U srijedu, 22. studenoga, na spomendan svete Cecilije, zaštitnice glazbe i glazbenika, a posebno onih koji svojim glazbenim umijećem pridonose ljepoti svete mise i drugih liturgijskih slavlja kroz godinu, pod večernjom svetom misom u 18 sati u crkvi svetoga Jakova u Međugorju župni zbor ‘Kraljica Mira’ proslavio je svoju nebesku zaštitnicu – svetu Ceciliju. Sveta misa slavila se na nakanu za pokojne članove zbora, a predslavio ju je fra Augustin Čordaš, župni vikar Župe uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, a s njim je u koncelebraciji bilo još nekoliko svećenika.
Međugorski župni zbor ‘Kraljica Mira’ osnovan je 1990. godine dolaskom orguljašice s. Ankice Džajić u međugorsku župu, a od tada pa sve do danas zbor uveličava liturgijska slavlja te sve važnije događaje u župi. Zbor ima oko 35 pjevača, njime od 2010. godine ravna s. Irena Azinović, a u međuvremenu sa zborom su radile još s. Marina Ivanković i s. Slavica Kožul. Zbor ‘Kraljica Mira’ je imao i veći broj zapaženih nastupa izvan župe.
U prigodnoj propovijedi fra Augustin Čordaš se osvrnuo na odlomak Evanđelja u kojemu je Isus govorio prispodobu o Kraljevstvu Božjem, te se fra Augustin zaustavio na rečenici u kojoj građani u prispodobi kažu „Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.”
„Ova rečenica „Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.”, odnosno „Nećemo da ovaj vlada nad nama” podsjeća na ono što je rekao Lucifer „Non serviam” – „Neću služiti”, tako da možemo ovu rečenicu prevesti na „Nećemo ti služiti”. I među najvažnijim vrijednostima Novog Zavjeta, riječ koja se pojavljuje ogroman broj puta jest služenje. Sluga, služenje, glagol služiti. Npr. Marija za sebe u razgovoru s anđelom kaže, na kraju razgovora uoči važne odluke koju će donijeti da postane majkom Sina Božjega, „Evo službenice Gospodnje, evo me da služim” i sebe naziva neznatnom službenicom Gospodnjom, ona koja služi. Kada pogledamo Isusov život onda tu tek možemo vidjeti veliku školu, naravno i kod Marije, a kod Isusa je to puno više zastupljeno. Isus na jednom mjestu kada su se njegovi učenici posvađali oko toga tko je najveći, jer oni su željeli biti Gospodari, tada Isus dozove malo dijete i postavi ga u sredinu i kaže „Tko želi od vas biti velik mora postati malen, kao dijete. Nećete ući u Kraljevstvo Božje ako ne postane kao dijete, kao djeca”. Služenje je vezano uz malenost, zato se Marija naziva neznatnom, malenom službenicom Gospodnjom. Služiti se može drugome ako imaš ovaj stav malenosti. Zato neprijateljski stav „Non serviam” je izraz oholosti i to kada god ima u meni, kada odbijam služiti, znači igram igru oholosti. Mogu služiti onda kada se spuštam”, kazao je fra Augustin Čordaš te dodao:
„Kaže Isus svojima, kada im pokušava promijeniti njihov mentalitet i izvući iz njih tu oholost, gledajte jednu stvar, „Tko je veći, onaj koji sjedi za stolom i kojemu druge sluge donose, on ili te sluge?”, veći je onaj koji sjedi za stolom. A Isus kaže „Gledajte, ja sam među vama kao onaj koji poslužuje, ja sam Gospodin Bog, Učitelj”. Znamo na Posljednjoj večeri će Isus napraviti gestu kojom će potvrditi, u kojoj će biti vidljiva čitava njegova služba, jednu gestu služenja, robovsku gestu. Ustat će se od stola, uzeti će ručnik i početi će svojim učenicima prati noge, spustit će se do njihovih prljavih nogu i reći im „Da, vi me zovete Gospodinom i Učiteljem, pravo velite jer ja to i jesam, ali ako sam ja Gospodin i Učitelj vama oprao noge, spustio se, služio vam, to onda znači da i vi trebate to činiti’”, kazao je fra Augustin Čordaš, te dodao kako Isus izravno kaže na jednom mjestu svojim učenicima da nije došao da njemu služe, već je došao da služi i da život svoj dade kao otkupninu za mnoge.
