Vazmeno bdjenje, u kojem Crkva bdije iščekujući Kristovo uskrsnuće, održano je u subotu, 4. travnja 2026. i u Međugorju, a kao i svake večeri u crkvi sv. Jakova prethodila mu je molitva krunice. Na ovaj dan Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.
Nakon Službe svijetla uslijedila je Služba riječi, zatim Krsna služba i na kraju četvrti dio Euharistijska služba, kojom se svečano zaključuje sveto Vazmeno Trodnevlje koje smo započeli Misom Večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Vazmeno bdjenje predvodio je međugorski župni vikar fra Ivan Hrkać.
Fra Ivan nas je ”u ovoj najsvetijoj noći za nas vjernike, kršćane” podsjetio na ono o čemu smo se prisjećali kroz ovaj tjedan od same Cvjetnice i Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem do najžalosnijeg dana za nas, sjećanja na Veliki petak, na ono što su ljudi kadri učiniti onome koji nikakva zla nije učinio pa je govorio i o evanđeoskom ulomku koji govori o ženama koje dolaze na Isusov grob, ali grob je prazan.
”Ali ondje gdje čovjek misli da je kraj, tu je tek novi početak, tu zapravo počinje Božje djelovanje. I to je poruka Uskrsa. Ondje gdje mi mislimo da je kraj, tu Bog želi započeti jednu novost. Ondje gdje smo se mi začahurili, uvukli u sebe, Bog želi razbiti te naše ljuske, te naše oklope, želi otkotrljat naš kamen, kamen koji je na srcu. On želi izvaditi kameno srce iz nas. I Međugorje je kroz tolike godine bilo baš to mjesto, mjesto gdje je Bog mnogima otkotrljao kamen sa srca”, kazao je fra Ivan pojašnjavajući kako je taj kamen na srcu grijeh, tama, mrak, nepraštanje, beznađe…
Govorio je fra Ivan i o susretu s Uskrslim te kako je to najljepši dio današnjeg evanđelja, a dodao je i da smo svi potrebnog tog susreta, susreta koji mijenja svijet.
”U Međugorju ima mjesto na kojem svaki hodočasnik dođe i učini istu stvar. To je kip Uskrslog Krista. Svakodnevno. Nema trenutka kada neki vjernik, hodočasnik, župljanin nije tamo. Baš poput ovih žena – obujmili mu noge – i tu se preporađa srce. Tu dolazi radost Uskrsa. One raširene ruke Uskrslog Krista zovu te u zagrljaj i uče te da i ti raširiš ruke, da ne ideš skupljen u svojim strahovima i bolima, da si potreban svoga bližnjega. Kako su važne te Kristove ruke”, kazao je fra Ivan Hrkać pa pozvao da koristimo svoje ruke, podsjećajući i kako je Kraljica Mira u Međugorju više puta pozvala da budemo njezine ispružene ruke. Na kraju je podsjetio na natpis koji se nalazi na kipu Uskrslog u Međugorju: ”Resurrexi et adhuc tecum sum. Alleluia!”, a u prijevodu: ”Uskrsnuo sam i sada sam s tobom uvijek. Aleluja!”
”Ne samo da je Isus uskrsnuo, nego je uvijek s tobom. To je poruka kada odemo od Krista, da upamtimo da je on uvijek s nama. I tada se događa naš Uskrs. Kada smo svjesni da je on s nama”, riječi su kojima je svoju homiliju zaključio fra Ivan Hrkać, a možete je poslušati i u audiozapisu.
Tekst: Velimir Begić
Foto: ICMM
