Četvrtog dana 31. Međunarodnog susreta mladig u Međugorju središnje večernje misno slavlje predslavio je nadbiskup Henryk Hoser, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje. U nastavku donosimo njegovu propovijed:
Draga braćo i sestre,
Dragi sudionici Festivala mladih,
Dragi hodočasnici,
Ovo je 31. izdanje Festivala mladih u Međugorju, ove godine pod geslom: „Dođite i vidjet ćete“.
Tko je prvi izgovorio te riječi? Bio je to sam Isus Krist! A dogodilo se to odmah nakon Kristova krštenja u rijeci Jordanu, gdje je krstio sv. Ivan Krstitelj, a pratila su ga dva učenika. Sigurno su još bili mladi i tražili su životni put: kome vjerovati? Koga slijediti?
Kad je Ivan Krstitelj pokazao na Isusa, nazivajući Ga Jaganjcem Božjim, ta dva učenika su shvatila kako se radi o nekom vrlo važnom. Uostalom, do danas izgovaramo ove riječi na svakoj svetoj Misi, prije primanja svete Pričesti: “Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta”!
Iz radoznalostisu krenuli za Njim. Kad ih Isus ugleda, upita: “Što tražite?” A oni su rekli: “Učitelju, gdje stanuješ?” Isus je odgovorio pozivom: “Dođite i vidjet ćete.” I tako smo došli do gesla ovogodišnjeg Festivala.
Ako nam se netko čini zanimljiv, ako nas čak zaintrigira, želimo znati ne samo kako se zove, već i odkuda potječe , odkuda je došao i gdje živi, koja mu je adresa. A kad nas pozove kod sebe, rado ćemo prihvatiti takav poziv. Jer nam stan omogućava bolje upoznati njegovog stanara i puno toga govori o njemu. Čak se i slavne osobe ponose svojim stanovima i rado ih pokazuju na internetu!
Kako bi nekoga bolje upoznali, trebate ga susresti. Nije dovoljno kontaktirati telefonski, e-mailom ili na društvenim mrežama. Važno je mjesto susreta. Takvo mjesto susreta je upravo Međugorje. Jedan od hodočasnika mi je rekao : “Ovdje u Međugorju osjeća se prisutnost”! Čija prisutnost? Prisutnost Boga, prisutnost Isusa i prisutnost Marije, naše Majke.
U svijetu u kojemu živimo, sve je teže susresti se u stvarnosti, a sve je lakše kontaktirati u virtualnom svijetu. Sve je teže susresti nekoga kome možemo povjerovati, kome se možemo otvoriti, pa čak i reći sve što nas boli. Zbog toga je usamljenost postala bolest ove civilizacije.
Kad je Bog stvarao čovjeka, izgovorio je riječi koje su trajno aktualne: “Nije dobro da čovjek bude sam” (Post 2,18). Čovjek je po prirodi društveno biće. Zato usamljenost muči čovjeka različitim intenzitetom, u svim vremenima i razdobljima.
Veliko vrijeme i veliko mjesto susreta je sveta Misa. Upravo ona je najvažniji trenutak svakog dana u Međugorju. Tijekom svete Mise pozvani smo za dva postavljena stola. Za stol Riječi Božje i za stol Euharistije. Svaki dan se možemo hraniti na tim stolovima. Uostalom, čovjek ne živi samo od hrane za tijelo, već treba, i te kako!, hranu za dušu, za um i za srce.
Pa što to nam danas nudi stol Božje riječi? Ovo je odlomak iz knjige proroka Jeremije iz Starog zavjeta. Taj veliki prorok, koji je govorio istinu zbog koje je bio progonjen, iskusio je probadajuću usamljenost. Bog mu kaže: „Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj. Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste. Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju!” (Jr 30, 12-14,17). Ali Bog ga tješi govoreći: „Al’ ja ću te iscijeliti,rane ti zaliječiti.“
Dragi prijatelji,
Uzroci usamljenosti vrlo su različiti i nisu uvijek ovisni o nama. Pate osobe bez skrbi, osobe bez obitelji, često bolesne, jer bolest izolira. Pati siročad, pate djeca čiji su se roditelji razveli. Ali postoje i vrste usamljenosti zakoje smo sami krivi. Zatvaranje prema drugima, sebičnost, razmišljanje samo o sebi, škrtost i mnoge druge mane stvaraju usamljenost.
