Kažu kako su u životu slučajnosti rijetke, a upravo bi se to moglo reći i za jedan poseban susret koji se dogodio u Međugorju. Naime, jedna popodnevna sunčana šetnja na prostoru golemog vanjskog oltara iza crkve sv. Jakova bila je u znaku susreta koji će donijeti jedno dojmljivo svjedočko iskustvo.
Oni su upravo završavajući svoj obilazak prostora vanjskog oltara crkve sv. Jakova u društvu vodiča, a onda su se spremali na kratku stanku do početka večernjeg molitvenog programa. U skupini puno mladih, s njima nekoliko odraslih. Pitam od kuda dolaze, kažu mi iz Rijeke.
”Ali puno vas je, niste baš svi iz Rijeke?”, pitam malo u nevjerici. Vele uz osmjeh ”da, da svi smo iz Rijeke, mi smo učenici Klasične gimnazije”.
Jedan od odraslih daje im upute kako da dobro iskoriste vrijeme stanke i da ne hodaju puno po kafićima. Rastaju se po skupinama. Prilazim čovjeku, saznajem da razgovaram s don Danijelom Dragičevićem. Velim po naglasku ne bih rekao da ste iz Rijeke. Kaže mi da je svećenik salezijanac porijeklom iz Žepča, a trenutno je u Rijeci i predaje vjeronauk u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji s pravom javnosti. U razgovor se uključuje Andrija Novaković, veseo čovjek, veli mi da je profesor informatike. Odmah ih pitam bismo li mogli snimiti kratki razgovor. Pristaju rado. Pokazujem im naš Radio, pozorno slušaju, kažu ”pa ovo je svemirski brod”. Smijemo se.
Don Danijel kaže kako je u Međugorje stiglo 70 gimnazijalaca i nekoliko djelatnika gimnazije. Dodao je kako je u programu gimnazije da svake godine idu na izlet s djecom. Budući da je ova godina specifična po posebnim COVID mjerama, morali su promijeniti plan, a željeli su s djecom putovati jer to nisu činili već dvije godine.
”Mi profesori smo razgovarali gdje bi djecu mogli odvesti na putovanje i onda je spontano došla ideja – zašto ne posjetiti Međugorje?!, kaže don Danijel i dodaje ”mi smo bili prošli tjedan sa skupinom od 80, ovaj nas je tjedan 70, a sljedeći tjedan dolazi treća skupina”. Na povratku planiraju posjetiti Makarsku, Split, te Nacionalni park ”Krka”. Andrija se uključuje i kaže kako su u Međugorje stigli rano, prvo što su posjetili crkvu sv. Jakova, zatim Zajednicu Cenacolo koja djeluje u Međugorju, i to iskustvo opisuje riječima ”tamo smo susreli dečke koji su nam svjedočili o svome životu, putu kroz ”pakao” do rađanja za istinu i slobodu. Sva djeca su koliko god su bili umorni pozorno slušala što su oni svjedočili, postavljali su zanimljiva pitanja i to je bio jedan poseban trenutak kojeg će sigurno svi pamtiti, a vjerujem da su puno toga i naučili”.
Nastavlja dalje kako su obišli Međugorje uz pratnju vodiča, slijedi ispovijed kao priprava za molitveni program, krunica, Sveta misa, a onda večera i posebni gost Goran Ćurković koji će mladima posvjedočiti o svome životnom putu, od ”pakla droge” do obraćenja. A nakon toga još ih čeka zajednički odlazak na brdo Ukazanja.
Don Danijel ističe kako je ugodno iznenađen reakcijama djece, posebice stoga što je djeci toga uzrasta možda u glavi sve drugo osim ovoga mjesta, odnosno ovakve ponude. No, ovaj prostor utječe na njih ”vidio sam to po načinu na koji se ulazi u crkvu, kako se svatko odvaja za sebe, želi ući u tišinu i te minute provesti sam. Vidi se i po načinu na koji su pratili svjedočanstva, načinu na koji sada komuniciraju, meni sve to pokazuje da ovdje ima jedan poseban drugačiji duh, koji na njih utječe. To su zbilja dobra djeca i ja zahvaljujem Gospodinu na svakom od njih. Sretan sam zbog njihove dobrote. I vidim da Međugorje na njih ostavlja jedan pozitivan dojam. A mene potiče da budem još bolji svećenik salezijanac.”
Ističe kako oni u Međugorje nisu došli tek tako. Mi salezijanci i profesori smo pripremali djecu za ovaj posjet i hodočašće. Djeci smo govorili o Međugorju, kakve to veze ima s našim životima … tako da Međugorje ima što dati mladom čovjeku ”mislim da je ovo jedno sijanje sjemena, koje iako i ne urodi plodom odmah, siguran sam da će u svoje vrijeme donijeti plod.”
Nismo zaboravili pitati kakav je njihov osobni pogled na ovo mjesto. Andrija je posvjedočio ”Prvi put sam u ovo mjesto došao s umirovljenicima i to je bilo jedno ”bolno iskustvo” za mene, jer to je bio moj prvi doticaj s vjerom. No, tu je kako je kazao don Danijel posijano sjeme. Nisam praktički ništa znao o vjeri, a ne samo o Međugorju. Ali raduje me da posebno iskustvo mogu doživjeti ovdje posebice mladi uz zanimljiv program. I doista je lijepo kad imaju pitanja, kad ih zanima što je tu, što se to događa ovdje, a s druge strane im možeš s oduševljenjem svjedočiti svojim životom. Gledam to i kroz njihove oči, jer sam sâm u tim godinama bio u problemima i u osobnim traženjima. Mislim da je važno to sjeme vjere, pa na njima je kako će se to dalje razvijati i kamo će ih put odvesti, ali zaista sam oduševljen ovih putovanjem i smatram da je tu i Gospa imala ”svoje prste”.
Salezijanac don Danijel govoreći o svom iskustvu Međugorja kaže kako već godinama bar jednom godišnje dolazi u Međugorje. Priča nam i jedno iskustvo koje ga je posebice potaknulo na dublje razmišljanje o ovome mjestu.
”2009. godine sam se vraćao sa Sicilije. Na trajektu sam čuo razgovor dvoje starijih ljudi koji su pričali o Međugorju. Jedan od njih je rekao kako već godinama štedi novac kako bi mogao doći u Međugorje, prije nego otiđe s ovoga svijeta. Taj razgovor me je ”trznuo” u nutrini. Ja živim dva ili tri sata daleko od Međugorje i nemam problema s dolaskom u Međugorje zbog blizine, a čovjek koji je skoro 2000 kilometara daleko, on ostavlja svakog mjeseca jedan dio novca kako bi mogao uštedjeti za jedno putovanje tijekom svoga života. Taj događaj mi se doista urezao u sjećanje, tako da kada god mogu dođem u Međugorje, bilo sam, bilo sa subraćom, mladima, prijateljima … Ako se ide bilo kada u ovaj dio Hercegovine ili u južni dio Hrvatske, obvezno je Međugorje jedna stanica. Čak sam ove godine krajem kolovoza imao kako ja to kažem svoje ‘refreshanje’, dva dana tu sam bio u tišini i molitvi”, kazao nam je don Danijel.
Rastali smo se u vjeri i nadi da ćemo se opet uskoro susresti u Međugorju. Jer izgleda da ipak slučajni susret nije bio slučajan nego darovan na radost i blagoslov. Cijeli prilog poslušajte u audiozapisu.
Tekst: Dragan Soldo
Foto: Mateo Ivanković
