Danas, 25. srpnja u Međugorju je proslavljen sveti Jakov apostol zaštitnik ove župe. Sveta misa u 11 sati tradicionalno se slavila u Gaju uz nazočnost brojnih župljana i hodočasnika. Misu je predslavio kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, a koncelebrirali su apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskup Aldo Cavalli, vikar hercegovačke franjevačke provincije fra Miro Šego, dekan broćanskog dekanata don Đuro Bender, međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić i brojni drugi svećenici kako iz susjednih župa broćanskog dekanata tako i iz cijelog svijeta.
Svetoj misi prethodila je procesija od župne crkve do Gaja sa zastavom župe Međugorje i kipom svetog jakova, kojega su nosili međugorski župljani, a ove godine ta čast pripala je Vasiljima, a na misi je pjevao župni zbor Kraljica Mira pod ravnanjem s. Irene Azinović.
U svojoj homiliji biskup Vukšić kazao je kako ”živimo u vremenu kad se naglašava uspjeh”.
”Bacimo li pogled na medije i na ono što oni nude, primjećuju se samo oni koji su uspjeli. Gubitnika nema nigdje. Tako se stvara raspoloženje, da bismo ostvarili sebe iskoristili svoje mogućnosti koje imamo, pa ćemo i mi doživjeti uspjeh. Onda će se i o nama govoriti, pisati… Bit ćemo popularni, uspješni, slavni… Zato se danas najviše prodaju i najpopularnije su knjige, priručnici i portali o ovoj tematici: Kako ostvariti sebe, kako uspjeti u životu. Čitajući evanđelja nalazimo na slično razmišljanje ne samo običnih ljudi nego i samih Isusovih apostola”, kazao je mons. Vukšić, koji se, osvrnuvši se na evanđeoski ulomak u kojem majka Zebedejevih sinova Ivana i Jakova, nimalo potresena najavom Isusova rastanka, od Isusa traži da njezini sinovi sjednu Isusu jedan s desna, a drugi s lijeva. Ostali su učenici zbog toga bili puni gnjeva, ali Isus im odgovara mirno i bez ljutnje.
Istinska veličina Isusovih učenika ostvaruje se kada su spremni položiti svoj život za druge
”Najprije ih pouči da oni nisu svjesni što traže. I sam će Isus sjesti s desne Nebeskom Ocu koji će ga preuzvisiti, kako reče apostol. Ali tek nakon što do dna ispije gorku čašu trpljenja, poniženja i patnje. Najbliži će biti Isusu onaj tko bude spreman za njega najviše pretrpjeti, a ne onaj tko bi se rado ‘sunčao’ na njegovoj slavi i moći. I oni će, veli Isus proročanski, dijeliti njegovu čašu patnje, ali tek nakon što promijene svoje shvaćanje. Kao što je Isus bio iznenađen molbom svojih učenika koji su tražili već na ovome svijetu da imaju prva mjesta u njegovu kraljevstvu, isto tako su njegovi učenici bili iznenađeni kad im je Isus kazao kako se postaje prvi.
Naime, Isus im je otvoreno rekao da je svijet jednu vrednotu zaboravio i za nju ne želi više čuti, a bez nje nema nikoga tko bi mogao biti prvi, odnosno svi će biti zadnji. Isus je osjećao vrlo dobro da ni njegovi učenici nisu bili pošteđeni ovozemaljskog razmišljanja i ljudskih računica. Zato ga nije njihova molba ni previše razočarala, ali mu je dobro došla da i njih i sve koji iskreno traže kutak kod Boga, da to ne ide samo nekom molitvicom. I evo me na prvom mjestu. Uvjet za prvo mjesto u drugom svijetu je zadnje mjesto na ovome svijetu. Odnosno, tko želi biti prvi i vladati nad drugima, mora biti spreman biti zadnji i služiti drugome”, kazao je mons. Vukšić naglašavajući kako Isus za to nije tražio neke primjere, nego je uzeo sebe kao primjer i otvoreno rekao: ”Ni sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.”
Kazao je kako se istinska veličina Isusovih učenika ostvaruje kada su spremni položiti svoj život za druge te da Jakov skupa s Petrom i Ivanom tvori skupinu trojice povlaštenih učenika koje je Isus uzimao da budu svjedoci najvažnijim trenucima njegova života.
”Jakov je imao priliku biti sudionik događaja Isusovog preobraženja i Isusove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu. Radi se dakle o dvjema veoma različitim prigodama. U jednom slučaju Jakov s dvojicom apostola doživljava Gospodinovu slavu. Gleda ga kako razgovara s Mojsijem i Ilijom, vidi kako Isusu isijava božansko blještavilo.
