1.4 C
Međugorje
27.01.2323.

Pregled 2022. godine u Međugorju

Iako je prošla godina u svijetu bila obilježena strašnim ratom na ukrajinskom tlu, u Međugorju je prošla u znaku učenja od Gospodina kako pronaći mir, a svojim porukama pratila nas je i s neizmjernom ljubavlju savjetovala Kraljica Mira.

Da je u Međugorju sve u znaku Marije, koja nas vodi svome Sinu, potvrđuje nam i blagdan Gospe Lurdske, odnosno datum 11. veljače, kada je u Međugorje stigao novi apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje na neodređeno vrijeme i ad nutum Sanctae Sedis nadbiskup mons. Aldo Cavalli. Po dolasku se susreo s franjevcima koji ovdje djeluju, potom posjetio našu radiopostaju, udijelio nam svoj blagoslov, te dao svoj prvi službeni intervju u kojemu je između ostaloga zahvalio Gospodinu i Djevici Mariji, te Svetome Ocu koji ga je imenovao”.

”Ovdje nisam nikada bio. Ali je mnogo ljudi iz moje zemlje i iz moje župe došlo ovdje. I po povratku, uvijek sam primjećivao jednu vrlo duboku stvar: vraćali su se puni dobre volje, ispunjeni vjerom, ispunjeni željom živjeti dobro, primati Gospodina, ispunjeni dobrom za Gospu, sa željom moliti krunicu. Primjećivao sam mnoge pozitivne stvari. Ali ovdje nisam nikada bio. Kada me dakle Papa imenovao, u mojoj dobi od 75 godina, bio sam zadovoljan. I bilo mi je drago doći ovdje i došao sam rado, vrlo rado. Želio sam razgovarati s ocima franjevcima koji su ovdje već dugo vremena i koji su učinili mnogo dobra. I nastavljaju raditi jako dobro. Oni su ti koje sam prve susreo. I vidio sam da vole ovo mjesto. Rado ispovijedaju, rado propovijedaju, na raspolaganju su milosti Božjoj. I to je vrlo pozitivno“, kazao je mons. Cavalli koji svoje pozitivne dojmove i zahvale Gospodinu što Ga je poslao ovdje, nije krio ni tijekom svoje prve svete mise u Međugorju, koju je predslavio u župnoj crkvi sv. Jakova, na 6. nedjelju kroz godinu 13. veljače.

Iako nam se činilo da se svijet polako vraća u normalu, i da je pandemija corona virusa iza nas, 24. veljače svijet je potresla nova tragedija. Rusija je započela invaziju na Ukrajinu, a tih dana u Međugorju je boravila veća skupina hodočasnika iz Ukrajine među kojima je bilo i 50 ukrajinskih svećenika. Potreseni slikama stradanja, patnje i rata, koje su pristizale iz Ukrajine, tog popodneva okupili su se u dvorani pape Ivana Pavla II. i slušali duhovni nagovor tadašnjeg župnika fra Marinka Šakote koji im je govorio o prvoj Gospinoj poruci, poruci mira za cijeli svijet, koja je postala aktualna kao i za vrijeme Domovinskog rata.

Kako rat u Ukrajini nije prestajao, papa Franjo uputio je opći poziv na molitvu za mir i posvetu čovječanstva, posebno Rusije i Ukrajine Bezgrješnomu Srcu Marijinu na svetkovinu Navještenja Gospodinova 25. ožujka. Tom pozivu Svetog Oca odazvalo se i Međugorje, a čin posvete Bezgrješnomu Srcu Marijinu predvodio je i večernju svetu misu predslavio apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorju nadbiskup Aldo Cavalli.

Povezanost Međugorja s Vatikanom, pokazala se i krajem mjeseca svibnja, koji je uz listopad posvećen Blaženoj Djevici Mariji, kada je župa Međugorje treći put zaredom, bila povezana s papom Franjom i ostalim marijanskim svetištima diljem svijeta. Za razliku od prijašnje dvije godine, kada se molilo za prestanak pandemije, ove godine, 31. svibnja u bazilici Svete Marije Velike, papa Franjo predvodio je molitvu krunice za mir, za one koji pate zbog rata u Ukrajini i ratova diljem svijeta.

Djelo sotone, bratoubilački rat, mržnja, razaranje, patnja, strah, nisu mogli zaustaviti sve one koji su tijekom lipnja hrlili Majci kako bi joj zahvalili na svim ovim godinama milosti, ljubavi i neumornog poziva na život vječni. Župljani, hodočasnici i ostali vjernici iz okolnih mjesta, devetnicom na Brdu ukazanja pripremali su se za proslavu 41. godišnjice ukazanja Kraljice Mira, a tog 25. lipnja misno slavlje predslavio je novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, fra Jozo Grbeš.

 

„Tako puno ljubavi je vezano za ime Međugorje. Tako puno ljubavi je sišlo s onog brda iznad Bijakovića. Tako puno ljubavi se širi svijetom po jednostavnom imenu Međugorje. Tako puno ljubavi je izliječilo ljudska tijela, ljudske duše, tako je puno izliječenih rana, podignutih ljudi, pomirenih sudbina, uzdignutih obitelji, promijenjenih crkava i župa. Nije li vam poznata ona jednostavna veličanstvena poruka, podsjetnica: „Kada biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti! Tako puno mira je ušlo u ljudska srca, obitelji, svijet po imenu Međugorje, a  Međugorje je Marija, Marija je ljubav, a ljubav je Bog. Tako jasna je ta poveznica! Budimo je svjesni. Nemojte ju zaboraviti i napustiti. I Marija i ljubav uvijek vode Bogu ljubavi, Kristu Spasitelju“, kazao je fra Jozo Grbeš u svojoj homiliji.

Iz ljubavi prema Bogu i vjeri, tijekom II. svjetskog rata i poraća, svoje živote položila su šezdeset šestorica hercegovačkih fratara, ubijena iz mržnje prema vjeri. Petorici koji su rodom iz ove župe, fra Jozi Bencunu, fra Marku Dragićeviću, fra Mariofilu Sivriću, fra Grgi Vasilju i fra Jenku Vasilju, kao i fra Križanu Galiću koji je bio na službi u Međugorju kada je ubijen te fra Bernardinu Smoljanu, koji je ranije bio župnik u Međugorju i koji je sa župljanima izgradio križ na Križevcu, na uočnicu svetoga Jakova, zaštitnika župe, 24. srpnja na temeljima stare crkve otkriven je spomenik, djelo kipara Tonija Kozarića, kojeg su poput križa na Križevcu, u zajedništvu podignuli franjevci i župljani. Prije svečanog otkrivanja i blagoslova spomenika, prigodne riječi okupljenima je uputio fra Marinko Šakota.

„Spomenik ubijenim fratrima postavljamo na prostoru gdje su oni kršteni i gdje su slavili svete mise i druge sakramente, a postavljamo ga uz Ulicu Franjevačkih mučenika koja je upravo iza spomenika. Ovaj prostor ima posebno značenje za naše župljane, a vjerujem da će biti i za hodočasnike. Ovo prostor molitve i sjećanja, sjećanja koje postaje molitva, kad god budemo gledali ovaj spomenik u nama će se buditi misao o Uskrsnuću kako njih sedmorica zagrljeni u znaku križa izviru iz Neretve i jama kao novi uskrsnuli. Dok izviru puca žica i pucaju okovi, a cvijeta novo stablo, novi život niče. Kad god budemo gledali ovaj spomenik on će u nama buditi vjeru koju su njih sedmorica živjeli. A živjeli su je jer su je ponijeli iz svojih obitelji Bencuna, Dragićevića, Galića, Sivrića, Smoljana, Vasilja. To je ona vjera koja je dočekala Gospu. To je ona vjera zbog koje je Gospa izabrala nas. To je ona vjera čvrsta poput kamena živca s Križevca i Podbrda. Zato postavljamo ovaj spomenik. Ne samo zbog njih sedmorice, nego zbog nas. Da ne bismo nikad izdali tu vjeru, da ne bismo nikad postali klimavi kamen kojeg može svaka neprilika, ideologija, duh današnjeg relativizma, trka za materijalnim, mlakost i ravnodušnost odgurnuti i smetnuti s puta, ili odvesti u nekom smjeru koji nije Gospin. Ovo je mjesto molitve i sjećanja koje nas poziva na življenje Evanđelja, na mir, praštanje i ljubav“, kazao je fra Marinko Šakota, a uz spomenik pobijenim fratrima, na temeljima stare župne crkve u Međugorju, župljani i hodočasnici dobili su još jedno mjesto molitve. Naime zavjetna kapelica koja je sagrađena 1931., kao zahvala Bogu župljana župe Međugorje za zaštitu od nevremena, koja je dugo služila kao vanjski oltar gdje se zbog opasnosti od rušenja stare župne crkve slavila sveta misa na inicijativu apostolskog vizitatora mons. Alde Cavallia i fra Marinka Šakote, preimenovana je u Kapelicu života, u kojoj je postavljen kip Gospe s djetetom Isusom u naručju, onako kako se Kraljica Mira ukazala međugorskim vidiocima prvoga dana 24. lipnja 1981. godine. Na otvaranju i blagoslovu Kapelice života i kipa Kraljice Mira, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, kazao je kako cijeli prostor dobiva jedno lijepo molitveno ozračje.

