Jučerašnjom prvom nedjeljom došašća ušli smo u vrijeme posebne duhovne pripreme za Božić. Tako su danas i u Međugorju u 6 sati ujutro započele svete mise zornice koje će se slaviti svakoga dana osim nedjelje. Svete mise zornice simboliziraju budnost kršćana u vremenu priprave za Božić, ali i budno iščekivanje konačnog Isusova dolaska na kraju vremena. Jutrošnju svetu misu u prepunoj crkvi sv. Jakova u Međugorju predslavio je fra Karlo Lovrić uz koncelebraciju brojnih svećenika, a svetu misu su svojim pjevanjem uveličali članovi Frame Međugorje. U svojoj propovijedi fra Karlo Lovrić osvrnuo se na život i djelo sv. Jakova Markijskog kojega Crkva i franjevačka obitelj danas slave.
„Za njega mnogi nisu čuli, ali je bio veoma poznat u ono vrijeme dok je dolazio u Bosnu. Rođen je 1393. godine kao osamnaesto dijete u talijanskoj obitelji, rano ostaje bez oca, pa je kao sedmogodišnjak poslan u najam čuvati ovce. Jednom se susreo s vukom, uplašio se i u osmoj godini pobjegao ujaku svećeniku. Nakon osnovne i srednje škole studirao je pravo u Perugi, doktorirao građansko pravo i postao bilježnik, te se nastanio u Firenci. Na povratku u rodno mjesto Marce zaustavio se u Asizu, tu je odlučio stupiti u franjevački red. Kod sv. Bernardina Sijenskog studirao je teologiju i zaređen je za svećenika 1420. godine. Osnovao je zaklade za pozajmljivanje novca bez velikih kamata – „Brda pobožnosti”. Zavađene je mirio nepuštajući ih dok god se ne pomire, podigao je mnoge bolnice i sirotišta za nezbrinutu djecu, u krajevima bez vode dao je iskopati zdence za vodu, mnoge krivovjerce je obratio, a u franjevački red privukao mnoge uzorne ljude”, kazao je fra Karlo Lovrić dodavši da je svetoga Jakova puk još za života smatrao svetim i najslavnijim propovjednikom, te da je živio po uzoru na sv. Franju Asiškoga.
„Provodio je veoma strog život posteći ne jednom, nego sedam korizmi u godini. Nosio je pokorničku odjeću, često je bio bolestan, a bolesničko pomazanje je primio šest puta. Vrhovni upravitelj Reda imenovao ga je 1. travnja 1432. vizitatorom u Bosni. Bio je zadužen za provođenje reformi, što se nije svidjelo ni fratrima, ni kralju Tvrtku II. Fra Jakov je morao otići u Dubrovnik, a nakon dvije godine opet se vratio u Bosnu na nagovor pape Eugena IV. gdje je izabran je za poglavara Bosanske vikarije. Odabrao je Deževice za mjesto svoga boravka, spavao je u špilji iznad Deževica uz potok Nevra. Fra Jakov nije odustajao od reformi i ponovno je došao u sukob s kraljem, plemstvom i nekim fratrima. Kraljica Dorotea bila je Jakovljeva protivnica, pozvala ga je da dođe u Bobovac obećavši da će ga štititi, međutim angažirala je četvoricu razbojnika da ga ubiju iz zasjede. Kad su zločinci s oružjem u ruci iskočili ispred njega, on je raširenih ruku potrčao prema njima govoreći: „Evo mene, radite što god vam je odozgor pripušteno, jer ja se nimalo ne bojim poginuti za Božju stvar. Znam dobro tko i zašto vas je poslao, te ako je Božja volja ispunite nalog one jadne žene.” Zlikovci su pali na zemlju i zamolili oproštenje. Jakov im je oprostio i križem ih blagoslovio. Nastavio je put i došao u Bobovac, a kraljica se zaprepastila kad ga je vidjela. Ubrzo se sabrala i ponizno ga primila. Jakov joj je rekao: „Pred tobom je fra Jakov kojega si htjela ubiti, ali nisi velike misli zasnovala što si htjela oduzeti život, ne kakvom mogućniku ili junaku, nego ubogu fratru koji ni vrijedi ni jedne mušice.” Ponižena kraljica slušala je pozorno fra Jakova, a velikaši su zavikali da je Jakov svetac i da ga pusti da obavlja svoju svetu službu. Braćo i sestre, neka i nama sveti Jakov, svakome u svom pozivu, bude uzor u življenju svoga zvanja i svoje vjere. Amen”, kazao je na kraju svoje propovijedi fra Karlo Lovrić.
Svete mise zornice, kao i ranijih godina, izravno prenosi Radiopostaja Mir Međugorje u svom radijskom programu, ali na svom YouTube kanalu, te facebook stranici.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
