Večeras, 21. lipnja večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju uz koncelebraciju 126 svećenika predslavio je fra Dragan Ružić, koji je uvodeći u ovo misno slavlje šestog dana Devetnice Kraljici Mira ususret 42. obljetnici Gospinih ukazanja u župi Međugorje kazao kako ”u iskušenju ili kušnji izlazi na vidjelo ono što je u srcu čovjeka”.
”Najveće iskušenje je napast da ono što nam Bog daje koristimo za sebe, a ne za poslanje. Velika je i strašna napast iskoristiti Krista za sebe. To je velika kušnja, umjesto toga pozvani smo služiti Gospodinu Bogu, osjećajući se siromašni, ponizni, sluge… tada ulazimo u beskrajnu spoznaju Boga. Ljubav prema Kristu, odnos s njim tjera nas da prevladamo žudnju za tijelom, za novcem, za ljudskim priznanjem”, kazao je fra Dragan Ružić stavljajući pred nas kao primjer svetog Alojzija Gonzagu, redovnika kojega Crkva danas slavi.
U svojoj propovijedi, a osvrćući se na današnje evanđeosko čitanje, kazao ej kako trebamo javno naviještati svoju vjeru i svoj odnos s Gospodinom životom koji vodimo i djelima koja činimo.
”Svoju vjeru ne objavljujemo javno kako bismo privukli pažnju, kako bismo skrenuli pozornost na sebe, kako bismo sebi donijeli hvalu ili slavu. Naprotiv, svrha našeg javnog življenja vjere je donijeti slavu Bogu”, kazao je fra Dragan Ružić dodajući kako ”nas današnje evanđeosko čitanje poziva da se zapitamo tko je počašćen time što javno živim svoj odnos s Gospodinom, jesam li to ja ili je to Bog?”
”Drugim riječima, kome služe moja dobra djela – jesam li to ja ili je to Gospodin? Ili još konkretnije, Isus kao da želi reći: Želite li biti sveti, ili želite da ljudi misle da ste sveti. Ne možete ići prema oba cilja u isto vrijeme. Put do prave svetosti je u skrovitosti”, kazao je fra Dragan Ružić naglašavajući kako je i danas vjernik pozvan na djela milosrđa.
”Dovoljno je okrenuti se oko sebe i vidjeti tolike koji su u potrebi. Ne možemo zatvarati oči spram onih koji trpe siromaštvo, glad i oskudicu. Svaka župna zajednica i svaka osobna savjest pozvani su činiti dobra djela i u isto vrijeme upitati se: Činim li sve šti je moguće kako bih pomogao drugima?”, kazao je fra Dragan Ružić, naglasivši da u molitvi ne budemo licemjerni.
”Na tragu proroka, Isus potiče da se izbjegava bilo kakav formalizam ili vanjština, pozivajući na nutrinu te na plodni i intimni razgovor s Bogom. Soba u koju Isus poziva da se uđe dok se moli je najintimniji i najpribraniji kutak koji se često nalazi u mračnoj odaji daleko od pogleda bilo rodbine, bilo drugih ljudi. Kršćaninov život treba biti obilježen neprestanom molitvom”, kazao je fra Dragan, govorio je i o Isusov govoru o postu u kojem kaže: I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri.
”Za praksu posta vezali su se različiti propisi koje naš tekst sažima u izrazima biti smrknut i izobličiti lice. Naime, kad se postilo uzdržavalo se od pranja i mazanja miomirisima, oblačila se kostrijet i posipalo se pepelom. Isus ne prekorava post, ali kanalizira ovu praksu u nutrinu i osobno isposništvo koje omogućava sinovski odnos s Bogom daleko od hvalisanja i svake namještenosti. U kršćaninovu životu post ne znači samo uzdržavati se od hrane, nego uzdržavati se od svega onoga što ga može rastresti od postizanja cilja svetosti. Potrebno je stoga ozbiljno razlučiti kako bismo shvatili od kojih stvari nam je potrebno postiti”, kazao je fra Dragan izdvajajući i pravilo svetog Benedikta u kojem piše kako monah ne samo treba postiti, nego mora ljubiti post, jer ”post u duhu pokore učinjene bez ljubavi, nema vrijednosti”.
Zaključujući svoju propovijed fra Dragan je kazao da kada postimo, molimo, dajemo milostinju trebamo biti u skrovitosti te da će Otac naš to vidjeti
Na kraju je fra Dragan kazao najveća Gospina ukazanja nose identične i snažne poruke – molitva i pokora.
”Gospa smjera na bitno. Povrh svega molitva. Ona traži, preporučuje i ustrajava uvijek na ovome – kako u Lourdesu, tako i u Fatimi, i ovdje – bit će dobro ako se moli, bit će loše ako se ne moli. Molitva je velika sutkinja naših sudbina, ako nedostaje sve propada”, kazao je fra Dragan Ružić pozivajući nas na kraju da se ugledamo na Blaženu Djevicu Mariju ”koja je svoj život proživjela u poniznosti, radeći u skrovitosti i odazovimo se na Njezin poziv na molitvu i imat ćemo blagoslov nad blagoslovima”
Nakon svete mise vidioci Ivan Dragičević i Marija Pavlović Lunetti zajedno su sa župljanima i hodočasnicima izmolili Marijin hvalospjev – Veliča.
Prije svete mise molitvu krunice predmolili su fra Dragan Ružić, ravnatelj Majčinog sela i djeca iz Majčinog sela, a pjevao je Mješoviti zbor sveta Cecilija iz Mostara.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