”Stariji župljani sigurno se sjećaju te kapelice koja je bila izgrađena kao zavjetna kapelica, i kad stara crkva nije bila sigurna za slavljenje mise, onda su tu slavili euharistiju. Ona je sada prenamijenjena, kako se uređivao taj prostor, ona je uređena zajedno s vitrajima i Gospinim kipom, i dobila je naziv Kapelica života. Pozivaju se župljani i hodočasnici na još jedno molitveno mjesto gdje će moći moliti, za život, za nerođene, za majke, trudnice, djecu, općenito za život, da Gospodin blagoslovi, da uvijek i u našoj župi, našoj Hercegovini ali i cijelome svijetu ljudi budu otvoreni životu, štite život od začeća do prirodne smrti. Ovo je poseban kip. Ovo je međugorska Gospa, ali ima jednu posebnost, drži dijete Isusa u naručju, tako da će sigurno župljanima i hodočasnicima biti drago moliti pred tim kipom“, kazao je fra Zvonimir Pavičić.

“Međugorje kao doprinos novoj evangelizaciji” bila je tema 14. Mariološko-marijanskog nacionalnog kongresa koji se u organizaciji Hrvatskog mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Papinske međunarodne marijanske akademije PAMI i Župe sv. Jakova Međugorje, održao od 7. do 9. listopada u Međugorju. Na kongresu je sudjelovalo 20-ak izlagača, a na početku su sve prisutne pozdravili s. Valerija Kovač, tajnica Hrvatskog mariološkog instituta i profesorica na KBF-u u Zagrebu, te predstojnik Hrvatskog mariološkog instituta prof. dr. fra Ivan Karlić.

”Radosni smo jer smo uspjeli organizirati jedan mariološko-marijanski nacionalni kongres, jer je to bila i ideja ranijih voditelja Hrvatskog mariološkog instituta. U Međugorju se doista ostvaruje nova evangelizacija, taj urgentni poziv koji suvremene pape upućuju Crkvi u današnjem svijetu. Nova evangelizacija se u Međugorju događa na raznim razinama i načinima, kako ćemo vidjeti iz vrlo raznolikih tema iz naših izlaganja. Mi ne želimo reći pro ili contra niti je to naša zadaća. Niti je to naša zadaća, niti je zadaća Instituta, nego mi želimo produbiti ono što nam Međugorje kaže i u čemu nam može pomoći. Vjerujem da nam je svima isti cilj, zato mi je posebno drago što smo uspjeli doći u Međugorje. Želio bih da nas sve vodi iskreno htijenje da ne samo iznesemo na vidjelo bogatstvo mariološke baštine vezane uz Međugorje, nego da obogatimo mariološko-marijansko promišljanje koje će nadahnjivati i teologe, ali i sve katoličke vjernike na još zauzetiju vjernost Bogu, vjernost Majci Božjoj, vjernost crkvi i dakako vjernost našem hrvatskom narodu”, ”, kazao je fra Ivan Karlić.

Kada spomenemo vjernost Bogu, Crkvi, Kraljici Mira, braći i sestrama u potrebi, kada spomenemo Međugorje i franjevce, zasigurno nam u misli dolazi ime fra Slavka Barbarića, čiju smo 22. obljetnicu smrti obilježili 24. studenog. Uz molitveni hod od njegove rodne kuće u Dragićini do Međugorja, molitvu križnog puta na Križevcu, u 18 sati slavila se i sveta misa zadušnica za dušu pokojnog fra Slavka Barbarića. Svetu misu predslavio je fra Marinko Šakota, koji se u svojoj homiliji osvrnuo na život i bogata duhovna i materijalna djela koja je fra Slavko učinio za svoga života, a koja je ostavio nama, osluškujući i nadahnjujući se Gospinim porukama.

