Kako su nam stigli ljepši i sunčaniji proljetni dani, u Međugorju je zamjetan veći broj hodočasnika. Nije tajna kako su brojni jedva čekali da dođu u Međugorje, a nisu to mogli činiti zbog posebnih mjera u posljednje dvije godine. Neki su nam kazali kako su ponovo prodisali i jedva čekali da zakorače na međugorsko tlo.
Vrijeme korizme i posjet Međugorju bili su im posebno dojmljivi. Susreli smo hodočasnika prije koji dan. Iako je vrijeme u tom danu bilo promjenjivo, miješali su se oblaci, kiša, pljusak, sunce, vjetar, ništa hodočasnike nije spriječilo da pohode dobro poznata molitvena mjesta Međugorja, nezaobilazno mjesto Brdo Ukazanja, crkvu sv. Jakova, a neki su bili toliko hrabri da su se odlučili popeti i na kako kažu hodočasnici Veliko brdo, odnosno brdo Križevac.
Neke od njih smo susreli ispred crkve sv. Jakova. Odmarali su nakon posjeta brdima na klupama ispred Gospinog kipa, jednostavno moleći, šuteći ili pak tiho razgovarajući sa prijateljima koji su s njima došli u Međugorje. Susreli smo Rosandu Bašić i Ljiljanu Drljić iz mjesta Radošinovci kod Vranjskog jezera. Rosanda kaže kako je Međugorje posjetila već pet, šest puta. ”Lijepo mi je ovdje doći. Kad god mogu dođem, kako i u druga mjesta Šurkovac ili pak neka drugdje velika svetišta. Ovdje osjećam mir u duši”, kazala nam je Rosanda. Ljiljana kaže kako joj je ovo prvi dolazak u Međugorje. ”Još slažem dojmove, ali ispunjena sam, sve mi je lijepo i žao mi je što nisam prije došla. Drugi put kada se bude išlo u Međugorje doći ću”, posvjedočila nam je Ljiljana koja dodaje kako od velikog ushićenja nije mogla spavati noć prije dolaska u Međugorje.
Doći, vidjeti, pohoditi brdo Ukazanja, to je činila hodočasnica Lucija Klarić iz Benkovca kraj Zadra. Ona je u Međugorje stigla prvi put. ”Zadovoljna sam, malo nam je vrijeme primjenjivo, ali zadovoljni smo i želim se opet vratiti. Tu su moja mama, kume i sestrična. Međugorje je posebno mjesto, svima nama drago. Nadam se da ću se vratiti u petom ili desetom mjesecu jer su mi rekli da tada bude puno ljudi i da je dojam drugačiji, ali sam stvarno zadovoljna za prvi put, možda i bolje da nije ovoga puta puno ljudi koliko inače bude”, istaknula je Lucija.
Iva i Marko su se pridružili članovima Zajednice Srce Isusovo iz Zagreba, koja je taj vikend hodočastila u Međugorje sa čak 5 autobusa. ”Uvijek mi je lijepo ovdje kada dođem i nisam prvi put u Međugorju. Ovdje osjećam neki poseban mir i baš volim doći”, kazala nam je Iva. Mario dodaje kako i on ima lijepa iskustva vezana za Međugorje, ”bio sam ranije nekoliko puta, ali danas smo baš imali poseban nagovor ujutro s Alanom Hržicom. On je bio posebno nadahnut i mislim da nas je potaknuo sve svojim riječima”. Ono što ga osobno posebno dotakne u ovome mjestu je zajedništvo koje se osjeća i živi, ali i međugorska brda. Iva i Marko kažu kako su pridruženi članovi Zajednice i prijatelji s članovima. ”U vjeri se ne može opstati sam, potrebni su ti drugi ljudi, zajedništvo i to nas najviše veže za Zajednicu”, kaže Iva, a Marko nadodaje kako je prošlog ljeta bio na Mladifestu i ta ga je slika Crkve dojmila ”imao sam osjećaj da se tu cijeli svijet okupio”.
I Karla je članica Molitvene Zajednice ”Srce Isusovo”. Dolazi iz Polače iz Dalmacije. Susreli smo je kako se slika ispred crkve sv. Jakova. ”Svaki dolazak u Međugorje je novo iskustvo, a ovo će biti predivno iskustvo jer će se duša napuniti”, uz osmjeh nam je kazala Karla. ”U ovome mjestu mi se sviđa velika ispovjedaonica. More i more ljudi, tko god dođe tu se ispovijeda i to je najviše što me privuklo ovome mjestu. Istaknula je kako je poruka svima – svakodnevna molitva Svete krunice. ”Meni ona znači pobjedu u svemu. Krunica je moćno oružje protiv zla i sotone koje je jako prisutno u ovome svijetu i u ovim teškim vremenima. Posebno je teško vrijeme za mlade, jer su oni u velikim iskušenjima”, kazala je Karla.
Slična iskustva s nama su podijelili Krešo iz Varaždina i Katarina. Radost na licu je odavala da im je u Međugorju doista lijepo. Dok smo razgovarali čekali su odlazak u Majčino Selo gdje su imali nastavak programa hodočašća. ”Kad Gospa pozove u Međugorje, kad to osjeti srce onda se dođe i tako je bilo i ovoga puta”, rekao je Krešo. Katarina ističe kako je četvrti put u Međugorju i dodaje ”tu se osjećam doista lijepo”. Pitali smo ju i što to čovjeka vraća u Međugorje, Katarina naglašava ”to je toplina, veselje, zajedništvo. Došla sam sa Zajednicom ”Srce Isusovo” i drugačiji je osjećaj kada se zajedno skupimo i molimo. Zajednica nas jača, bodrimo se i ”u dobru i u zlu”, to nas jako povezuje”. Krešo dodaje kako je bez Zajednice čovjek ništa ”kad si u Zajednici osjećaš hrabrost, da su ljudi uz tebe”.
Zajedništvo, molitva, duhovnost, blagoslov, biti blizu Isus, Mariji, sve su to riječi koje su izgovorili hodočasnici dijeleći s nama svoja iskustva. Nama ostaje zahvaliti i molitvi Gospu da ih i dalje prati zagovorom u njihovim životima do nekog novoga susreta u Međugorju.
Dragan Soldo
