Svetkovina je Tijelova, Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Slavi se u četvrtak poslije svetkovine Presvetog Trojstva. U nekim se krajevima naziva i Brašančevo. Za Katoličku Crkvu svetkovina je spomen na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak.
Kao i u mnogim mjestima Tijelovo je svečano proslavljeno i u Međugorju. Nakon svete mise ulicama Međugorja bila je procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom u kojoj su sudjelovali brojni vjernici i hodočasnici. Svetu misu predslavio je fra Renato Galić u koncelebraciji s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupom Aldom Cavallijem i još 44 svećenika.
”Božja Riječ koju Crkva stavlja na današnju svetkovinu nam pruža toliko potrebnu utjehu i ohrabrenje. Ona nam svjedoči kako naš Gospodin uvijek vidi potrebe svojih učenika i kako nam dolazi u susret. On nikada ne ostaje ravnodušan na naše poteškoće. No mi tako često ne prepoznajemo Boga u tim trenutcima te mislimo da nas je napustio. Nikada ne smijemo smetnuti s uma kako je sam Bog, u Isusu Kristu, postao čovjekom kako bi proživio ljudski život, kako bi sam nosio križ pod čijim je teretom čak tri puta pao. On nam na taj način daje poticaj na našem putu i u našim životnim borbama. Iako danas više nije prisutan na fizički način, kao sa svojim učenicima, On i danas, nakon skoro 2000 godina, ostaje s nama prisutan na jedan otajstven način”, kazao je fra Renato u svojoj homiliji, osvrćući se na današnja misna čitanja.
Fra Renato je kazao i kako smo ”od toliko mjesta na kojima možemo prepoznati prisutnost uskrslog Gospodina, danas pozvani prodrijeti dublje u otajstvo euharistije”.
”U dokumentima II. Vatikanskog sabora za nju lijepo stoji da je ona izvor i vrhunac svega kršćanskoga života. Izvor i vrhunac! Ona je središte kršćanskoga života te bi iz nje trebalo izvirati svako naše nastojanje i djelovanje. Sveti papa Ivan Pavao II. je posvetio jednu encikliku, jedan dokument, odnosu euharistije i Crkve i već u prvoj rečenici te enciklike, na tragu već rečenog, on lijepo kaže kako Crkva crpi svoj život iz euharistije”, kazao je fra Renato napomenuvši kako ”ova snažna rečenica može poslužiti svima nama kao svojevrsni ispit savjesti”.
”Živim li od euharistije? Nalazi li se dan Gospodnji, odnosno euharistijsko slavlje u središtu mog osobnog, ali isto i obiteljskog života? Jesam li nekada spreman podrediti druge stvari i događaje kako bih ga pohodio? Živim li od ovoga besplatnog Božjeg dara u kojem nam se očituje najveći čin predanja i ljubavi u ljudskoj povijesti? Jeli euharistija i susret s Gospodinom u njoj, prvo mjesto na kojem ću potražiti okrepu za svoju umornu dušu?”, pitanja su koja je međugorski župni vikar stavio pred vjernike.
”Ova današnja svetkovina nam pokazuje kako se euharistija ne živi samo u jednom satu već da je potrebno živjeti od nje i nakon slavlja. To ćemo najjasnije vidjeti večeras kada ćemo se u procesiji uputiti našim ulicama noseći svečano Presveti Sakrament. Tako ćemo svjedočiti Kristovu prisutnost. No, to smo pozvani činiti nakon svakog sudjelovanja u svetoj euharistiji: svjedočiti drugima kako smo preobraženi Božjom riječju i pričešću Kristova tijela i da smo makar malo drugačiji. Eto izvrsnog načina kako svatko od nas može Krista svjedočiti: Ne riječima već svojim životom”, kazao je fra Renata, naglašavajući da je ”danas je važno spomenuti kako se nalazimo na počeku devetnice za 41. obljetnicu Gospinih ukazanja ovdje u Međugorju”.
”Upravo nas Ona u svojim porukama poziva da često slavimo euharistiju i da budemo spremni čak sve drugo podrediti tom susretu s Gospodinom. Neka nas njezin zagovor uvijek prati i potiče da u euharistijskom kruhu prepoznajemo Gospodina”, riječi su kojima je svoju propovijed na blagdan Tijelova u Međugorju zaključio fra Renato Galić.
Na kraju mise, a prije procesije kroz Međugorje kao što je običaj u devetnici ukazanja, Gospin hvalospjev “Veliča” predmolili su Marija Pavlović Lunetti i Ivan Dragičević.
Tekst: Velimir Begić
Foto: Mateo Ivanković
