Ivan Šedevi – Baja iz Požeških Sesveta, hodočasnik, hrvatski branitelj stigao je u Međugorje u utorak 23. lipnja, a s njim su stigli i Željko Marijanović iz Davora i Ivica Kolenda iz Nove Bile. Ivan Šedevi – Baja iz Požeških Sesveta krenuo je 12. lipnja 2026. na iznimno zahtjevno pješačko hodočašće dugo više od četiri tisuće kilometara, tijekom kojega će povezati brojna marijanska svetišta. Na njegovu hodočasničkom putu nalaze se Pleternica, Slavonski Brod, Međugorje, Sinj, Rijeka Trsat, Lourdes, Santiago de Compostela i Fatima. Na putu koji će trajati oko četiri mjeseca, koliko je planirano, ovaj hodočasnik nosi sa sobom molitve, nakane za svoju obitelj, hrvatske branitelje, Domovinu i sve ljude dobre volje.
„Za svu trojicu pa i za mene neka mir i tišina. Jedan opuštajući mir, sabranost, predanje. Sve muke, sav znoj, pa imali smo i žuljeva putem i poteškoća, ali ovdje smo našli odmor“, kazao je Šedevi o prvim dojmovima po dolasku, pa nastavio o planu hodočašća.
„Sam sam planirao ići od Požeških Sesveta s Trga Blažene Djevice Marije, povezati svetišta Gospa od Suza u Pleternici, Gospa od Brze pomoći u Slavonskom Brodu, Međugorje, Sinj, Trsat, Lourdes i ishodati Camino Frances 800 km i onda otići još u Fatimu. Nakana je uvijek za milost kod Boga, za pokojnog sina, za obitelj, za branitelje, za našu domovinu Hrvatsku, za sve moje duhovnike koji me prate, za sve moje molitelje, pratitelje, donatore i oni imaju svojih poteškoća i nakana koje su rekli da predam Gospi“, – kazao je Ivan Šedevi o nakanama hodočašća.
„Prije nisam išao na hodočašća jer sam cijeli radni staž vozio i onda kako je pokojni sin Tomislav išao u Međugorje na hodočašća, a 2015. godine je išao u Vatikan i nazad biciklom. U stuednom te godine išao je za Vukovar zapaliti svijeću poginulim braniteljima i nažalost poginuo je, bio je nalet vozila na njega. Onda me kroz dvije godine stvarno nešto vuklo da bi prohodao rutu do Međugorja“, kazao je o poticaju za početak prvog hodočašća.
„Obično ljudi očajavaju i traže pomoć u četiri zida, treba ići u svetišta, treba prikazati znoj, trud, muku… Svaki korak je hodočasnička molitva, svaki žulj je molitva, svako predanje je molitva s tim svim poteškoćama. Baš bude teških trenutaka kad se izmakne, dođe da ponestane snage uz velike planine, prijevoje i onda kroz molitvu to predanje, mora biti jak motiv i onda se dobije neka snaga. Kad se ne može, kad misliš da ne možeš, onda tek možeš hodati“, kazao je svima koji razmišljaju o hodočašćima i potaknuo ih na njih te ljudima poručio ”kad nemaju nade i kad vide da nema izlaza, da dođu u Međugorje.“
Mijo Brkić
