Dan uoči blagdana uzvišenja sv. Križa u Međugorje su nakon gotovo stotinu prijeđenih kilometara stigli dvojica hodočasnika iz Tomislavgrada. Susreli smo ih 5-6 km prije cilja i do tada su hodali 17 sati i 44 minute bez odmaranja. Nisu se željeli „hladiti“, odnosno zaustavljati zbog razgovora. Ipak su kazali „Umorni smo. Imamo ogromne žuljeve. Ali ide – s noge na nogu“.
O nakanama, 38-godišnji Ivan, uz smijeh govori za svoga kolegu „Da se oženi“. I dodaje: „Ja sam oženjen“, kao da druge nakane ne postoje.
A 29-godišnji Tomislav će reći: „Nema posebnih nakana, želimo to, dođemo dolje i to nas ispunjava. Bude fino kada dođemo dolje“.
„Ne odustajemo. Kad nam bude teško, kažemo – ponovit ćemo. I tako to ide iz godine u godinu, ili svako drugu, kako tko može. Svaki put kažem da neću više pješice, ali svaki put me nešto vuče u Međugorje”, rekao je Ivan koji je 20 godina, odnosno 20 puta pješačio u Međugorje, koje obojica kratko opisuju riječju „Mir“.
Višnja Spajić