A u drugome se slučaju nalazi pred patnjom i poniženjem, vlastitim očima gleda kako se Božji Sin ponižava postavši poslušan sve do smrti. Dakako, drugo je iskustvo njemu bilo prigoda za dozrijevanje u vjeri, za rast u vjeri, za ispravljanje jednostrana trijumfalističkog tumačenja onoga prvog. Kristova se slava ostvaruje upravo na križu, u dioništvu, u našim patnjama”, kazao je biskup Vukšić nastavljajući kako je ”Jakov prihvatio Gospodinovu poziv” te ga pred nas stavlja kao uzora.
Ne zaboravimo, pljesak brzo utihne, odličja skupljaju prašinu, a pobjednici se brzo zaborave. Isus nas želi povesti drugim putom. On nam s mnogo staloženost i mira otvara srce da razumijemo da je u životu važnije služiti nego zapovijedati…
”I kada se od nas traži da ostavimo lađu naših ljudskih sigurnosti, oduševljenje da ga slijedimo putovima koje nam on pokazuje mimo svakog našeg iluzornog umišljaja, spremnost da odvažno svjedočimo pa ako je potrebno sve do najvišega žrtvovanja vlastitoga života. Tako nam se sveti Jakov stariji predstavlja kao rječit primjer velikodušnog prijanjanja uz Krista. On, koji je na početku preko svoje majke tražio da s bratom zasjedne uz učitelja u njegovu kraljevstvu, bio je prvi koji je pio iz kaleža muke, prvi od apostola koji je podijelio njegovo mučeništvo”, kazao je biskup Vukšić naglašavajući opet kako ”služiti drugima i birati posljednja mjesta znači dopustiti da i drugi postoji, dati mjesta i prostora drugima, ne misliti i ponašati se kao da smo mi sami na ovome svijetu i da sve treba biti usmjereno prema nama i našim željama”.
”Time će ovaj svijet biti čovječniji, ljepši i ugodniji za življenje. Služenje pretpostavlja praktično prihvaćanje Isusa koji je sam došao služiti, predajući se do zadnjih granica vlastitog života. Služenje kao odricanje od svoje umišljene veličine i kao ostvarivanje istinske veličine ostaje put ljubavi i samoprijegora. To je put ostvarivanja Božjega kraljevstva ovdje na zemlji. To je ujedno i Isusov put koji je On svjesno izabrao i prihvatio kako bi čovjeku omogućio da bude uistinu čovjek i kako bi stvorio za to uvjete u ljudskoj povijesti. Zato se i njegovi učenici trebaju odreći svoga ja kao apsolutne veličine koja bi se potvrđivala služenjem drugima i u tom služenju potvrđivati i stvarati vlastiti autoritet. Zbog toga je žrtvovanje za druge za mnoge neshvatljivo, a onda i neprihvatljivo, ali jedino smisleno”, kazao je biskup Vukšić ističući primjer Majke Terezije koja je sa svojim sestrama bolesnicima davala ljubav, radost i nadu u posljednjim danima života, kazala je kako je njihova radost bila u svetohraništu.
Na kraju je kazao da nismo razumjeli Isusa, ako je naša vjera vezana isključivo za ovaj svijet
”Ne zaboravimo, pljesak brzo utihne, odličja skupljaju prašinu, a pobjednici se brzo zaborave. Isus nas želi povesti drugim putom. On nam s mnogo staloženost i mira otvara srce da razumijemo da je u životu važnije služiti nego zapovijedati, traženje posljednjeg mjesta, nego gurati se u prvi red i tražiti prva mjesta.
Jedna žena je pametno rekla za jednu osobu: ‘Tražeći anonimnost, pronašao je slavu’. To je evanđeoski put uspjeha i idemo li tim putom postići ćemo najveći mogući uspjeh, a to je ulazak u Božje kraljevstvo. Na ovaj način bit ćemo Isusovi pravi učenici, te ga nećemo razočarati, njega svoga Učitelja i Spasitelja. Dao Bog i zagovor svetog Jakova i Blažene Djevice Kraljice Mira da ovo svi razumijemo i ostvarimo u svom životu”, zaključio je kotorski biskup mons. Mladen Vukšić, a cijelu njegovu homiliju možete poslušati u audiozapisu.
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je Bogu što nam je dao da možemo doživjeti ovaj dan i svetkovati našeg nebeskog zaštitnika svetog Jakova”. Zahvalio je i biskupu Vukšiću što je radosno prihvatio biti dio ovog slavlja, pozdravio je i nadbiskupa Cavallija i sve svećenike, posebno one iz broćanskog dekanata.
”Da budem kratak, jednostavno ću zahvaliti svim koji su na bilo koji način, svojim vještinama, svojim darovima i svojom ljubavlju utkali sebe u ovo današnje slavlje. Moram izdvojiti, kao i svake godine, one koji su nosili kip svetog Jakova, a to su ove godine bili Vasilji. Njima zahvaljujem i zazivam, uz zagovor našeg nebeskog zaštitnika svetog Jakova, blagoslov na njihove obitelji”, kazao je fra Zvonimir i svima koji nose ime svetog Jakov čestitao imendan, a župljanima i hodočasnicima čestitao je današnju svetkovinu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Digital foto video studio ĐANI
