu koja ne ovisi o okolnostima, nego o pripadnosti Kristu”.
”Zato danas ne slavimo samo uspomenu, nego primamo i poziv i poslanje. Poziv da Krist bude mjerilo naših odluka. Poziv da savjest ne utišamo, nego je oblikujemo u svjetlu evanđelja. Poziv da ljubav prema Bogu uvijek vodi prema odgovornosti za čovjeka. I neka nas zagovor blaženog Alojzija Stepinca učvrsti u vjernosti Kristu. Neka nas osnaži da živimo istinu bez straha i ljubav bez računice. Neka nas vodi putem koji rađa dobrom, mirom i nadom”, riječi su kojima je svoju homiliju zaključio fra Luka Ćorić, a možete je poslušati u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
