Bližimo se mjesecu svibnju, mjesecu koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji. U Međugorju se može primijetiti sve veći broj hodočasnika, kako inozemnih, tako i domaćih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a na Brdu ukazanja susreli veliku skupinu hodočasnika iz Hrvatske, točnije iz župe Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici. Oko 100 hodočasnika iz te župe u Međugorju će ostati nekoliko dana gdje će hodočastiti na Brdo ukazanja i na Križevac, sudjelovati na večernjem molitvenom program u crkvi sv. Jakova, te se ispovjediti u ovoj ispovjedaonici svijeta. Nakon što su završili molitvu radosnih i žalosnih otajstava Gospine krunice, razgovarali smo s nekima od njih, a o samom hodočašću i o svom osobnom odnosu s Gospom i Međugorjem više nam je kazao vlč. Damir Kunić, župnik župe Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici.
„Župnik sam tek oko šest mjeseci, ali jedan od prvih planova koje smo imali jest taj da odmah dođemo hodočastiti Majci Božjoj Međugorskoj zato što i ja osobno odavde nosim prekrasne stvari, prekrasna iskustva, duhovno obogaćenje i prije svega produbljenje svoga odnosa s Bogom. Zato me veseli da je jedna mala župa koja ima 750 vjernika danas došla sa čak dva autobusa. Znači nas 100 vjernika je došlo iz te župe, a bilo je i nešto ljudi iz Petrinjske župe. I evo, Bogu dragom hvala vidim da se lica mijenjaju i da molitva i Međugorje čine čudo. Ja ću samo reći: Tko Mariju ljubi, taj se ne gubi. To nam je govorio duhovnik u sjemeništu i ja se toga zaista držim. Prvi put sam došao u Međugorje dok sam bio tajnik biskupa Košića, a to je bilo 2020. godine u vremenu kada je sve bilo zatvoreno, a mi smo nekako došli do Međugorja. Ovdje zapravo otkrivam jedan duhovni svijet boljeg i dubljeg odnosa s Majkom Božjom, odnosno s mojom Majkom, a ona sve ljubi i uzdržava. Ono što bih posebno izdvojio su ispovijedi. Ja kao svećenik prvo se odem ispovjediti i tu zaista na jedan lijepi način gdje svaki svećenik odvoji dovoljno vremena. Drugo, ja kao svećenik kada ispovijedam zaista sam doživio prekrasne ispovijedi, obraćenja srca, prekrasne molitve, pjesme, klanjanja. Pa i sama šetnja Međugorjem čovjeka nekako potiče da se Bogu moli. Za sve one koji nikada nisu bili u Međugorju, ja vam garantiram dođite i vidite, samo toliko, a siguran sam da neće otići praznih „torbi”, nego punih blagoslova”, kazao je vlč. Damir Kunić, a s njim je u svojstvu voditelja hodočašća u Međugorje došao i Anđelko Ruf.
„Inače sam tu sa župnikom u svojstvu voditelja hodočašća, a u župi sam glazbenik, voditelj zbora, pjevača, čitača, ministranata… tako da sam župniku desna ruka. Ovo mi je drugo hodočašće u Međugorje, prvo nakon 15 godina i osjećaj je predivan i iznenađujuć nakon toliko godina, tolika visina svetosti i ne može se opisati. Danas sam jednoj osobi rekao da se ovdje spojilo nebo i zemlja, da se nebo spustilo ovdje. Ono što bih posebno rekao jest da ljudi koji dolaze u Međugorje pronalaze mir, pronalaze sebe i predaju se Gospi u vođenju. Posebna stvar koja nema nigdje nego u Međugorju su ova brda i ovaj uspon. Samo da odeš u tišini uzbrdo i natrag, uz razmatranja Gospine krunice, ali i da ništa ne kažeš, samo da si u mislima s Gospom i dragim Isusom je velika stvar. Nadam se da na idući dolazak neću čekati 15 godina, ali kada bude neka bude u Božjim rukama sve”, kazao je Anđelko, a nekoliko riječi s nama su podijelile i dvije hodočasnike, Sara i Barbara Herceg.
„Ja sam Sara Herceg, dolazim iz župe Presvetog Trojstva Hrvatska Dubica, prvi put sam u Međugorju. Zapravo drugi put, jer prije 16 godina me mama u trbuhu nosila ovdje, ali sada sam sa 16 godina opet tu i jako mi je lijepo, lijepo je iskustvo i veselim se što ćemo sutra ići na brdo Križevac. Drago mi je što je puno vjernika iz naše župe pošlo i vjerujem da će i sutra biti lijepo. Moja mama stalno sluša Radio Mir Međugorje i u vjeri smo, idem svake nedjelje u crkvu, tako da znam za Međugorje još od malih nogu i sada kada je došao novi župnik vlč. Damir, on je organizirao hodočašće i tada sam rekla da i ja idem. Iako sam u školi, uspjela sam to riješiti da mogu doći u Međugorje. Tu sam s mamom i s dvije sestre, a jedna sestra je trudna, pa se i za nju molimo da prođe sve u redu. Kada bude prilika opet ću doći u Međugorje”, kazala je Sara Herceg.
„Prvi put sam na hodočašću i jako su mi veliki dojmovi. Kada sam se sada penjala na Brdo sva sam se naježila, bilo je dosta emotivno. Došla sam u Međugorje ispovjediti se, biti na klanjanju i imam velike emocije, baš mi je dirljivo i evo ovdje sam se bila i rasplakala. Vjera u mom životu mi daje veliku hrabrost i vjerujem da ću se opet vratiti u Međugorje jer je stvarno divno ovdje”, za kraj nam je kratko kazala Barbara Herceg.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