„Draga braćo i sestre, pred nama večeras stoji jedan lik, a to je fra Slavko Barbarić. Pred nama stoji svjedok, svjedok Božje ljubavi, svjedok Gospine ljubavi, svjedok Evanđelja. Tko je on bio, što možemo o njemu reći? Fra Slavko je bio na postdiplomskom studiju u Freiburgu u Njemačkoj, i kada je završio studij došao je u Međugorje. To je bilo u veljači 1982. godine, a 1981. Gospa se ukazala, i tada je on šest mjeseci bio s vidiocima. Od veljače do kolovoza, šest mjeseci je proveo s njima, gledao ih, proučavao, istraživao i kada se uvjerio da je to istina – da se Gospa njima ukazuje, on se potpuno predao Međugorju, on se potpuno predao Gospi. To je jedna od njegovih osobina koja je za nas važna, koju mi možemo usvojiti. Fra Slavko se potpuno dao! Potpuno živio za Međugorje, za Gospu! Potpuno, bez pridržaja, bez rezerve, cijelim svojim bićem! I to je on bio – on je bio franjevac, svećenik koji je živio srcem, sve što je činio, molio srcem, klanjao se Isusu srcem, hodočasnicima se davao srcem, sve što je činio bilo je potpuno, potpuno srcem”, kazao je tada fra Marinko Šakota.


Molitveni Festival mladih – 33. Mladifest

„Učite od mene i naći ćete mir“, bilo je geslo ovogodišnjeg 33. Mladifesta, koji se od 1. do 6. kolovoza 2022. održao u Međugorju. I ove godine, treći put zaredom, svoju poruku mladima je uputio papa Franju, koji im je naglasio da slijede Krista, a Papinu poruku pročitao je Apostolski vizitator za župu Međugorje mons. Aldo Cavalli. Svečano misno slavlje, otvorenja 33. Mladifesta, predslavio je kardinal Juan Jose Omella, nadbiskup Barcelone i predsjednik Španjolske biskupske konferencije, koji se na početku svoje homilije zahvalio Bogu što može biti sa mladima iz preko 70 zemalja svijeta i slaviti Euharistiju u ovoj Marijinoj zemlji, u župi Međugorje.

Drugoga dana, program je započeo u 6 sati ujutro, molitvom krunice kod Gospinog kipa na Brdu ukazanja, a od 9 sati program se nastavio na vanjskome oltaru, gdje je jutarnju katehezu mladima uputio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, koji im je kazao da je važno napraviti distinkciju između prolaznog i neprolaznog, a nakon njegove kateheze prvo svjedočanstvo bilo je Maise Araf iz Izraela, koja je mir pronašla za vrijeme klanjanja u Međugorju, a nakon nje, svjedočanstvo je održao pomoćni biskup Zaporoško-kharkivske biskupije iz Ukrajine mons. Jan Sobilo, koji se prisjetio prvih dolazaka u Međugorje, te se osvrnuo na trenutni rat između Rusije i Ukrajine.

Na Porcijunkulu, kada su mnogi hrlili u ispovjedaonice na potpuni oprost, u drugom dijelu svjedočanstvo je održao Davide Colono iz Italije, koji je od svoje supruge dobio potpuni oprost za prevaru, koja je dovela do rastave, a svoj brak obnovili su zahvaljujući dolasku u Međugorje. Večernju svetu misu predslavio je fra Massimo Fusarelli, generalni ministar Reda manje braće, koji je u svojoj homiliji, kazao da nam je Marija uzor kako prihvatiti Gospodinovu riječ.

Nakon svete mise, uslijedila je procesija s Gospinim kipom, a trećega dana, jutarnju katehezu mladima je održao generalni ministar fra Massimo Fusarelli, koji im je kazao da u istinskoj slobodi mogu uživati mir. A o neopisivom, rajskom miru, mladima nitko bolje nije mogao posvjedočiti od međugorskog vidioca Jakova Čole. Jakov je predstavio i rad humanitarne udruge Marijine ruke, a nakon njega svjedočanstvo je održao mladić iz Italije, Antonio Di Tommaso, koji je odrastao u evangeličkoj obitelji, koja je bila ranjena ovisnošću njegova oca, a tijekom prvog dolaska u Međugorje, za 30. obljetnicu Gospinih ukazanja, u srcu je spoznao da je Gospa njegova mama, a mir između njega i njegovog oca zavladao je kada se 2018. godine ponovno vratio u Međugorje.

