Večeras (17. studenog 2022.) na blagdan svete Elizabete Ugarske, jedne od zaštitnica Trećeg franjevačkog reda, središnje večernje misno slavlje u crkvi sv. Jakova u Međugorju predvodio je međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić.
Pod ovom svetom misom je blagoslovio i kruhove koji će sutra biti podijeljeni potrebitima u pučkoj kuhinji preko Marijinih ruku, a kruhove su ispekle međugorske trećarice.
U prvom dijelu svoje homilije fra Zvonimir se osvrnuo na misna čitanja i kazao kako ”nitko ne može reći da je Sveto pismo teško razumjeti” te da nam ”Isus govori tako jednostavnim riječima: Pomažući bližnjima činimo milosrđe koje Bog voli”.
”Ljubiti Boga i ljubiti svojega bližnjega. Evanđelje svedeno na dvije zapovijedi ljubavi. U njihovoj se jednostavnosti krije sva otajstvenost kršćanskoga života. Ljubiti bližnjega, pomagati mu u nevolji – iz ljubavi prema Bogu. Tada se više ne možemo žaliti da nešto ne razumijemo ili opravdavati svoje propuste. Pomoći bližnjemu može i treba svatko”, kazao je fra Zvonimir Pavičić posebno naglašavajući kako je ”to tako jasno u 13. stoljeću razumjela i sv. Elizabeta Ugarska”.
”Ona je još u svojoj djetinjoj dobi bila zaručena i odvedena iz svoje domovine kako bi ju udali za tirinškog grofa Ludovika. Bila je puna poniznosti i jednostavnosti. Prihvatila je svoj život, i sa svojim je mužem živjela uzoran kršćanski život. Pomagala je svima koji su bili u potrebi. Toliko je pomagala da su joj branili iznositi kruh iz dvorca i dijeliti dobra, smatrajući kako će osiromašiti dvor te kako nema puno smisla pomagati one koji su ionako na dnu društvene ljestvice.
No ona je dobro razumjela Isusove riječi. Možemo reći da joj se ovo evanđelje urezalo u srce te ga je potpuno živjela. I nakon muževljeve smrti, nastavlja pomagati siromašnima, gradi prihvatilište za bolesnike te ih i sama njeguje. Pomaže svima kojima treba pomoć. Sveta Elizabeta je Krista spoznala i ljubila ga u siromasima. Ona je zaštitnica Trećega franjevačkoga reda, jer je i sama bila oduševljena novim franjevačkim redom koji je tada bio u svojim početcima. Htjela je, poput svetoga Franje, živjeti siromaštvo. I danas je, kao zaštitnica tog reda, uzor svim trećarima i poziv: da u svojoj sredini, u svome okruženju uvijek budu oni koji će spoznati Krista u siromasima, u potrebitima, i njega ljubiti u njima”, kazao je fra Zvonimir i pojasnio kako Elizabeta Ugarska ”nije ostajala ravnodušna nego je ispunjavala Božju volju”.
”Papa Grgur IX. 1235. g. na proglašenju Elizabete sveticom Crkve rekao je: ‘Njezina je duša po čudesnoj i neizrecivoj preobrazbi postala dostojna da uronjena u breskrajnu božansku svjetlost blista tako da njezine zrake dopiru do ponora naših tmina.’ Uistinu, sv. Elizabeta Ugarska može svojim primjerom obasjati i našu svakodnevicu i naše društvo, pokazujući jedan kršćanski način življenja, koji su sebi krije brigu i ljubav za bližnjega, osobito za onoga koji trpi, za onoga koji treba pomoć”, kazao je fra Zvonimir, a i ”današnje vrijeme sigurno treba dobrih duša kao što je bila sv. Elizabeta”.
”Dok se nadvija mrak i tama na mnoge zemlje – što zbog ratova, što zbog krize u koju svijet ulazi – ne trebamo zaboraviti naše bližnje, niti smijemo biti ravnodušni prema njihovim problemima. Toliki su dovedeni pred zid u materijalnim, ali i u duhovnim stvarima. Mi kao kršćani, svakako trebamo biti oni koji će pokazati svoju solidarnost, koji će pružiti pomoć i kršćansku ljubav – ne bojeći se za sebe i za svoje – znajući da Bog vraća stostruko onima koji razdaju sve radi kraljevstva nebeskoga.
Neka zraka svjetlosti života sv. Elizabete obasja i naše tmine i neka nam njezin primjer pokaže kako teška vremena mogu biti i jesu prilika za rast kršćanske ljubavi i dobrote. Ona je primjer ne samo svjetovnim franjevcima nego i cijeloj Crkvi”, govorio je fra Zvonimir Pavičić o svetoj Elizabeti Ugarskoj, koja se prikazuje s košarom kruha ili košarom ruža.
”Jednom zgodom je nosila kruh siromasima u košari. Njezini su poslali po nju da ju presretnu i vrate kruh nazad u dvorac, misleći kako nepotrebno rasipa hranu. Kad su došli do Elizabete, zatražili su da podigne krpu koja je pokrivala kruhove u košari, kako bi vidjeli što nosi. Kad je podigla krpu, u košari su se ukazale ruže namjesto kruha. Bog ju je tako zaštitio i pokazao joj kako blagoslivlja njezina dobra djela”, kazao je fra Zvonimir, a potaknuti njezinim primjerom i članovi Franjevačkog svjetovnog reda ispekli su kruhove koje će sutra podijeliti pučkoj kuhinji i siromasima.
”Neka svima nama Bog dadne tu milost da možemo svi jednostavno izvršavati njegovu zapovijed ljubavi i tako biti prepoznati na Posljednjem sudu kao oni koji su zavrijedili ući u radost kraljevstva nebeskoga”, riječi su kojima je svoju homiliju zaključio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, a potom je blagoslovio kruhove koje su za najsiromašnije pripremile međugorske trećarice.
Velimir Begić
