Početak je mjeseca svibnja, mjeseca koji je na poseban način posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Tisuće hodočasnika iz više od 20 zemalja svijeta ovih dana se nalaze u Međugorju. Tako su u Međugorju prisutni hodočasnici iz Ukrajine, Poljske, Italije, Engleske, Irske, Šri Lanke, Malte, Njemačke, Austrije, Argentine, Indije, Češke, Slovenije, SAD-a, Srbije, Španjolske, Francuske, Latvije, Južne Koreje, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi dan Gospina mjeseca svibnja ujedno je i dan kada Crkva slavi blagdan sv. Josipa Radnika. Večernju svetu misu u 18 sati pred tisućama hodočasnika na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova predslavio je fra Franjo Ćorić, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, a s njim je u koncelebraciji bilo još 75 svećenika. U prigodnoj propovijedi fra Franjo je kazao da Bog želi da čovjek bude njegova slika, te da mu povjerava sav stvoreni svijet da ga svojim radom uzdržava i daje mu važnu zadaću da se na području rada ugleda na svoga Stvoritelja.
„Svojim radom čovjek nastavlja djelo Božjeg stvaranja. Svaki put kada radimo nešto dobro nastavljamo djelo Božjeg stvaranja. Čovjek je, dakle, pomoćnik Božji u stvaranju svijeta i to čini svojim radom. Na kraju stvaranja, Bog je sedmi dan počinuo. Dan počinka, Šabat, znak je potrebe za odmorom. Tako je Bog zamislio čovjeka. Stoga, nije moguće da čovjek neprestano radi i dan i noć, nego je potreban taj ritam rada i odmora. Upravo zato da bi čovjek radnik bio uspješan i da bi njegov rad donio bolje plodove. Znamo kako je za vrijeme Francuske revolucije tjedan bio sastavljen od 10 dana, 9 dana bi se radilo, a desetog bi ljudi odmarali. Nakon nekog razdoblja uvidjeli su da ljudi tako ne mogu funkcionirati, pa su brže-bolje vratili stari sistem rada i odmora. Čovjek ne može bez dana Gospodnjeg, tako je zamišljen. Sedmog dana mora se posvetiti sebi, svojoj duši, susretu s Bogom i ljudima. Zato je važno poštovati nedjelju i znati da bez duhovne dimenzije naš rad ne može biti uspješan”, kazao je fra Franjo te svoju propovijed nastavio govoreći o sv. Josipu Radniku kojega danas slavimo
„On je svetac o kojem ne znamo puno. U Novom Zavjetu spominje se samo 12 puta. Ne znamo točno kako je izgledao, ni koliko je godina imao. U Svetom pismu nije zapisana nijedna njegova riječ. Znamo da potječe iz Davidove loze i da je njegovo zanimanje bilo vezano za izradu stolova i stolica. Živio je u malenom i neznatnom selu Nazaretu. Njegov život i djelovanje vezani su uz skrovitost u njegovu poslu, obitelji i zajednici. Općenito ono što nalazimo u Evanđeljima, posebno kod Mateja i Luke, možemo o sv. Josipu vidjeti da je on čovjek dobra srca i velikog pouzdanja u Boga. Matej ga opisuje kao pravednika, to je svetac čija je odlika vjera i poslušnost. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar i otac najsvetije obitelji. Kada Bog izabire ljude za velika djela i velike stvari onda bira obične, samozatajne i nenametljive ljude. Takav je bio sv. Josip. On nas svojim životom, bez puno priče i filozofiranja uči kakvi bi mi u našoj svakodnevici biti”, kazao je fra Franjo izdvojivši nekoliko vrlina koje su krasile sv. Josipa.
„Kao prvo, Josip je bio ponizan. Poniznost se protivi oholosti, toj neurednoj čežnji za isticanjem samoga sebe i stavljanja sebe na prva mjesta. Josip, iako ne razumije kako je Marija ostala trudna po Duhu Svetomu, on ostaje ponizan i ne pravi dramu, ne priča po selu o onome što se dogodilo, već u poniznosti svoga srca prihvaća novonastalu situaciju. On je voljan žrtvovati se za drugoga ne gledajući svoju vlastitu korist. Druga stvar, Josip je bio čovjek vjere. On kroz snove vjeruje Bogu. On mu je vjeran iako okolnosti nisu dobre za njega. Vjeruje kada treba uzeti Mariju za svoju ženu. Vjeruje da ona nosi obećanog Mesiju. Vjeruje kada bježi u Egipat. Kao treće, Josip je bio poslušan. On je slušao anđelovu riječ. Svaki put kad bi imao objavu, kaže „Ustade Josip i učini kako mu je rečeno”. Poslušnost je rijetka krepost. Svi više želimo biti svoji, slušati svoj ego, no Josip je drugačiji, on je odan Božjem glasu. Nadalje, Josip je bio radnik, Josip je čovjek reda i rada. Poznata nam je izreka da je lijena glava vražja radionica”, kazao je fra Franjo dodavši kako sv. Josip svojim radom ostaje uzor svima nama u svakidašnjem životu, te da bilo koji posao koji obavljamo i ako ga radimo pošteno, da ga se ne trebamo stidjeti i da nam rad bude izvor radosti.
„Rad i radost idu skupa isto kao što susret i sreća idu zajedno. Čovjek ne može sreću doživjeti sam, nego samo u susretu s Bogom i bližnjim. Molimo zagovor sv. Josipa za sve radnike, za majke i očeve koji donose kruh svojoj djeci, za sve one koji rade u tvornicama, u bolnici, školama, u policiji, u malim i velikim poduzećima. Molimo također za one koji rade u nehumanim uvjetima, za one koji su u svome poslu ugnjetavani i tlačeni, za one kojima se ne isplaćuje zaslužena plaća na vrijeme i za one koji možda po tri i četiri mjeseca nisu primili svoju plaću. Molimo se i za nova radna mjesta i za poslodavce koji će znati cijeniti svoga radnika”, zaključio je na kraju svoje propovijedi fra Franjo Ćorić, a nakon svete mise molitveni program nastavio se molitvom za zdravlje duše i tijela, te molitvom slavnih otajstava Gospine krunice.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