„Služiti, Isus kaže, to znači davati sebe, svoj život trošiti za druge i kod njega je to još kao otkupnina za mnoge. Mi znamo, kada pogledamo i odemo u Stari Zavjet kod Izaije ima jedan dio koji govori o Sluzi Gospodnjem i mi znamo, gledano iz Novog Zavjeta, to je Isus Krist, on je taj Sluga Gospodnji. Izaija kada govori o Sluzi Gospodnjem koji će doći kaže da će on biti udaren, da će ga narod izudarati, kao janje na klanje će ga odvesti, na njega će pasti naši grijesi, on će biti ubijen radi našega zla, na njega će biti svaljena naša krivica. To će biti njegovo služenje, on će grijeh svijeta ponijeti na sebi, on će trpjeti umjesto drugoga. I onda kada napravimo jedan skok iz tih riječi Izaije, pjesme o Sluzi Gospodnjem, u Novi Zavjet i Isusove važne riječi koje to tumače, kaže Isus „Pšenično zrno ako pavši u zemlju ne umre ostane samo, ali ako umre donosi obilat rod”, a pšenično zrno je on, to je slika za život. Da bih ja živio, da bih dao ploda moram umrijeti, kaže on. Pšenično zrno ako ne umre ostaje samo, ako umre donosi obilat rod i kaže „Tko ljubi svoj život izgubit će ga, a tko mrzi svoj život na ovom svijetu sačuvat će ga za život vječni”. Iz svega toga, ljubiti svoj život znači čuvati se, ne ići u ono što je bolno, mučno, ne ići u davanje, u ovo da ja nosim i da ja na jedan način pronosim u ovom svijetu Isusovo trpljenje, da sudjelujem zajedno s njim u trpljenju za spas svijeta. Kada mi uzmemo vrhunac Isusovog života, njegovu muku, križ, njegovo uskrsnuće onda tu možemo najjasnije vidjeti ovo što znači do kraja služiti. Kada mi se god okupljamo na svetoj misi tu smo u bogoslužju. Sveta misa je vrhunac Isusovog života, njegova muka, njegova smrt, njegovo uskrsnuće, uprisutnjenje toga događaja po djelovanju Duha Božjega, dolazak na Kalvariju, dolazak na Kristov grob, dolazak u onu špilju uskrsnuća, doticanje Uskrsloga”, kazao je fra Augustin te dodao kako je ona bogoslužje, gdje mi služimo Bogu, ali je ona puno više Božje služenje nama.
„Isus nama ovdje, Uskrsli i Raspeti, ponavlja iste te riječi „Ja sam među vama kao onaj koji služi”. I pogledajte ovo, mi svećenici se nazivamo posvećeni poslužitelji, službenici Božjih otajstava. Mi smo veći, možemo tako reći, zato što smo učinjeni manjima. Velika nam je služba dana, tiče se svetih otajstava da ih služimo vama. Mi smo posred vas kao oni koji poslužuju, kao oni koji su zapravo manji. On nama dolazi i poslužuje samoga sebe, daje samoga sebe, preko nas! I kroz čitače koji su poslužitelji Božje riječi i kroz pjevače koji su poslužitelji – voditelji dublje u otajstvo koje slavimo. On se daruje”, kazao je, između ostaloga, fra Augustin Čordaš u svojoj propovijedi, naglasivši rečenicu iz II. Vatikanskog koncila koja za svetu Liturgiju kaže da je ona izvor i vrhunac svega kršćanskog života.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
