Nakon večernje svete mise na uočnicu 45. obljetnice Gospinih ukazanja, na kojoj su bili deseci tisuća hodočasnika 260 svećenika, uslijedilo je zajedničko jednosatno klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, koje se nastavilo u tišini do 6 sati ujutro. Za to vrijeme mnogi hodočasnici pristizali su pješice u Međugorje i pridružili se klanjanju čekajući prvu svetu misu koja se slavila u šest sati, a mise na hrvatskom jeziku slavile su se i u 7, 8, 9 i u 11 sati.
Slavilo se i još 15 misa na jezicima inozemnih hodočasnika, koji su u Međugorje pristigli iz Mađarske, Poljske, Njemačke, Austrije, Švicarske, Irske, Engleske, Kanade, SAD-a, Francuske, Ukrajine, Škotske, Portugala, Belgije, Nizozemske, Koreje, Kine, Indije, Češke, Slovačke, Španjolske, Meksika, Kolumbije, Argentine, Ekvadora, Slovenije, Italije, Danske, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Vijetnama, Mauricijusa, Brazila, Rumunjske, Trinidada i Tobaga, Hong Konga, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Iako umorni od puta hodočasnici su ipak imali snage kleknuti pred Presveto, pred Gospu i u ovoj ispovjedaonici svijeta stati u red za ispovijed i priznati svoje grijehe i još jednom krenuti u novi život, a u svojoj homiliji i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš kazao je kako je Međugorje mjesto oprosta i novih početaka te da ga to čini posebnim.
”Ovo je mjesto Crkve gdje su i biskup i svećenik, i nevjernik i bosonogi patnik na putu traženja, svi na putu istine i smisla. Svi su tražitelji”, kazao je fra Jozo koji je predslavio večernju svetu misu na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju na 45. obljetnicu Gospinih ukazanja, a koncelebriralo mu je 397 svećenika, dok su još deseci svećenika ispovijedali vjernike pristigle sa svih strana svijeta.
U svojoj homiliji kazao je kako je za vjernike ovo mjesto obraćenja, ispovijedi, molitve i dubokih osobnih iskustava Boga. Za nevjernike, kazao je, to je mjesto nemogućega, čudnoga, mjesto pitanja u koje ljudi ne dolaze samo s vjerom, nego i sa sumnjama, radoznalostima, a gotovo svi s ranama i krizama.
”Za svjedoke Međugorje se može razumjeti ponajviše kao mjesto svjedočanstva onih koji životom dokazuju kako izgubljeni dođoše k sebi, kako se brakovi obnoviše ponovno u ljubavi, kako ovisnici promijeniše život, kako neoprošteni oprostiše duboke rane, kako svećenici i redovnici iziđoše iz kriza, a mnogi ovdje prestadoše biti ateisti”, kazao je fra Jozo Grbeš pa kazao kako je svima zajedničko vraćanje na izvore.
”Tražimo jedno, a dobijemo ono što trebamo: tražimo zdravlje, a dobijemo smisao. O kako važno je učiniti taj prvi korak, najvažniji korak života, a to je korak koji polazi na put traženja. Ovo je mjesto susreta s Kristom. Ovdje se upoznaje i susreće On. Ako njega ne susrećemo, sve ostalo je suvišno! On je susret svih susreta”, kazao je fra Jozo pa dodao kako nam i Nota Kraljica Mira o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje priznaje važnost iskustva, plodova koje nitko ne može nijekati.
”Ako Krista imaš, sve imaš. Ako njega nemaš, sve što imaš, ništa nemaš! On je smisao, mudrost, istina, ljubav… On koji kaže da je važniji čovjek nego zakon, da je važnija je ljubav nego grubost, da je važnije je praštanje nego mržnje, zavisti, osvete… Zato je u Međugorju Križevac, brdo križa najveće brdo, najuzvišenije. On je na najuzvišenijem mjestu! Do Njega je doći i najteže, i najlakše, i najljepše, i najsmislenije. Takav je križ. Takav je Gospodin. Zahtjevan, ali sve daje. Takva je ljubav”, kazao je fra Jozo Grbeš pa pozvao da ponovno uzmemo Evanđelje kako bismo razumjeli život.