Mnogi mladi pate od usamljenosti. Zašto? Jer ne znaju kako živjeti, jer nemaju kome vjerovati, jer su ranjeni i zatvoreni u sebe, jer su također iskorištavani ili prevareni, trpe razne nepravde. Osjećaju se razočarani, padaju u tugu i depresiju. Nedostaju im pouzdani vodiči, jer ih i ne traže.
Međutim, vjernik se ne bi trebao osjećati usamljeno. Ako moli riječi molitve Gospodinje,”Oče naš”, imajući takvog Oca, može i treba mu se obraćati u svakoj stvari, otvarati Mu svoje srce i otkrivati najskrivenije misli. Može razgovarati s našom Majkom i Majkom Kristovom, s našom Tješiteljicom, Kraljicom mira.
A ti razgovori s Bogom nisu ništa drugo nego molitva. Veliki poljski pjesnik Adam Mickiewicz napisao je: “Gospode! Što sam ja pred Tvojim licem? – Prašina i ništa; Ali kad sam Tebi moje ništavilo ispovjedio, Ja – prašina, razgovarat ću s Gospodinom” (Dušni dan,IV.dio). Molitva je upravo „pričanje“ s Bogom! On će nam dati snagu, darovat će optimizam i nadu, pokazat će nam pravi smisao života. On će nas poslati drugima.
Ne živimo za sebe: živimo za druge! To će nas naučiti psalmi, najljepše molitve koje je ponavljao sam Isus Krist, koje cijela Crkva moli svakoga dana.
Drugo jelo sa stola Božje Riječi koje nam se danas nudi je istina o ljudskom srcu. U ne-anatomskom smislu, srce je središte ljudske osobnosti: tamo se susreću misli, namjere, osjećaji i ljudska savjest. Čistoća srca određuje vrijednost osobe. Pretjerano vodimo brigu o čistoći tijela, koristeći tolikohigijenskih i kozmetičkih sredstava, a puni su ih trgovački centri.
Još bi se više trebali brinuti za čistoću srca, koja je još važnija. I Krist nam danas daje lekciju o čistoći srca. Ne čini srce nečistim ono što dolazi izvana: ne samo neka hrana koja se smatra nečistom, već čak i vanjski, zliutjecaji naših osjetila, na koje je čisto srce otporno.
Isus kaže svojima: „Ne onečišćuje čovjeka što ulazi u usta, nego što iz usta izlazi – to čovjeka onečišćuje.“
Učenici nisu baš razumjeli o čemu se radi i Isus im to objašnjava, kao poznavatelj ljudske prirode: „Ne shvaćate li: sve što ulazi na usta, ide u trbuh te se izbacuje u zahod. Naprotiv, što iz usta izlazi, iz srca izvire, to onečišćuje čovjeka.“
I dalje objašnjava:„19Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. 20To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.« (Mt 15, 19-20).
Mi osuđujemo sebe na usamljenost kad prestanemo moliti. U Svetom Pismu pronaći ćemo mnoge molitve koje mogu poslužiti kao uzor. Postoji takva molitva mlade kraljice Estere, koja treba poduzeti herojski čin, kako bi spasila druge. Međutim, zbog tog djelovanja joj prijeti smrt. Stoga se obraća Bogu ovim riječima:Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj.A nas oslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! Sve ti je poznato. Znaš tjeskobu moju.Bože, nadasve moćni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!“ ( Est 4, 17)
Ali najvažnija je naša osobna molitva: od srca srcu. Ako to srce nije čisto, treba iz njega uklonitiono smeće o kojem Isus govori. Toliko puno, čak i pretjerano, brinemo za čistoću tijela: kupke, tuševi, sapuni i šamponi, kreme i losioni. Ali oni ne čiste srce.
Postoji način: to je sakrament ozdravljenja, nazvan sakramentom pomirenja i mira. To je sakrament oproštenja grijeha i jačanja za bolji životni putu. Ovaj sakrament je ujedno i Euharistija, s drugog stola svete Mise: istinska hrana za dušu i jačanje srca svakoga od nas. Koristimo ih često i ne bojmo se. “Trebate biti jaki!”,vikao je sv. Ivan Pavao II.
Želim vam da otkrijete ova blaga tijekom boravka u Međugorju i srdačno vas pozdravljam: srca gore!
Amen