U poslijepodnevnom dijelu programa, svjedočanstvo je održao Stjepo Gleđ Markos, koji je 2020. godine pješice, s Pelješca, hodočastio u Međugorje da kod Boga i Kraljice Mira izmoli svoga sina. Nakon njega, uslijedio je molitveni program, a svetu misu 3. trećega dana, predslavio je novi provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš, koji je mladima poručio da se ne boje. Treći dan 33. Mladifesta završio je meditacijom sa svijećama i molitvom pred križem.

Četvrto jutro započelo je katehezama dr. Ankice Baković psihoterapeutkinje i školske sestre franjevke Dominike Anić, koja je mladima govorila da mir mogu pronaći praštanjem. Nakon kateheza, program se nastavio svjedočanstvima časne sestre milosrdnice Benedikte Nine Krapić i patera Sebastiana Briera, koji su mir pronašli odgovarajući na redovnički i svećenički poziv koji su osjetili došavši prvi put u Međugorje.

U poslijepodnevnom dijelu programa, svjedočanstva su imali članovi zajednice Cenacolo, a program četvrtog dana završio je prikazivanjem njihovog filma „Slavlje je za vas“, koji je prikazan nakon večernje svete mise, koju je prvi put u povijesti Mladifesta predslavio domaći biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić. Petoga dana 33. Mladifesta katehetu je održao fra Renato Galić, koji je kazao da mir znači biti u skladu s Bogom, i da nam Isus želi donijeti mir, kao i njegovim učenicima koji su bili uplašeni i nemirni nakon njegove smrti.

Uz katehezu fra Renata Galića, mladi su petoga dana slušali i svjedočanstva volontera Marijinih obroka, svjedočanstvo mladih iz Španjolske i Mađarske i svećenika iz Francuske, a misno slavlje, na početku kojeg se prinijelo platno dugo 100 metara, na kojemu su mladi iz više 70 zemalja svijeta pisali svoje molitve, predslavio je dosadašnji međugorski župnik fra Marinko Šakota, koji je mladima poručio da mole srcem i pronađu biser. Nakon misnog slavlja uslijedilo je poslanje, a mladi su se zaputili prema Križevcu, gdje je na blagdan preobraženja Gospodinova, misnim slavljem u 5 sati ujutro, završio 33. Mladifest, koji se od 1. do 6. kolovoza održao pod geslom „Učite od mene i naći ćete mir“.


Četvrt stoljeća Radiopostaje Mir

U prošloj godini naša radiopostaja Mir proslavila je 25. rođendan, a kako je sve započelo prije 25 godina, 25. studenog 1997. godine prisjetio se prvi ravnatelj radiopostaje Mir Međugorje fra Miljenko Mića Stojić.

„Kada se sada vratim na one početne godine, onda se upitam da Bog nije bio s nama, ovo ne bi nastalo ovako kako je nastalo. Jer tada kada mi je pala ta ideja, a to je bilo negdje dvije godine prije samog nastanka, jer u ono vrijeme su mnogi u hrvatskome društvu govorili o potrebi jednoga vjerskoga radija, jednoga dobroga radija, pa je onda bilo takvih pokušaja. I onda mi je jednoga dana palo na pamet, budući da sam vodio Informativni centar Mir Međugorje, ako svi pokušavaju, idemo i mi pokušati i vidjet ćemo na što će to izići. I Bogu hvala išlo je nekako dobro, iako gledajući sa strane, nismo imali baš ništa u to vrijeme. Nismo tada govorili hoće li taj radio biti ovoliki-onoliki, ovakav-onakav, nego smo išli neka se čuje malo tu oko župe, da oni koji su u župi, a ne mogu doći na misu, da oni to slušaju i tako je to krenulo 25. studenog 1997. godone“, kazao je fra Miljenko Mića Stojić, a iako je u početku nedostajalo i ljudstva i tehnike, nekolicina entuzijasta prevođenih i prvom glavnom urednicom Marijom Dugandžić, trudilo se zvučati profesionalno i graditi čvrste temelje radija koji ima dušu.

