Razmišljajući sada o fra Slavku Barbariću, on je bio čovjek proročkoga duha, rekla bih tako, ne samo vizionar, nego prorok koji je imao vjeru, jer prorok ne može biti čovjek koji ne vjeruje
Danas, 24. studenog je 22. obljetnica smrti fra Slavka Barbarića. O njemu i suradnji s njim za Radiopostaju Mir Međugorje govorila je s. Dominika Anić, koja je s njim počela surađivati kada je kako nam je kazala ”pokojni fra Slavko realizirao svoju ideju da se pobrine za one za koje se nitko ne brine, odnosno za one koji su u tom trenutku bili najpotrebitiji skrbi i odgoja, a to su djeca koja su ostala bez roditelja ili djeca bez roditeljske skrbi u Majčinom selu”. Tako je ta suradnja počela 1995. godine kada je osnovano Majčino selo u sklopu kojeg je bio vrtić koji i dan danas egzistira i radi, Sveta Mala Terezija.
”Tu smo izravnije komunicirali, planirali, surađivali…”, kazala nam je s. Donimika.
Što bi ste danas, nakon 22 godine kazali, kakav čovjek je bio fra Slavko?
”Razmišljajući sada o fra Slavku Barbariću, on je bio čovjek proročkoga duha, rekla bih tako, ne samo vizionar, nego prorok koji je imao vjeru, jer prorok ne može biti čovjek koji ne vjeruje. Fra Slavko Barbarić je bio jedan obični fratar, koji je u susretu s ljudima iskoristio sve svoje iskustvo i znanje da bi bio blizu čovjeku. Fra Slavko je imao iskustvo da je Bog u svakom čovjeku živ i da je Kraljevstvo Božje otvoreno svim ljudima. Mi znamo da je fra Slavko svoj dan započinjao hodom na Križevac, svojim osobnim uspinjanjima na Tabor, tako bih rekla, svojim svakodnevnim preobražavanjima da bi mogao kada siđe s brda biti na raspolaganju svima koji su ga čekali, svima koji su mu željeli biti blizu, jer biti blizu fra Slavku, za ljude potrebnike, značilo je biti blizu Božjoj providnosti, Božjoj skrbi, Božjoj brizi za čovjeka i iz toga se rodilo Majčino selo. Fra Slavko je u tim teškim poratnim vremenima iskoristio sve resurse tada dostupne da bi omogućio da ta djeca, ti ranjeni ljudi, imaju okolnosti u kojima će se moći koliko toliko normalno razvijati kao ljudska bića. Fra Slavko se nije libio zamoliti one za koje je znao da mogu pomoći onima koji ne mogu i nemaju mogućnosti. To je za mene, koja sam tada bila mlađa, bilo neshvatljivo, ponekad i ludo, ali Fra Slavko je bio takav čovjek, čovjek koji je vjerovao da će sve biti dobro.”
Fra Slavko Barbarić kao proročki lik, kojemu smo imali sreću biti suputnici, bio je čovjek koji nije bio razumljen, jer svi proroci su zapravo ljudi koji doživljavaju nerazumijevanje od svoje okoline, čak i od svojih najbližih
Gdje vas je zatekla vijest da je fra Slavko umro?
”Fra Slavko je umro u petak, a mi smo u subotu organizirali jedan susret u vrtiću Sveta Mala Terezija, gdje smo, djelatnici Majčinog sela, pedagozi, psiholozi, učitelji, nastavnici iz općine Čitluk, planirali jednu radionu da vidimo što zajedno još možemo učiniti za našu djecu, koja iz Majčina sela odlaze u škole u Bijakoviće, u Čitluk ili u Mostar. Ja sam poslije prve smjene ostala u vrtiću da pripremim za taj seminar i tu me zatekla vijest da je fra Slavko toga dana poslijepodne umro na Križevcu.”
Sestro, kako ste se osjećali kada ste čuli tu vijest, jeste li osjetili strah što i kako dalje?
”U svakom slučaju kada se prisjetim tih dana, sjećam se stanja velikog šoka. Kad je čovjek u šoku, on ne može adekvatno definirati svoje osjećaje. Nisam imala straha, jer sam znala ako je to Božje djelo, a jest, preko fra Slavka Barbarića započeto, Bog će se pobrinuti da živi, jer ako je nešto s Božje strane ne može propasti, ako je s ljudske, bolje neka propadne što prije. S obzirom da je fra Slavko bio čovjek koji je živio ispred svoga vremena i koji je živio intenzivnije, možda i za tri života, ako smijem tako reći, završio je svoje poslanje na Zemlji. To je bila kulminacija njegova djela i toliko toga je započeo da poslije njega 20 ljudi može nastaviti. Ono što je on jedan mogao, poslije njega možda treba puno više ljudi da bi se sve to moglo voditi, ali Bog se brinuo. Imam potrebu još nešto reći, a to je da je fra Slavko Barbarić kao proročki lik, kojemu smo imali sreću biti suputnici, bio je čovjek koji nije bio razumljen, jer svi proroci su zapravo ljudi koji doživljavaju nerazumijevanje od svoje okoline, čak i od svojih najbližih. Zašto je to tako? Ja sam se dugo propitivala i o tome razmišljala, zašto se zapravo to tako događa? I došla sam do jednog odgovora, moga odgovora iznutra, da zapravo ljudi koji imaju jedno iskustvo, njih ne mogu razumjeti oni koji to iskustvo nemaju. Drugi možda imaju znanje, o pedagogiji, psihologiji, socijalnom radu, duhovnosti, imaju znanje ali nemaju iskustvo, a fra Slavko koji je imao iskustvo i drugi ljudi koji mogu razumjeti one koji imaju samo znanje, oni ih mogu razumjeti, zato se ne zaustavljaju pred preprekama, pred nerazumijevanjima. Ne uzimaju to srcu kako bismo rekli, jer znaju da ljudi drugačije ne mogu. Koji nemaju iskustvo oni ne mogu drugačije nego zamjerati, osuđivati, iščuđavati se, doživljavati nešto ludošću, ali onaj koji ima iskustvo, za njega to jako ima smisla. I jako bitno je da taj koji ima iskustvo, ne osuđuje onoga koji ga nema, ne zamjera mu, nego ga razumije. Mislim da je fra Slavko bio jedan od onih koji su imali iskustvo i imali proročko poslanje i radili iz unutarnjeg poticaja bez obzira kako će njihova okolina reagirati na to što oni rade, i kako će to doživjeti. Fra Slavko se nije zaustavljao na sitnicama i na nekakvim ljudskim rivalstvima.”
Za kraj, kako ste doživjeli poruku Kraljice Mira od 25. studenog 2000. godine, u kojoj je između ostaloga kazala: Radujem se s vama i želim vam reći da se vaš brat Slavko rodio u nebo i da zagovara za vas?
”Poruku sam doživjela samo kao potvrdu onoga što jest i ne može biti drugačije. To je bilo jedno olakšanje, jer smo mi svi znali da on jest u Nebu, jer čovjek koji je živio Nebo ne može u njemu ne biti, da fra Slavko nije otišao, nego samo prešao u jednu drugu dimenziju, i da naš odnos s njime nije prekinut, samo odnos prelazi u jedno drugo stanje, jer mi smo osjećali da je fra Slavko i dalje bio s nama, samo što nije koračao u vidljivom smislu onom stazom Majčina sela, ali je bio tu i on jest tu. I to je ta duhovna stvarnost u kojoj mi živimo.”
Cijeli razgovor sa s. Dominikom Anić poslušajte u audiozapisu.
Andrija Šego
