Samo dođite, dođite, vjerujte, otvorite svoja srca i iskusite Međugorje
Sredina je Gospina mjeseca listopada, a u Međugorju je i dalje veliki broj hodočasnika koji su u ovo mjesto molitve i mira došli sa svih strana svijeta iz Sjedinjenih Američkih Država, Španjolske, Irske, Brazila, Italije, Francuske, Kanade… Posebno je velik broj hodočasnika s engleskog govornog područja, a to se najviše vidi na jutarnjim svetim misama koje se slave na engleskom jeziku. Tada je crkva sv. Jakova ispunjena do posljednjega mjesta, a brojni hodočasnici su i oko župne crkve. Danas, 22. listopada svetu misu na engleskom jeziku predslavio je vlč. John Regan iz Irske koji u Međugorje dolazi svake godine od 1998. godine, a tako je i ovoga puta kada je u Međugorje došao sa svojih 44 župljana. U Međugorju su boravili više dana, svakodnevno su slavili svete mise, pristupali sakramentu ispovijedi, pohodili međugorska brda, te slušali brojna svjedočanstva. Nakon svete mise razgovarali smo s vlč. Johnom Reganom te nam je kazao kako je najveći dar koji hodočasnik može dobiti u Međugorju zapravo mir!
„Dolazim iz Irske, zapravo iz zapadnog dijela Irske te sam za svećenika zaređen prije šest godina. Živim u Dublinu, točnije u župi Corduff u Blanchardstown. Prvi put sam u Međugorje došao 1998. godine. Moj Bože, skoro je trideset godina prošlo od tada i ne mogu vjerovati. Ali se jasno sjećam toga dolaska, tada me moja sestra pitala želim li poći u Međugorje, a ja do tada nikada nisam čuo za to mjesto. Rekao sam da hoću, tako da sam 1998. godine došao u Međugorje zajedno sa svojim roditeljima i sestrom, te sam odmah zavolio ovo mjesto. U Međugorju sam pronašao izvanredan mir u svome životu, jer sam tada imao samo 23 godine i živio sam uobičajen život kakav žive ljudi u dvadesetim godinama. Došao sam tada ovdje i cijelo mjesto je ostavilo na mene dubok, dubok dojam. Otišao sam kući s velikim darom mira. Imali smo prekrasan tjedan u Međugorju, molili smo, bili smo blizu Gospe i to je sve jako uzbudilo moje srce, moje srce je tada gorjelo i to je Međugorje uistinu učinilo”, kazao je vlč. John Regan te naglasio kako od tada dolazi u Međugorje svake godine.
„To je moje godišnje hodočašće, ne bih rekao godišnji odmor, nego uistinu godišnje hodočašće. Za svećenika sam zaređen prije šest godina, a prije nego ću postati svećenik radio sam u jednom hotelu kao menadžer i radio sam također u bolnici u Irskoj, te sam potom osjetio Božji poziv, ali taj Božji poziv je ubrzan u Međugorju, gdje mi je Bog dao veliku ljubav prema vjeri, dao mi je veliku ljubav prema svećeništvu, dao mi je prekrasnu ljubav za Gospu i za ono što ona želi učiniti i u tvome životu, ako se u potpunosti otvoriš prema njenom srcu i njenome Sinu i da oni preuzmu kontrolu nad tvojim životom”, kazao je vlč. John Regan te dodao nekoliko riječi o ovogodišnjem hodočašću.
Kao svećenik rekao bih da u Međugorje brojni svećenici dolaze kako bi utvrdili svoj poziv, svoje svećeništvo i to je tako važno i za mene kao svećenika je vrlo važno iznova utvrđivati svoj poziv kada se ispovijedamo, ali je vrlo važno i klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, to je nešto nevjerojatno, moćno i ispunjeno mirom
„Što se tiče ovoga hodočašća, ovdje sam s grupom od 44 hodočasnika iz moje župe u Dublinu. To je mješovita grupa što se tiče dobi, a imamo jednog odraslog muškarca od 32 godine koji je otac dvoje djece. On se prije tri mjeseca izjasnio da je ateist, ali je na putu prema vjeri, na putu prema služenju. Došao je ovdje u Međugorje gdje je imao najbolji tjedan života i uistinu je okrenuo svoj život prema Bogu. Dakle, došao sam sa svojih 44 župljana, te smo i mi imali prekrasan tjedan u Međugorju. Sutra je naš zadnji dan u Međugorju te se sutra vraćamo u Irsku. Kada sam pričao sa župljanima o njihovom iskustvu Međugorja, rekao bih da smo svi ovdje na putu srca i traženja odgovora na pitanja. Neke osobe iz naše grupe su došle nakon što su izgubile sina ili kćer koji su umrli od raka, neki su izgubili bližnje i u prometnim nesrećama i dolaze ovdje pronaći odgovore. Možda ne toliko da pronađu odgovore, nego da pronađu mir zbog te tuge. Neki dolaze zbog problema s ovisnostima, neki su majke i očevi tih osoba. I njihovo iskustvo u ovome tjednu jest iskustvo mira. Vjerujem da je to najveći dar. Mi zovemo Gospu kao „Kraljica Mira”, ali Gospa u svojim porukama nam govori da je najveći dar koji možemo imati je mir. Tako da vjerujem da je mir ono što su svi oni dobili u ovome tjednu, taj mir. I ako smo primili taj dar, to je najveći dar koji možemo dobiti u životu”, kazao je vlč. John Regan te dodao kako su posjetili i međugorska brda – Križevac i Brdo ukazanja.
„Bilo je prekrasno vrijeme i to penjanje je bilo prekrasno jer to je bilo nešto slično onome što je naš Gospodin činio, bio je po brdima kako bi imao tiho vrijeme za sebe, te smo i mi to učinili u ovome tjednu, išli smo na tiha i samotna mjesta, molili smo krunicu, zajedno i kao grupa, ali i sami. Penjali smo se i na Brdo ukazanja i na Križevac i mislim da možemo pronaći Gospodina na svim tim mjestima. Kao svećenik rekao bih da u Međugorje brojni svećenici dolaze kako bi utvrdili svoj poziv, svoje svećeništvo i to je tako važno i za mene kao svećenika je vrlo važno iznova utvrđivati svoj poziv kada se ispovijedamo, ali je vrlo važno i klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, to je nešto nevjerojatno, moćno i ispunjeno mirom”, kazao nam je vlč. John Regan te za kraj poručujući onima koji nikad nisu bili u Međugorju da dođu otvorenog srca, jer je život vrlo kratak.
„Mnogo ljudi govori o tome i nemojte biti samo znatiželjni, već samo dođite, dođite, vjerujte, otvorite svoja srca i iskusite Međugorje”, zaključio je vlč. Regan.
Tekst i foto: Mateo Ivanković