Emisija Jasnoća pogleda na youtube kanalu

„Treba reći ono što je zaista bilo, a to je da mi nismo imali ništa. Mi stvarno nismo imali ništa. Ne govorim samo o formalnom obrazovanju, novinari su najčešće ljudi koji nisu završili novinarstvo, tako da ne mislim na to, nego nismo imali ništa, nismo imali tehnike, uvjete, ni potpore što je najvažnije. Puno ljudi je bilo skeptično prema tome, nije se vjerovalo u mogućnost realizacije jednog takvog projekta. Ono čega se sjećam jako dobro i što i dan danas nosim istim intenzitetom u sebi je taj žar koji je bio u nutrini. Ništa nije bilo teško, ništa nije bilo nemoguće, ništa nije bilo nepremostivo, iako mi nismo imali ništa. Kada kažem da nismo imali ništa, onda moram reći da mi nismo imali ni slušatelje. Radio je namijenjen slušateljima. Jedan novinar kada govori na radiju, ne govori sebi, govori slušateljima. Mi nismo imali niti slušatelje, onda možete zamisliti kakav je bio taj početak. Projekt radija se pokazao vrijednim i to je činjenica, a sve vrijedne stvari zapravo ostaju u srcu, njih je teško izreći, teško je svima nama uopće znati što ovaj radio znači ljudima. Ja mogu samo zamisliti i pretpostavljati, ja i svi mi zajedno, što je taj radio ljudima. I mislim da zaista treba reći, da ovo apsolutno nije bilo ništa naše, nikakvih zasluga naših nema, naravno mi smo radili, mi smo se trudili, ali ne smijemo zaboraviti biti zahvalni Bogu, po Gospi koja ovdje djeluje, koja je dala toliko darova. Ovo je sve Božje djelo, ovo je sve Gospino djelo. Sve ovo što imamo dugujemo samo Gospi”, kazala je Marija Dugandžić.

Program Radiopostaje Mir danas se sluša od Amerike do Australije, od 24 sata dnevno, svakoga dana u godini, a tog prvog dana, 25. studenog 1997. godine prve riječi koje je izrekla Huanita Dragićević mogli su čuti samo međugorski župljani.

„Pa ono što smo prvo kazali na radiopostaji, kao što i danas pozdravljamo naše slušatelje je: Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji, nalazite se na valovima Radiopostaje Mir Međugorje. Samo, prije 25 godina naša radiopostaja, naša frekvencija čula se samo nekih 500 do 800 metara u radijusu oko crkve. To je sada nezamislivo. Nama je svaki ne metar, nego svaki centimetar značio puno. Bilo nas je tada troje, bila sam sama, sa dva tehničara i svakog dana, jedan od njih bi izlazio i autom bi odlazio i javljao nam dokle se čujemo i sjećam se tog dana, javlja nam čujemo se čak na Tromeđi. To je tako blizu, ali nama je to značilo jako puno. Mi smo krenuli iz onih malih podrumskih prostorija. Krenuli smo jednostavno, skromno, ali rekla bih sa puno ljubavi, sa puno očekivanja, sa puno žara i mislim da ovaj radio jako puni znači našim slušateljima“, kazala je Huanita.

Iako ih rijetko čujemo u našemu programu, bez njih, bez naših tehničara koji odrađuju veliki dio posla, naša radiopostaja nikada ne bi zaživjela, a u njihovo ime progovorio je Ivo Šego, koji se prisjetio početaka na Radiopostaji Mir Međugorje.

„Ispričat ću jednu anegdotu o čujnosti, koliko se naš radio danas čuje, a kako je to bilo u početku. Naš ravnatelj hoda po Ćorkovu docu i drži tranzistor i sreću ga ljudi i pitaju ga što je to, a on im odgovara: „Gledam čuje li se radio dovde“. Nismo uopće znali u što se upuštamo, ja osobno, tako i drugi, ali Kraljica Mira je vodila od prvog dana, pa tako i sada, sve ove godine, 25 godina smo tu, puno toga se promijenilo i još uvijek se osjeća taj duh i taj početnički entuzijazam koji je bio ta neka hrabrost poći u to nepoznato ali uvijek s Božjom pomoći“, kazao je Ivo Šego.

Rođendan Radiopostaje Mir, uz slavljenički program na radiovalovima, proslavljen je i velikim koncertom klape Sveti Juraj HRM-a. Večernju svetu misu na rođendan Radiopostaje Mir predsalvio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš.

 

Andrija Šego

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne