Sinoć je u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju održana četvrta, posljednja župna kateheza kroz ovogodišnje došašće. Fratri iz župe Međugorje odlučili su ove godine održavati župne kateheze na temu došašća i Božića, a one su se održavale svake srijede nakon večernje svete mise u dvorani sv. Ivana Pavla II. U prvoj župnoj katehezi na početku došašća međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić govorio je o vremenu došašća i o njegovom nastanku, u drugoj je fra Jure Barišić govorio na temu ispovijedi, u trećoj župnoj katehezi fra Antonio Primorac govorio je o misama zornicama i o ‘drugom dijelu došašća’, odnosno o dijelu došašća koji se u Crkvi spominje od 17. prosinca pa nadalje, a u sinoćnjoj četvrtoj župnoj katehezi fra Ivan Hrkać govorio je o povijesti slavljenja Božića, te o nastanku i važnosti jaslica, posebno gledajući ih kroz oči svetoga Franje. U glazbenom dijelu nastupili su mladi iz Frame Međugorje koji su tijekom večeri otpjevali pjesme „Nebeska odozgor rosite”, „Dođi, dođi nam Gospode”, te „On dolazi da spasi vas”.
U prvom dijelu večeri fra Ivan je govorio o povijesti slavljenja Rođenja Kristova, o slavljenju Božića kroz povijest, o svetim misama bdijenja koje danas zovemo „dječja polnoćka”, o svetim misama na sam dan Božića, kao i o svetim misama zornicama, te o svetim misama polnoćkama.
Svjetlost je svuda oko nas, svjetlost vidimo i u našem doživljaju adventa. Božićni blagdan koji slavimo nužno je i blagdan svjetla…
„Zašto baš u ponoć, zašto misa polnoćka? Tu imamo dio kojega je Crkva pronašla u Knjizi mudrosti gdje ima jedan odlomak u kojem se kaže „Dok je mirna tišina svime vladala i noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog, jurnula je tvoja svemoguća riječ s nebesa, s kraljevskih prijestolja”. Evo ova riječ „s nebesa” povezuje se da je shvatimo kao Riječ Božju, da je to Riječ koja je tijelom postala. Božji sin je došao u trenutku kada je „noć brzim tijekom stigla do sredine puta svog”, a sredina noći smatra se u ponoć. To je po uzoru na palestinsku liturgiju u Rim stigla polnoćka. Ono što je važno i što je središte Božića, svima nama je jedan pojam koji nam i Isus često spominje, a to je pojam svjetlosti. Tu svjetlost bi bilo puno pametnije i brižnije povezivati s Uskrsom, da je Bog pobijedio tminu, da je pobijedio smrt. Ali svjetlost je svuda oko nas, svjetlost vidimo i u našem doživljaju adventa. Božićni blagdan koji slavimo nužno je i blagdan svjetla, primjerice na misi polnoćki molimo jednu divnu molitvu „Bože, Ti si ovu presvetu noć obasjao pravim svjetlom Isusom Kristom. Mi smo na zemlji upoznali otajstvo svjetla. Daj nam u Nebu uživati njegovu radost”, a na Božić će isto biti molitva „Jer je po tajni utjelovljene Riječi očima naše duše sinula nova svjetlost Tvoga sjaja”. I baš to otajstvo Kristova spasenja i u Novom Zavjetu izražava se pojmom svjetla, a znamo će Isusu na toliko mjesta spominjati svjetlo kao naprimjer „Vi ste svjetlo svijeta”, kazao je fra Ivan Hrkać, a veći dio svoje kateheze fra Ivan je iskoristio za govor o važnosti jaslica, posebno ako ih gledamo kroz oči svetoga Franje.
„Iduće godine bit će 800. obljetnica otkako su uprizorene prve žive jaslice, a njihov utemeljitelj je sveti Franjo Asiški. On je 29.11.1223. godine dobio od pape Honorija potvrdu pravila života našega reda, a nakon mjesec dana je bio u Grecciu. Ima jedna priča da je jedan bogat čovjek ponudio Franji zemlju svoju, on je vidio da sv. Franjo ide po tim Asiškim gorama, brežuljcima i brdima, te vidio da voli tu osamu, te mu ponudio to mjesto u Grecciu da bude franjevačko, a životopisac Bonaventura kaže da se taj bogataš zvao Ivan. Nudio mu je dakle to ogromno zemljište, a što je zanimljivo tu su ogromne špilje, a sv. Franjo u tim špiljama prepoznaje da je to ono što je tražio, te je počeo okupljati narod. I kaže sv. Franjo tom Ivanu da ako želi da Božić te godine proslavi u Grecciu, da požuri i brižljivo pripremi ono što mu kaže: „Želio bih obnoviti uspomenu na ono Dijete koje je rođeno u Betlehemu i na njegove djetinje potrebe i neprilike, to jest kako je bilo smješteno u jaslice i položeno na slamu u nazočnosti vola i magarca, da bi se to moglo tjelesnim očima gledati”. Ja vjerujem da je sv. Franjo stvarno duhovnim očima promatrao u svom životu, kao što je i živio Evanđelje i kao što mu je to pravilo Reda, da je on stvarno živio te jaslice i da je to duhovnim očima dugo razmatrao. Da mu je to bilo nešto sveto i da je napokon dobio priliku da to može oživotvoriti i približiti drugima. To je meni genijalno, jer je to 13. stoljeće, nakon toliko godina i stoljeća, da se rodni jedna takva ideja. To je ono što ja kažem da je Franjo čovjek molitve – „Alter Christus” (Drugi Krist). Samo njemu je to moglo biti nadahnuće po Duhu Svetom da tako nešto napravi. Kaže se, nadalje, 25. prosinca u Greccio su došla mnoga braća iz raznih krajeva, a zajedno s njima muškarci i žene iz ubogih kućica toga kraja koji su donijeli cvijeće i zublje koje su rasvjetljivali tu svetu noć. Ono što su imali seljaci, imali su cvijeće i zublje, nije bilo kao u nas, i malo zamislite tu romantiku u Grecciu u špiljama. Kada je došao, Franjo je našao jasle sa sijenom, vola i magarca. I nešto što je meni genijalno, u te jasle žive Franjo nije pozvao da će ovaj ili onaj glumiti mamu i tatu, a da neka beba iz sela bude dijete. Nije on vidio tako jaslice, on je genijalac bio. Kaže Franjo da su pred prizorom Isusova rođenja svi prisutni doživjeli novu i neizrecivu radost koju nikada ranije nisu iskusili. Svećenik je zatim svečano slavio Euharistiju na jaslama, pokazujući vezu između utjelovljenja Sina Božjega i Euharistije. On tako doziva svećenika i u toj špilji slavi svetu misu i naravno da će narod tu doživjeti takvu radost, vjerojatno neopisivu, da će im se to tako urezati u sjećanje, kao i meni žive jaslice iz Međugorja”, kazao je fra Ivan Hrkać.
Na kraju je fra Ivan govorio o vjeri, povjerenju i providnosti u Božju ljubav kroz osobnu priču koju je napisao prije nekoliko godina, a koja govori o vjeri njegovih roditelja dok je on kao jedan od blizanaca bio u majčinoj utrobi, naglasivši da nasljedujemo Svetu Obitelj bilo to zgodno ili nezgodno.
Nakon kateheze okupljenima se obratio i međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić. Zahvalio se svima na dolascima kroz protekle četiri srijede, te je također i najavio da će se kateheze, zbog mnogih župljana kojima se sviđa njihovo uvođenje, one također održavati i tijekom korizme.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
