P. Jean-Charles Nicolleau svećenik je koji dolazi iz Francuske, rođen je u katoličkoj obitelji u mjestu Vendée, svećenik je biskupije Vannes sa zapada Francuske, a prvi put je u Međugorju bio prije 25 godina. Ove godine je u Međugorje stigao prvi puta kao svećenik, a krajem mjeseca lipnja došao je s organiziranom skupinom hodočasnika iz svoje biskupije, te smo ga tada i susreli. Ono što posebno izdvaja u Međugorju je snaga sakramenta ispovijedi, jer je njegovo obraćenje prije 25 godina započelo upravo u ispovjedaonici u Međugorju, a nakon 25 godina se opet nalazi u međugorskim ispovjedaonicama, no ovoga puta kao svećenik.
„Nije dovoljno ići na svetu misu nedjeljom kako bi bio katolik, da bi se preobratio. Kada sam odrastao vidio sam svoju braću i sestre kako odlaze iz Crkve i nisam razumio zašto. Moja mlađa sestra je bila u Međugorju, bila je s majkom i ja sam počeo razmišljati o tome da hodočastim i odlučio sam doći ovdje, ali više iz znatiželje, a to je bilo 1998. godine. Tada sam imao 23 godine, a ove godine će u kolovozu biti 25. godišnjica od tog moga dolaska u Međugorje, točnije to je bilo za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije”, kazao je p. Jean-Charles Nicolleau te dodao kako je tada radio u blizini Pariza i to mu je bila prva godina otkako je počeo raditi tako da nije imao puno vremena za hodočašće.
Počeo sam s onim što sam otkrio ovdje u Međugorju, a bili su to krunica, klanjanje Presvetom, svakodnevna sveta misa…
„Kada sam stigao u zračnu luku, u toj hodočasničkoj skupini svi su bili jako stari, a ja sam se htio vratiti doma kada sam to vidio, no na kraju je ipak bilo dvoje mladih ljudi u grupi pa sam pošao u Međugorje. Čuo sam tada dosta svjedočanstava, primjerice od pojedinih vidioca, upoznao sam i fra Slavka Barbarića, kao i sestru Emmanuel iz zajednice „Blaženstava”, ali me nije ništa od toga jako dirnulo. No dogodila su se ipak dva ključna trenutka. Prvi trenutak je bio kada sam izašao iz autobusa, tada sam ovdje u Međugorju odmah osjetio čudesan mir kojega nikada prije nisam nigdje osjetio, a drugi je kada sam sjedio ispod drveća i molio krunicu. Ne mogu baš reći sam ju molio, jer tada nisam baš niti znao kako je moliti, ali stvar je u tome da sam tamo hodao i da sam osjetio jedan glas. Ne u svome uhu, već u svome srcu. Glas koji mi govori: Idi i upoznaj Isusa kako bi ga zamolio za oprost. Kako sam imao određenu katoličku edukaciju znao sam što to znači, tako da sam odmah otišao na ispovijed, a tada sam bio išao i do tri puta tjedno na ispovijed”, kazao je p. Jean-Charles Nicolleau dodavši kako se to sve događalo tijekom tog prvog hodočašća u Međugorje.
„Bez puno izlaganja o svemu tome, mogu reći samo jednu rečenicu od prvog svećenika koji me je primio, rekao mi je „Nije sve pokvareno u tebi”, nešto u tom smislu. Poslije toga imao sam jednu vrstu vizije u kojoj mi je Isus pokazao moje grijehe, ali mi je isto tako kazao da sam sada slobodan i da se mogu vratiti svome svakodnevnom životu. U to vrijeme imao sam želju i oženiti se, sagraditi glazbeni studio za snimanje i slično tome, tada sam bio u nekom razmišljanju poput: „U redu, molim te pusti me da izgradim svoj vlastiti život, a kada budem stariji, možda četrdesetogodišnjak, tada ću misliti na Tebe, obećajem Ti”, no to je naravno bio krivi način razmišljanja. Tako je moje obraćenje počelo u tom trenutku i ja ne mogu reći da se dogodilo u jednom trenutku, ali da, to je bio početak obraćenja i tada sam tijekom tri tjedna svakoga dana molio krunicu i bilo je nevjerojatno, iako sam tada bio jako zauzet, radio sam puno radno vrijeme, prakticirao sam i glazbu, bio sam uključen i u volontiranje, no išao sam na svete mise često, ali sam bio jako zauzet, tako da mi je trebalo oko pet godina kako bi se izgradio molitveni život. Počeo sam s onim što sam otkrio ovdje u Međugorju, a bili su to krunica, klanjanje Presvetom, svakodnevna sveta misa…”, kazao je p. Jean-Charles Nicolleau naglasivši kako je prošle godine za vrijeme Festivala Mladih sam došao u Međugorje bez hodočasnika, no ove godine je po prvi puta došao s grupom hodočasnika koju je organizirao drugi svećenik iz njegove biskupije.
Sada sam svećenik sedam godina i iza sebe imam dugu priču vezanu za mene i Međugorje koja traje još od 1997. godine pa sve do danas… Marija me je vodila do Isusa.
„Sada sam svećenik sedam godina i iza sebe imam dugu priču vezanu za mene i Međugorje koja traje još od 1997. godine pa sve do danas. Ima puno stvari koje su posebne u Međugorju. Naravno, sakrament pomirenja je jako važan, Euharistija i klanjanje svakako. No nešto što mi je posebno jest Gospin kip iz Tihaljine gdje smo i bili jučer. Kada je moje obraćenje počelo, provodio sam doma puno vremena sa slikom toga kipa i pomoglo mi je tada jako. Marija me je vodila do Isusa. Ovdje je uistinu oaza mira za mene, neosporno. Iako ju ne možeš dokazati, samo ju možeš osjetiti. Međugorje je nevjerojatna nada za svijet! Na ovom hodočašću od vodiča smo čuli za pobijene fratre u Širokom Brijegu, zatim priče o Osmanskom carstvu, komunizmu, ratovima… I svaki puta sam pomislio „U redu, bilo je vrijeme ratova i nevolja, ali svaki puta ti problemi padnu, nestanu, a što ostane? Božja volja.” Za one koji nikada nisu bili u Međugorju rekao bih im dođite i vidite. Sjećam se nekih prijatelja iz Francuske koji kažu kako će doći u Međugorje kada Crkva prizna Međugorje, a ja im jednostavno odgovorim da ako budu čekali priznanje, bit će prekasno. Tako da, nemojte trošiti predragocjeno vrijeme koje nam Bog daje. Najvažnija stvar je da primimo Božju milost kakva god da dođe, a ako je čuješ dobit ćeš je. Budi vjeran Bogu i moli. Postoji riznica Božjega milosrđa, koja je uglavnom nepoznata, ali je možete otkrivati ovdje. Možete je dobiti i ona je besplatna, samo trebate pitati Boga.
Prošle godine, 2022. godine bio sam u Međugorju prvi puta kao svećenik i bilo je vrlo posebno iskustvo, primjerice sjediti u ispovjedaonici gdje sam započeo svoje obraćenje prije 25 godina. To je bilo tijekom Festivala mladih tako da je bilo jako puno ljudi koji su se ispovijedali. Bilo je to jako lijepo iskustvo jer znam da u jednom posebnom trenutku Božja milost radi. Očigledno ljudi dolaze s problemima, ali kada Božja milost radi, posebno kada pomaže i Gospa, tada je puno lakše. Gospa donosi toliko udobnosti, slatkoće, tako da je ljudima puno lakše primiti milosti od Boga. Volio bih se do kraja godine opet vratiti u Međugorje, također s hodočasnicima iz moje biskupije kao što je to i slučaj sada”, kazao je p. Jean-Charles Nicolleau, koji nam je nakon našega razgovora na svojoj gitari odsvirao pjesmu „Daruj nam mir u našem srcu, Isuse”.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
