U nastavku donosimo uskrsnu poruku i čestitku apostolskog vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupa Alda Cavallija.
Mnogo puta mi kažu: „Jesu li apostoli fizički vidjeli uskrslog Isusa? Jesu li susreli njegovu osobu? Jesu li jeli s njim? Jesu li ga vidjeli? Jesu li ga čuli? Jesu li ga dotaknuli? Vidjeli su ga uskrslog s ranama muke, ali više ne u patnji muke. Vidjeli su ga, vidjeli su ga svojim očima. A mi? Mi ne vidimo Isusa fizički. Ne dodirujemo njegovu osobu. Ne jedemo s njim. Kako ga vidimo?
Mi i apostoli imamo samo jedno veliko načelo kako vidjeti i razumijeti Isusa – Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga apostoli ne bi pisali ono što su napisali o Isusu – živom i uskrslom. Bez Duha Svetoga apostoli ne bi propovijedali ono što su propovijedali o Isusu, o onome što je učinio i što je rekao. Bez Duha Svetoga ne bi razumjeli da je Bog Otac, u određenom času, u punini vremena, poslao svoga Sina među nas: rođenog od Djevice Marije. Duh Sveti ih je potpuno promijenio – Pedesetnica – tu je rođena Crkva. A Pedesetnica znači: Duh Sveti u njima, Duh Sveti u nama. Tako se razumije i sveti Pavao kada piše: nitko ne može reći „Isus je Gospodin“, „Isus je Krist“, „Isus je Sin Božji“, ako Duh Sveti u njemu ne kaže „On je Gospodin“. Kao kad su apostoli, dok su lovili ribu vidjeli onoga čovjeka na obali jezera, a Ivan reče „Gospodin je“ – bez Duha Svetoga to ne bi mogao reći.
U Duhu Svetome mi vidimo. Vidimo uskrslog Gospodina u Euharistiji. Taj kruh i to vino, preobraženi Duhom Svetim i riječima živoga Isusa, znak su njegove prisutnosti, stvarnost njegove prisutnosti. Doista, kada posvetim kruh i vino i pogledam – što vidim? Kruh. Što jedem? Kruh. Što vidim? Vino. Što pijem? Vino. Što govorim? Moj Gospodin i moj Bog – u Duhu Svetome. Zatim dolazim pred tebe, pružam ti tu posvećenu česticu i kažem „Tijelo Kristovo“, a ti u Duhu Svetome kažeš „Amen“, što znači „Gospodine, vjerujem i prianjam uz tebe“. U Duhu Svetome razumijemo njegovu prisutnost u Euharistiji. U Duhu Svetome razumijemo njegovu prisutnost u Bibliji. U Duhu Svetome razumijemo njegovu prisutnost u krštenju. Duh Sveti je onaj koji tim znakom i tim riječima utjelovljuje Gospodina Isusa Krista i mi vidimo. U Duhu Svetome se vjenčaješ i postaješ vidljivi znak nevidljivog jedinstva Isusa Krista i Crkve. U Duhu Svetome je, kad sam bio mlad, biskup zazvao Duha Svetoga, položio ruke na mene i izrekao molitvu – u Duhu Svetome me preobrazio. U Duhu Svetome vidjet ćemo ga na nebu onakvoga kakav jest. Ali u Duhu Svetome ovdje živimo i ponovno proživljavamo njegovu prisutnost. Živimo i ponovno proživljavamo Euharistiju: slaveći spomen-čin smrti i uskrsnuća Isusova. Ali umro je samo jednom. Uskrsnuo je samo jednom. Spomen-čin znači uprisutnjenje njegove smrti i uskrsnuća ovdje. Ja ga vidim, uprisutnjujem i zatim kažem: „Moj Gospodin i moj Bog“. Evo stvarne i istinske prisutnosti Gospodina Isusa među nama.
Sretan Uskrs! Sretan Uskrs svima! I neka nam Duh Sveti, osobito u vazmenoj noći bdjenja, podari vidjeti uskrslog Gospodina. Sretan Uskrs svima!
nadbiskup Aldo Cavalli
