U vremenu došašća, posebne duhovne pripreme za najradosniji kršćanski blagdan Božić, fratri iz župe Međugorje i ove godine organiziraju župne kateheze na temu došašća i Božića. Kateheze će se održavati svake srijede nakon večernjeg molitvenog programa u 19:30 sati u dvorani sv. Ivana Pavla II. u Međugorju. Tako je u srijedu, 6. prosinca prvu katehezu održao međugorski župni vikar fra Jure Barišić koji je govorio o svetim misama zornicama, njihovom nastanku, značenju, važnosti… Na početku je govorio da svete mise zornice obilježavaju svako došašće i bez njih došašće ne bi imalo smisla, te upitao prisutne što to ima u zornicama tako lijepo i privlačno da ih svi volimo pohoditi.
„U našem narodu se kaže ”zornica” jer se slavi u zoru, ali pravi naziv dolazi iz latinskog jezika i kaže se misa ”rorate”, jer je uzeta od proroka Izaije 45, 8 gdje stih kaže ”Rosite, nebesa, odozgo, i oblaci, daždite pravednošću. Neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje…”. Kada bi doslovno preveli na hrvatski jezik onda bi je zvali misa ”rosnica” jer u to jutarnje doba kada slavimo misu zornicu na zemlju pada rosa. Ona se u alpskim krajevima, pogotovo u njemačkom govornom području, naziva anđeoskom službom. Talijani primjerice nisu skloni ustajati rano, pa i nemaju misa zornica, to u njih nije običaj. Kako su one nastale i kada su se počele slaviti, odakle ta ideja da pred Božić se jutrom okupljamo rano na misu, ne želimo spavati. Prvi se put spominju u 15. stoljeću, a spominju se u takozvanim zavjetnim misama. Zavjetne mise imaju svoj korijen čak u 9. stoljeću. Irski benediktinac Alkuin bio je veliki reformator i glavni i odgovorni za crkvenu reformu Karla Velikoga. Vi znate da je u to doba u Rimu bilo takozvano ”mračno doba” i onda je ta reforma pokrenuta, pa je čak i nešto iz te reforme vraćeno ponovno u Rim. On je bio veliki promicatelj i štovatelj Blažene Djevice Marije, pogotovo nakon 5. stoljeća i 431. godine Efeškog koncila kada je definirana dogma da je Marija Bogorodica i tada nastaju najznačajnije svetkovine, uvode se različite pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji. Tada je bio običaj da se slavi sedam zavjetnih misa, a posljednja koja bi padala na subotu bila je posvećena Blaženoj Djevici Mariji”, kazao je fra Jure te dodao da su se većinom slavile kroz vrijeme došašća, upravo zato jer se slavi Božić, slavile bi se subotom i simbolika je bila da se slavi rano ujutro.
„Nakon toga kada su uvedene te zavjetne mise počeo se širiti kult prema Blaženoj Djevici Mariji. Crkva je kroz različite koncile definirala bogoštovlje i liturgiju da bi se iskristaliziralo ono što imamo danas – neposrednu pripravu za Božić koja traje kroz došašće, a podijeljena je na dva dijela. Ove mise se slave ujutro, rano, za mraka. Budući da se misa slavi prije zore, zrake zimskog sunca polako obasjavaju crkvu. Ako je vrijeme vedro da se sve vidi, na kraju mise bi cijela crkva trebala biti ispunjena svjetlom, ispunjena suncem. To nas podsjeća na prvu temu došašća – vremena iščekivanja svjetla svijeta. U ranoj Crkvi znate kako je utemeljen blagdan Utjelovljenja ili blagdan Božića, 25. prosinca se slavio poganski blagdan poznat kao Dan nepobjeđenog sunca. Budući da je Isus to ‘nepobjeđeno sunce’, koje je izašlo, koje je obasjalo i rasvijetlilo tamu, mi smo tada stavili da se slavi Božić i zato upravo ta simbolika – slavim noću da bi na kraju slavlja dočekalo sunce, znači kroz slavlje sam iz tame izašao u svjetlost”, kazao je fra Jure Barišić te okupljene podsjetio da je na početku kateheze izrekao molitveni zaziv ”Zvijezdo jutarnja” i da to nije slučajno rekao.
„Rekao sam zato jer su te zavjetne mise, a i zornice posvećene Blaženoj Djevici Mariji. Mi je nazivamo u zazivima ”Zvijezdo jutarnja”. Astronomski gledano, jutarnja zvijezda je planet Venera, a kada se on najbolje vidi? Najbolje se vidi neposredno prije izlaska Sunca, u samu zoru, kada završavamo s misom zornicom. Ona je najsjajnija zvijezda, ali što ona radi? Ona najavljuje, ili ”pravi mjesto” jačoj zvijezdi, a ta jača zvijezda je Sunce. Zato kada kažemo da je Marija ”Zvijezda jutarnja” ona nas uvijek upućuje na svoga Sina, pa nas stoga mise zornice ili ”mise rosnice” podsjećaju na Marijinu ulogu u povijesti spasenja. Druga simbolika se krije u ovoj noći. Mi znamo da će Krist doći na Božić i zato mi kroz zornicu nekako s nestrpljenjem, pa čak i s molitvenim vapajem, zazivamo da dođe to sunce, da se svane, da rasvijetli tamu. Nekada prije u Crkvi, pogotovo u tradicionalnom obredu, mise zornice su se slavile uz voštane svijeće, ali su svi u crkvu donosili svijeće. Tada jedno svjetlo širi drugo i kada je jedna svijeća u crkvi ne vidi se, ali kada svi upale onda to svjetlo koje simbolizira Krista razbija tamu, a Krist je upravo to – On je došao da razbije tamu”, kazao je fra Jure te dalje govorio:
„Rositi, glagol u latinskoj je ”rorate”. Da bismo razumjeli snagu tog Mesijanskog zaziva ”Rosite nebesa”, potrebno je preseliti se u to životno iskustvo naroda koji je živio u pustinjskom kraju. Svako jutro u mrak oni bi očekivali rosu i u njoj bi prepoznavali Božju blizinu i Božju vjernost i zato se sam Bog Jahve u Starom zavjetu predstavlja kao zemljino iskustvo rose. Rosa je Božji dar, ona je taj najveći dar. Kada je suša mi molimo za kišu, no nikada nisam molio za rosu. Rosi ne treba molitva, ona od Boga sama pada, ona zemlji daje svježinu, onda kada jutrom hodate osjetite svježinu, ljepotu, ali i na biljkama osjetite živost, ničim izmoljenu. Zato se uvijek u daru rose prepoznavao Bog, prepoznavala Njegova riječ. Sada se preselite u one ljetne dane, ako ste negdje u planini, po danu kada gledate zemlju sve je suho, nema života. Ali ujutro, prije izlaska sunca priroda je predivna, vide se sve ljepote ljeta, a upravo to daje rosa, ona osvježi. Ako ćemo sada primijeniti taj dar rose, kakav je zemlji, na sliku Isusa Krista tada ne treba posebna simbolika, ne treba posebno tumačenje. Kao što rosa to čini zemlji, tako i Isus Krist čini svojim dolaskom nama ljudima, čini sve novo. Bilo bi stoga nezamislivo mise zornice slaviti u 10 sati ujutro, jer nema rose, a i ne znam da li bi bile posjećene, nezamislivo je također mise rosnice slaviti u 22 sata navečer jer je mrkli mrak, a slavljem ništa nismo dočekali”, kazao je fra Jure te naglasio:
„Kada sada vidite koju simboliku rosa ima u Bibliji, pogotovo u Starom zavjetu, onda je jasno da se Crkva nadahnjivala na tim tekstovima i da je u rosi prepoznavala Onoga koji dolazi, koji daje zemlji svježinu. Poslije se slika rose primjenila i na molitvu Crkve, jer kada u drugoj euharistijskoj molitvi kod pretvorbe kažemo ”Rosom Duha Svetoga posveti ove darove…”, preuzeto je upravo to Izaijino proroštvo. I sada kad znamo svu simboliku ovih misa, onda će nam i mise zornice biti nešto drugačije. Smisao njih je da doživimo taj prijelaz iz tame u svjetlost i da to osjetimo. One su izvrsna, možda i najizvrsnija prilika, da se pripremimo za nekoga, za Isusa Krista, za njegovo rođenje i utjelovljenje”, kazao je fra Jure Barišić, te na kraju pozvao da mise zornice shvatimo kao nešto anđeosko, kao nešto najljepše što nam se može dogoditi u tim jutarnjim satima. Na kraju je fra Jure Barišić najavio kako će iduća župna kateheza biti u srijedu, 13. prosinca, s početkom u 19:30 sati, a vodit će je fra Antonio Primorac.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
