20.8 C
Međugorje
12.08.2222.

Propovijed fra Joze Grbeša na 41. obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju

U Međugorju je večeras, 25. lipnja 2022. godine, svečano proslavljena 41. obljetnica Gospinih ukazanja. Svetu misu, uz mnoštvo vjernika i koncelebranata  predslavio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Njegovu propovijed u nastavku prenosimo u cijelosti, a možete je poslušati i u audiozapisu.

Dragi prijatelji, braćo i sestre, dobri ljudi, koji tražite i koji molite!

U svijetu koji je opsjednut svojom slikom, nama se vratiti na početke, na izvore našeg vjerovanja i postojanja. Čovjek samo na izvoru može naći istinu. I Marija nas upućuje na taj početak. Stalno nas upućuje na Krista. Kršćani danas moraju ponovno naći svoj identitet u Kristu.

Mi kršćani kad razmišljamo o tajnama i događajima, sigurno ne možemo ne vidjeti jednostavnu poruku: Bog je došao u nepoznati Nazaret, u mali Betlehem, u nepoznata sela, neznane ljude. Božji zahvati uvijek su s malenima, poniznima i nepoznatima. Velike stvari u povijesti svijeta dolaze iz malih mjesta i nepoznatih imena. Velika otkrića nastala su u podrumima, u garažama nepoznatih. Veliki izumitelji nastajali su iz zabitnih mjesta. Velike rijeke izviru u tišinama malih šuma. Veliki svjetski spisi, najveća književna djela nastala su iz dubine noćnih samoća. Dijete je malen začetak, ali nosi u sebi čovjeka; mozak je maleno tkivo, ali skriva beskonačnu misao; oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj.” Pitamo se, ne skrivaju li se tajne kao i mudrost u malim posudama ovoga svijeta? Njihova malenost vodi i nas na put traženja, ali često i borbe s vlastitim egom. Ja vjerujem da ste na taj put traženja pošli i vi.

Bog je u svojim susretima s ljudima uvijek to činio jednostavnošću poruka. Velike stvarnosti dolaze dakle od malih i poniznih. I Međugorje stoji u tom kontekstu: malog i nepoznatog s velikom porukom! Međugorje je na kartu svijeta stavila upravo ta jednostavnost. Marija je tome početak i znak. Ni jedan dio svijeta prije 40 godina nije ni čuo za Međugorje, a vidi vas danas…

U ovaj dan, možemo razmišljati o tako puno tema vezanih za ovo mjesto i susret s Majkom.
Možemo govoriti o poruci mira koji je tako važna u našem svijetu danas i u svako doba ljudske povijesti.
Možemo razmišljati o dugom putovanju kroz 41 godinu.
Možemo razmišljati o svjedocima čije živote je promijenio jedan susret ili jedan dolazak.
Ja vjerujem da se govor o Mariji može svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ja vjerujem da se govor o čovjeku treba svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ja vjerujem da se govor o Bogu može svesti na jednu jedinu riječ: ljubav.
Ako je Krist to učinio u svojim zapovijedima, onda je i nama tražiti taj put ljubavi.

Vjerujem da znamo i da smo iskusili da je majka u mnogim životima simbol sve ljubavi, sve radosti, svih snova, svih nada, svega lijepoga u životu, ali i da je ona najviše znak za nesebičnost, milost i ljubav koja misli uvijek na druge.

Majke su umjetnici slušanja. Biti dobar slušatelj znači biti mudar čovjek, ja vjerujem da mudrost dolazi iz sposobnosti slušanja Riječi i poslušnosti istoj.

Ljubav svijeta se skriva se u ljubavi majke! I obratno je istina: u svim mojim susretima s ljudima, kroz sav moj život najteže mi je bilo susresti ljude kojima riječ majka nije ništa značila!

Ta majka nas uči: Ljubav se dobiva samo davanjem, a nikada uzimanjem, da ljubav ni u čemu nije sebična, ona samo daje i daje dok joj srce kuca.  Tako razumijemo da voljeti znači doživjeti besmrtnost.

