26.3 C
Međugorje
28.05.2222.

Vazmeno bdjenje u Međugorju

U zajedništvu s apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje nadbiskupom Aldom Cavallijem i brojnim svećenicima obrede Vazmenoga bdjenja u međugorskoj crkvi sv. Jakova predvodio je, na Veliku subotu, međugorski župni vikar fra Antonio Primorac.

Homiliju fra Antonija Primorca na Vazmenom bdjenju u crkvi sv. Jakova u Međugorju na Veliku subotu, 16. travnja 2022. prenosimo u cijelosti.


 

Noćašnje je bogoslužje u mnogočemu posebno. Započeli smo ga u potpunom mraku, a sada ga slavimo okupani svjetlošću koja razbija tamu ove noći. Započeli smo ga u tišini i dubokoj sabranosti, koja je od Velikog četvrtka odjekivala obredima Velikog petka – zvona nisu zvonila, u bogoslužju Velikog petka je svećenik u potpunoj tišini došao do oltara gdje se u dubokoj sabranosti prostro i u šutnji molio zajedno sa svim prisutnima: otkrivajući Križ zavijen šutnjom, najjasnije je izrečeno djelo spasenja koje je donijelo život i svjetlo svim ljudima – i evo sada, u ovoj noći, pjevamo radosni Aleluja.

Započeli smo ovo slavlje još uvijek u spominjanju Kristovog boravka u grobu, a sada ga već slavimo uskrsla. I doista je neobično i posebno ovo slavlje: prelazimo iz tame u svjetlost, iz sabranosti u klicanje, iz žalosti u radost, iz smrti u život.

I sve se to događa u ovom jednom slavlju. U dostojanstvu današnjeg slavlja otkrivamo smisao svoga življenja, otkrivamo novu nadu i novu radost.

Uistinu, ovo je noć u kojoj se očituje punina stvaranja kada Krist, Vječna Očeva Riječ, izvršuje Očev naum spasenja te sve stvorenje obasjava svjetlom Svoga uskrsnuća. Ova je noć oduvijek bila noć prijelaza. Židovi su kroz vode Crvenoga mora prešli iz ropstva u slobodu, Krist Gospodin je ove noći, kao pravi Žrtveni Jaganjac, ostvario svoj prijelaz iz smrti u život, iz sramote u slavu, a mi kršćani ove iste noći slave svoje suobličenje s Kristom, jer po ovome otajstvenom slavlju i mi prelazimo iz smrti i ropstva grijeha u život i u slobodu djece Božje. To je otajstvo našega spasenja – oku nevidljivo, skriveno onima koji su ohola srca, a nama vjernicima radosna vijest spasenja.

O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. (…) O, sretne li krivice, koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja. (iz Hvalospjeva)

Krist je u svome uskrsnuću podigao sve ono što je palo, pobijedio je zlo, smrt i grijeh, pokazao da je Očev naum uvijek bio – darovati Život. Krist je pobijedio smrt i uskrsnuo da bi u svakom od nas mogla biti pobijeđena smrt, a uskrsnuti novi život.

Žene su pošle na grob sa jasnom željom vidjeti Učiteljevo tijelo i dovršiti ukop. Međutim dvojica u blistavoj odjeći neće im pokazati tijelo i pomoći oko ispraćaja u smrt. Oni im pomažu pronaći riječ, dobro poznatu riječ Obećanja. Kad su čule riječi treba da Sin Čovječji bude raspet… i treći dan da ustane… – sjetiše se Njegovih riječi… (Lk 24, 7-8). Sjetiti se Isusovih riječi je temelj svakog susreta s Njim. Ono što ne može dokučiti naša pamet koja zastaje na grobu, pruža nam Njegova riječ koja po križu vodi u Život. Sjetiti se može samo onaj tko je riječ prethodno pohranio u srce, kao Marija (usp. Lk 2,19.51). I stoga, čovjek živi onu riječ koja mu je u srcu, koju je tamo pohranio i kojom se hrani!

I upravo kad su u tome uspjele, kad su počele živjeti Njegovu riječ koju su pohranile u srcu, onda postaju neshvatljive drugim apostolima: njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. Prazan grob mogao je vidjeti svatko, pa i apostol Petar – međutim, bitno je očima nevidljivo. Žene su povjerovale te ih je vjera, poput Abrahama, dovela do spoznaje Života – tako i same postaju dio uskršnjeg misterija. Prihvativši Njegovu riječ, pronalaze prisutnost Uskrsloga.

I mi u Kristu predajmo i izručimo naš život. To je jedini put spasenja. Jer samo On može križ učiniti pobjednim znakom, samo On može tamu groba preobraziti u zoru uskrsnuća. On to i čini snagom svoga Uskrsnuća, On to i čini svima onima koji se uzdaju u milost Njegovu.

Dao Bog da ova naša nada, ova naša sreća, ovo naše ispunjenje Kristovom uskrsnom porukom bude dio našega bića, tako da i mi riječju, a još više životom svima naviještamo da je Krist uskrsnuo i da nas je obasjao radošću i nadom vječnoga života. Dao Bog da tako budemo vjerovjesnici Kristova spasenja u svijetu.

Žene su pošle prema mjestu smrti, a vraćaju se noseći vijest Života – radosnu vijest o Živome u vijeke! To znači čuti Njegovu riječ! Krist Uskrsli je živ i u ovoj zajednici koja preko Njegove riječi očituje Njegovu prisutnost: Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28,20). Tu je početak Uskrsa i za sve nas!

Pohraniti živu Riječ i poruku Uskrslog u svoje srce početak je Uskrsa!

O, zaista blažena noć, u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje… Plamen, plamen naše vjere jutarnja zatekla Danica. Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku te živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen. (iz Hvalospjeva)

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne