Na početku mjeseca svibnja koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji u Međugorju se nalaze tisuće hodočasnika koji su u ovo mjesto molitve i mira došli iz cijeloga svijeta, Francuske, Irske, Italije, Ukrajine, Poljske, Španjolske, Njemačke, Sjedinjenih Američkih Država… Prvi dan Gospina mjeseca svibnja Crkva slavi blagdan sv. Josipa Radnika. Tako je večernju svetu misu u 18 sati na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju predslavio fra Alojzije Slavko Anđelić, a s njim je u koncelebraciji bilo još 113 svećenika. Svetoj misi prethodila je molitva krunice od 17 sati koju je predmolio fra Josip Marija Katalinić.
„Svi poznamo biologiju barem toliko da znamo da grane ne rastu same od sebe, nego da rastu na nekom deblu. Tako i loze, grane, rastu na trsu, na deblu. Trs može preživjeti bez grana, ali grane ne mogu bez trsa. Iz trsa granama dolaze sve hranjive tvari koje su potrebne za rast i za život. Trs je granama život. Rabeći ovu sliku trsa i loze, Gospodin Isus i nama govori da je naš život u njemu. Ako nismo, kao loze na trs, i mi spojeni na njega, ne možemo živjeti, ne možemo donositi roda. Bez njega smo mrtvi. On je jedini put u život. Izvan Isusa nema drugog puta i načina”, kazao je na početku svoje propovijedi fra Alojzije dodavši da dok god mi ostajemo u njemu i on ostaje u nama, neće se on odvojiti od nas.
„Gospodin je, dok je hodao zemljom, naviještao obraćenje. Obraćenje je trajni proces okretanja Gospodinu. Zato naš sveukupni život treba biti u Gospodinu. Sve naše snage, svi naši napori trebaju biti usmjereni na njega. Tako ostajemo u njemu. A molitva je škola takvoga života. U molitvi se stalno okrećemo Bogu, uzdižemo um i duh prema njemu. Molitvom ostajemo u njemu. Posebno je važno razmatranje u kojemu izbližega promatramo Isusa i učimo se ljubiti ga. I tako ostajemo u njemu”, kazao je fra Alojzije Slavko Anđelić istaknuvši da ostajući u Gospodinu, mi priznajemo da je on sama Ljubav i mi ga nastojimo ljubiti svojom ljubavlju. Također se u svojoj propovijedi dotaknuo i sv. Josipa kojega Crkva danas slavi.
„Na današnji dan, na koji svijet slavi rad, Crkva je ustanovila blagdan svetoga Josipa Radnika da bi nam pokazala pravi odnos prema radu. Sveti Josip je primjer rada, ne prvenstveno zato što je bio tesar, nego zato što je sve činio u Isusu, usmjeren na njega. On je „uzor tihog i vjernoga posvećivanja svakidašnjega rada.“ Možemo reći, da je on kao Isusov hranitelj, usmjeren na Isusa, sve činio u Ime Isusovo. Prinosio je sav svoj rad, sav svoj život kao prinos, žrtvu Gospodinu, po Kristu s Kristom i u Kristu. On je svojim radom pokazivao kako se ostaje u Isusu. Tako i mi od njega učimo još jedan aspekt ostajanja u Gospodinu – prinositi sav svoj rad, sav svoj život kao žrtvu Bogu, u Isusu, s njim i po njemu”, kazao je fra Alojzije te svoju propovijed završio riječima:
„Na ovo mjesto se mnoge duše slijevaju kako bi se utjecale Gospinu zagovoru. Ona je, kroz povijest Crkve, gdje god se javila, pozivala ljude da ostaju Isusu. Ako uzmemo sva priznata ukazanja Blažene Djevice Marije, iz svih poruka možemo izvući ove ključne riječi: obraćenje, žrtva, molitva, euharistija. Sve to, jedino možemo živjeti u Crkvi, u njegovu mističnom Tijelu. Stoga, ostajući vjerni svetoj Crkvi, primajući svete sakramente, živeći obraćenje, moleći žarko, razmatrajući, prinoseći sebe kao žrtvu, ostajmo u Gospodinu Isusu. I na tom putu gledajmo primjer i molimo zagovor njegove Preblažene Majke Marije i njezina Prečistog Zaručnika Josipa. Amen.”
Tekst i foto: Mateo Ivanković