”U njemu saznajemo koja je prava misija Blažene Djevice, naše Gospe, misija tako vidljiva u Kani Galilejskoj u vrijeme nevolje kada tiho kaže, kao da blago zapovijeda ono što odjekuje stoljećima u svim dušama: “Učinite sve što vam kaže!” To je ona! Uvijek na Njega upućuje”, kazao je fra Jozo Grbeš, a onda iznio i neke evanđeoske ulomke u kojima nam se kaže što trebamo činiti: “Ljubi Boga svoga… i bližnjega svoga kao sebe.” (Mt 22,37-39); “Idi i ne griješi više.” (Iv 8,11); “Uzmite i jedite… ovo je tijelo moje.” (Mt 26,26); “Opraštajte.”; “Pođite po svem svijetu.” (Mt 28,19); “Uzmi svoj križ i slijedi me. (Mt 16,24); “Ne bojte se.” (Mt.10,26/28,10)…
Na kraju je kazao da njen poziv i njenu ljubav ponesemo sa sobom doma, kako bi život imao više ljubavi, a po ljubavi sav smisao.
”Ostavljam vas s pitanjem, jednostavnim, za mene osobno najvažnijim: Kakvo je stanje vaše ljubavi? Ta stanje vaše ljubavi jest stanje vaše duše! Ova obljetnica neka bude naš polazak na put do nje i konačno do Njega. Samo tada razumjet ćemo puninu mira i veličinu beskonačnoga i veličinu smisla”, zaključio je fra Jozo Grbeš, a njegovu homiliju možete poslušati u audiozapisu.
Prije mise krunicu je predmolio fra Ivan Hrkać. Obljetnici Gospinih ukazanja prethodila je devetnica. Krunica se svakodnevno devet dana molila na Brdu ukazanja i na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova gdje su je pred mnoštvom vjernika predvodili međugorski župljani, framaši, trećari, volonteri Marijinih ruku i štićenici Majčinog sela. Svetu misu u devetnici su predslavili fra Jure Barišić, fra Hrvoje Miletić, fra Bože Milić, fra Mario Knezović, fra Ivica Vrbić, fra Karlo Lovrić, fra Ljubo Kurtović, fra Andrija Majić te na uočnicu 45. obljetnice Gospinih ukazanja fra Miljenko Šteko, uz koncelebraciju više stotina svećenika tijekom ovih devet dana.
Na kraju svete mise međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić zahvalio je Bogu i Kraljici Mira na svim milostima kroz ove godine. Zahvalio je i fra Jozi Grbešu koji je predslavio svetu misu i svim svećenicima koji su koncelebrirali i ispovijedali.
Zahvalio je i župljanima iz Šurmanaca koji su nosili Gospin kip u procesiji te župnom zboru Kraljica Mira i puhačkom kvintetu iz Splita.
Vidioci Ivan Dragićević i Marija Pavlović Lunetti, kao i svih dana Devetnice Kraljici Mira za 45. obljenticu Gospinih ukazanja, izmolili su Marijin hvalospjev Veliča, a nakon svete mise uslijedilo je klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, koje je u crkvi nastavljeno do sedam sati ujutro.
Dan ranije, na uočnicu obljetnice Gospinih ukazanja i svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u jutarnjim satima održana je tradicionalna 35. Hodnja mira od Humca do Međugorja koja je okupila veliki broj župljana i hodočasnika iz cijeloga svijeta, a u poslijepodnevnim satima u Međugorje su pristigli i sudionici 7. zavjetnog hodočašća iz Čitluka do Međugorja.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