Ljubav onda postaje moć u nama.
Ljubav postaje način rješavanja problema.
Ljubav postaje put i cilj putovanja ovim vremenom!

Ona jedina, jedina ona povezuje svjetove i duše, vrijeme i vječnost. Ona je tajna koja povezuje živote i čini sve mogućim! Ona je ona koja prašta i skuplja, koja dovodi i diže, ona je ona koja liječi, i podiže, i razumije.

Mi smo u stalnom hodu POSTAJANJA. “Postajemo ono što volimo. Ako volimo stvari, postajemo stvar.” (Sveta Klara Asiška). Ako volimo ljude postajemo božanski!

Ako zaista volimo, onda je jednostavno biti dobra duša. Jer sve dobro iz ljubavi dolazi kao što i sve zlo ovoga svijeta dolazi iz sebičnosti koja kaže: To je moje, to mora biti moje, ja ću to oduzeti da bude moje. Ta sebičnost je drugo ima za sve zlo ovoga svijeta među pojedincima i narodima..

Ako ljubimo onda je tako jednostavno biti dobar roditelj, dobro dijete. Ako volimo Krista i ljude, jednostavno je biti dobar svećenik!

Ako volimo svoju domovinu, onda je jednostavno biti dobar političar.

Ljubav je tako ključ svih kretanja i svih odnosa. Ona je oslobođena tereta formi, licemjerja, zavisti, ljubomora, ona nema u sebi ništa sebičnoga i želje za biti prvi.

Ako ne volimo, onda je naša sebičnost postaje put žalosti za nas i sve oko nas! SEBIČNI LJUDI NISU KRŠĆANI! Sebični ljudi ne mogu biti kršćani! Sebični ljudi ne smiju biti kršćani! Sebičnost je znak razdvajanja između onih koji vjeruju i koji ne vjeruju.

Što ljubav nosi to nije nikada teret. Samo u ljubavi snaga raste. Zbog nje možemo krenuti na kraj svijeta, podnijeti sve boli, nositi sve terete, pomoći znanima i neznanima, zaboraviti na sebe i svjedok Kristov.

Vez ljubavi jest najjači vez i ako ga u braku ili među prijateljima izgubite onda je sve ostalo suvišno. Ljubav i sreća su dio istog kruga. U krugu njenom čovjek je sretan. Izvan njega čovjek ostaje samo čežnja dalekih želja. Ta čovjek može biti i bogat i zdrav, i poznat i uspješan, ali ako ljubavi nema, najbitniji dio njega ne postoji. On ne postoji!

Ako u nama nedostaje praštanja, to zaustavlja kretanje Boga u nama. Zaustavlja milost! Možda je to jednostavno zato što je Bog ljubav, pa sve što se u nama protivi ljubavi zaustavlja protok Božje milosti, snage i Božjeg života.

Ljubav postaje moć. Ona pokreće čovjeka, kao što ništa drugo ne može. Sv. Ivan nam je pokazao put upravo u ovome kada je rekao da se ljubav poistovjećuje s Bogom, a Bog s ljubavlju! Sv. Ivan kaže: Tko ljubi, taj poznaje Boga.

“Tko ne ljubi, ne poznaje Boga, jer Bog je ljubav. . Tko živi u ljubavi, živi u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,8 i 4,16b). Što to znači u svagdašnjem životu?

Da, ja vjerujem da samo oni koji vas vole, oni vas razumiju!
Samo oni koji vas ljube, oni vas jedini poznaju. Svi ostali nagađaju tko ste vi.
Samo oni koji vas vole, oni dijele vašu patnju.
Samo oni koji vas vole, oni ostaju s vama zauvijek.
Tako je ljubav pravi test kršćanstva. Na njemu mi stojimo ili padamo.

Ljubav čini da svijet vidimo drugačije i drugačije od svih ostalih gledanja kada svijet vidimo kroz oči ljubavi i oči suza. Tada vidimo ono što obične ili ravnodušne oči ne mogu vidjeti. Kada svijet vidimo kroz oči boli, onda razumijemo i prestajemo biti suci ovoga svijeta, jer ljubav nikada ne sudi! Prestajemo stvarati mišljenja o onima koje ne poznajemo. I naša riječ onda biva ono što treba biti odraz naše duše. Onda jedino moja riječ je i moj bitak.

