Na drugu vazmenu nedjelju, odnosno Nedjelju Božjega milosrđa 16. travnja 2023. u filijalnoj crkvici Božjeg Milosrđa u Šurmancima, u župi Međugorje, svetu misu slavio je župni vikar fra Jure Barišić, koji se su svojoj homiliji osvrnuo na Ivanovo Evanđelje o nevjernom apostolu Tomi.
“Nakon drame Velikoga petka, učenici su bili razočarani, a u strahu od Židova, skrili su se, zatvorili su se i bili su zajedno, jer je to ljudska potreba. Kada mu se nešto loše dogodi, čovjek nikada ne ostaje sam. Što on radi? On traži druga bića jer je biće zajedništva, traži nekoga u blizini da mu se može jadati, da ga može saslušati. I tako su se učenici sastali u strahu. I tada se događa nešto čudesno. Dolazi Isus u sredinu i prva riječ koju im kaže je bila: “Mir vama!”. Isus im nije rekao: “Izdali ste me, ostavili ste me, zatajili ste me, rekli ste da me ne poznajete”, ne, Isus je pun milosrađa. Zna da su u strahu, zna da nemaju vjere, zna da im je izgubljen smisao i sve. I ono što je u tome trenutku čovjeku potrebno je ništa drugo, nego: “Mir tebi!”. Učenici nakon tog susreta s Isusom više se ne boje, izlaze vani, naviještaju: “Uskrsnuo je!”, kazao je fra Jure okupljenim vjernicima, župljanima i hodočasnicima, te naglasio kako iz ovoga prvoga dijela svi mogu izvući jednu pouku: “I nas braćo i sestre često uhvati to malodušje, sumnja, bezvjerica. Često se čuje da kažemo: “Nema smisla”, često kažemo onu rečenicu: “Kao da me Bog ostavio”, bilo radi problema, radi bolesti. Često bježimo od ljudi, zatvaramo se. To je prva odlika nas kada nas uhvati tjeskoba ili grijeh, da se zatvaramo u te svoje zidove i ne damo da nam itko priđe”, upozorio je fra Jure, te naveo apostole kao uzore koji su bili u zajedništvu: “A što je zajedništvo? Evo ovo, Kristova Crkva, kada se zajedno okupljamo bilo ovdje, bilo u svojoj obitelji. I što je potrebno, potrebno je Isusa pustiti u sredinu, On mora biti centar moga života”.
Fra Jure je kazao kako danas u obiteljima postoje mnogi problemi, jer prevladava sebičnost, svatko svoje potrebe stavlja na prvo mjesto i nastavlja: “A gdje je Isus? Nigdje! Vratite Isusa u svoje obitelji. Oko Njega se mora sve vrtjeti, On mora biti centar moga života. I što će se onda dogoditi, onda će biti i mir u mome srcu, onda nestaje straha, onda ja izlazim vani, ne bojim se ljudi, jer mi je Isus dao mir. Ali onda ja izlazim vani, onda sam i ja milosrdan kao Isus, ne osuđujem druge”, kazao je fra Jure, te se osvrnuo na Tominu nevjeru i prvi neuspjeh evangelizacije, kada apostoli nisu mogli uvjeriti Tomu, da je Krist živ.
“Apostoli ga nisu osudili, nisu mu rekli: “Ne vjeruješ, hajde od nas!”, nego su bili milosrdni, ali je najviše milosrdan Isus, koji ponovno dolazi i kaže: “Priđi Toma”, i tada mu pokazuje rane. Braćo i sestre, tu se krije druga poruka za nas vjernike, a ta je kada se god odvojimo od zajedništva, od obitelji, kada bježimo od zajedništva, mi ćemo upasti u grijeh, mi nećemo tada vjerovati u Božje milosrđe, u Njegovo uskrsnuće. Što je potrebno? Potrebno je doći u Crkvu! Mi možemo moliti, možemo govoriti: “Vjernici smo”, ali bez zajedništva, gdje se odvijaju sakramenti, gdje je prisutan Krist, mi se gubimo ako nismo tu prisutni. Isus je pokazao Tomi svoje rane. U biti što mu je pokazao? Pokazao mu je njegove grijehe. Dodirujući Isusove rane, Isus dodiruje Tomine rane, Tomine grijehe i ozdravlja ih. Gdje se to događa? To se uvijek događa na svetoj ispovijedi, u sakramentima, mi gledamo Kristove rane, ali u biti Isus gleda naše rane i zacjeljuje ih”, kazao je fra Jure, te pozvao vjernike da poslije svakog sakramenta, svakoga slavlja, kažu: “Gospodin moj, Bog moj!”
Fra Jure je okupljenim župljanima i hodočasnicima kazao da milosrđe mogu živjeti svaki dan, tako što će ljude oko sebe, ljude s kojima žive i rade, gledati Isusovim očima.
“Ako je Bog bio milosrdan i smilovao se meni, tada ja trebam biti milosrdan onome drugome, smilovati mu se i ne gledati njegove loše osobine, nego dobre. Znati oprostiti, jer je Bog meni oprostio, pa ću onda i ja opraštati”, kazao je fra Jure te dodao da teško praštamo, svađamo se radi sitnica, ne razgovaramo, ne pokazujemo milosrđe, a nazivamo se kršćanima, i naglasak stavio na rečenicu iz Djela apostolskih kada su pogani govorili: “Pogledajte kršćane kako se ljube”, te upitao prisutne kako se kršćani danas ponašaju u svakodnevnom životu, gdje žive i rade, ljube li, jesu li milosrdni, znaju li opraštati i upozorio da svojim životom ponekad odbijaju druge od kršćanstva, umjesto da ih privuku: “Ali tako je malo potrebno. Što? Dopustiti Gospodinu da dodirne moje rane, moje grijehe, tek tada kad me On dodirne u sakramentu, postajem blag, postajem milosrdan kao On. Zato, braćo i sestre, svaku misu, svaku molitvu, kada se susrećemo s Uskrslim, trebamo izreći molitvu: “Isuse, uzdam se u Tebe!”, nekad je nemoguće jer se previše uzdamo u ono ljudsko, ali Tebi nije nemoguće, uzdam se u Tebe da budem milosrdan, kao što si i Ti bio milosrdan. Dao Bog da tako bude!”, zaključio je fra Jure Barišić u svojoj homiliji.
U filijalnoj crkvici Božjega milosrđa u Šurmancima, u kojoj se okupilo mnoštvo župljana i hodočasnika iz raznih dijelova BiH i Hrvatske, nalazi se ikona Milosrdnog Isusa ispred koje se dogodilo čudo, koje je bilo presudno za kanonizaciju poljske redovnice Faustine Kowalske, koju je sv. papa Ivan Pavao II. proglasio svetom 30. travnja jubilarne 2000. godine.
Tekst: Andrija Šego
Foto: Mateo Ivanković