Ta ljubav jedina pamti vjekove. Ona se vidi, ona je jako vidljiva:

“Kada slabi jakome oprosti,
Kada jaki zavoli snagu slaboga,
Kada bogati podjeli sa siromašnima,
Kada glasni zastane pokraj nijemoga
I shvati što mu nijemi želi reći,
Kad tiho postane glasno, i glasno utihne,
Kad značajno postane beznačajno,
I nevažno postane važno i veliko,
Tada, da tada, počinje i tvoj život ljubavi!“ (
Rolf Krenzer)

Vjerujem da vas je ta ljubav dovela ovdje: ljubav Majke, koja zove neprestano i ljubav Krista, koji je glavni cilj.

Možda smo u životu sve razumjeli, možda imamo puno znanja, možda imamo puno pameti, možda puno završenih škola, možda imamo puno titula iza svojih imena, možda smo prošli cijelim svijetom, možda je naše lice na naslovnicama novina, možda nas svi poznaju, možda smo osvojili svijet…, ali ako ljubav nismo razumjeli, ništa mi razumjeli nismo!

Tako puno ljubavi je vezano za ime Međugorje.

Tako puno ljubavi je sišlo s onog brda iznad Bijakovića.

Tako puno ljubavi se širi svijetom po imenu Međugorje.

Tako puno ljubavi je izliječilo ljudska tijela, ljudske duše, tako je puno izliječenih rana, podignutih ljudi, pomirenih sudbina, uzdignutih obitelji.

Nije li vam poznata ona veličanstvena poruka, podsjetnica: „Kada biste znali koliko vas ljubim, plakali biste od radosti!“

Kad bismo znali kako je dobro oprostiti, ne bismo nikada živjeli u svađi.

Kad bismo znali kakvo je bogatstvo imati mir, ne bismo nikada tražili sukob.

Kada bismo znali kako je velika milost u kajanju, ne bismo nikada bili oholi.

Kada bismo znali kako je božanski biti jednostavan, ne bismo nikada nikome život zakomplicirali.

Kada bismo znali kolika je snaga u poniznosti ne bismo se nikada gurali za prva mjesta.

Kada bismo znali kolika je snaga u nesebičnosti, živjeli bismo život ljubavi.

Kada bismo znali kako je blaženo i uspravno govoriti istinu, ne bismo se nikada nikome prodali.

Kada bismo upoznali Mariju, znali bismo da je Krist jedini Spasitelj svijeta.

O kada bismo….

Tako puno je mira ušlo u ljudska srca, obitelji i svijet po imenu Međugorje.

Međugorje je Marija, Marija ljubav, a ljubav je Bog. Tako jasna je ta poveznica! Budimo je svjesni. Nemojte ju zaboraviti i napustiti. I Marija i ljubav uvijek vode Bogu ljubavi, Kristu Spasitelju!

Stoga i vama i sebi govorim: nemojmo večeras otići doma isti. Nemojmo biti isti! Napravimo korak naprijed. Pozvani smo biti bolji, savršeniji, autentičniji, jednostavniji, ponizniji. I do nas je! Uvijek je do nas! I Samo je do nas! Ova prilika danas  i večeras je jasan iskaz milosti!

U čežnji srca pred Njom želim sjesti i šutjeti.

Čistoća Njena govori nadi moga srca!

Majka milosti. Majka mira. Majka ljubavi!

Njoj sam i sin i brat.

Mater nam je kada matera više nema.

Uči nas šutjeti i biti, ljubiti i darivati.

Žena obučena u svjetlo, neka osvijetli i nama staze sumnja i muke, da možemo biti! Uvijek biti i samo biti! Vječno biti!

Marijo, Gospo ljubavi, Kraljice Mira daruj nam svoj mir. Sada, danas i vazda. Amen!

 

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne