Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 13,16-17
Reče Isus: »A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli.«
Svake godine na današnji dan, 26. srpnja, Crkva po svem svijetu, slavi spomen svete majke Ane i svetog oca Joakima, roditelja naše Gospe Marije, „bake i djeda“ Gospodina našega Isusa Krista.
Blagdan svete Ane i Joakima našao je u vjerničkoj tradiciji našega hrvatskoga naroda, istaknuto mjesto, pa su brojne crkve i kapele posvećene njima na čast, bila i ostala do danas, mjesta hodočašća i vjerničkih molitvenih okupljanja. A rijetko koja obitelj nema u svome okružju ime Ana.
Prepoznavši nenadomjestivo značenje koje je Bog podario roditeljima u životu svakog djeteta i obitelji, pa tako i u životu naroda i svijeta, današnji blagdan je bio i ostao dan zahvale Bogu za taj veledar majčinstva i očinstva.
Tim darom Bog je ljude (žene i muškarce) učinio suradnicima u svom najvećem djelu ljubavi: u djelu stvaranja, rađanja i cjelovitog odgoja svakoga čovjeka, bića na sliku Božju stvorenoga, bića koje Bog na poseban način naziva svojim ljubimcem.
S čovjekom je Bog osobno, po svome Sinu Isusu Kristu, ušao u Savez u kojem želi biti i živjeti zauvijek. Nije moguće bez teških posljedica razvrgnuti i pogaziti taj Savez, pokazuje iskustvo ljudske povijesti. Danas se to na sve strane obezvrjeđuje, a time se ruše temelji društva.
Isus Krist, Bog koji je sišao na Zemlju i postao čovjekom „radi nas i radi našega spasenja“, htio je imati ta najdraža bića, roditelje i rodbinu, s kojima je rastao u „dobi i mudrosti, pred Bogom i ljudima“. Isus je sa svoga križa, upravo svoju Majku, kao svoj najdraži dar, darovao učeniku Ivanu i svemu svijetu: „Evo ti majke! I uze je učenik k sebi!“ I naš je Hrvatski narod na poseban način prihvatio Gospu kao Božji dar pa smo joj vjekovima klicali: „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“
Mi i danas zahvaljujemo Bogu za sve majke i očeve, bake i djedove našega naroda, za one iz svekolike naše povijesti hrvatske, vjerujući da su baš oni bili i najveća dragocjenost i životna snaga naše povijesti.
Jer Bog nas je preko njihove otvorenosti daru života, darivao novim životima djece koju su oni prihvaćali, rađali, podizali i čestito odgajali, pa i u svakakvoj oskudici, siromaštvu i bijedi. Vjerovali su da su djeca najveći Božji blagoslov i najveće bogatstvo naroda. Oni su rađali i odgajali svoju djecu da budu dobri i vjerni zaručnici, supruzi i roditelji. Divimo se bogatstvu svadbenih i obiteljskih običaja u svim krajevima Hrvatske.
Moralno jaka i čestita hrvatska kršćanska obitelj odgajala je marne graditelje i hrabre branitelje ove zemlje Hrvatske. Zato s punim uvjerenjem i zahvalnošću tvrdimo da je kroz sve vjekove upravo Obitelj bila najveće bogatstvo naroda Hrvatskog. Obitelji su nosili i iznijeli sve križeve našega naroda, s njime su umirali i s njime pobjeđivali. Zato smo, svim paklenim silama usuprot, ostali tu na ovoj svojoj grudi Hrvatskoj.
I jesmo tu! I bit ćemo tu, dok bude bilo stamene vjere otaca naših u našim sjećanjima i srcima. Dok budemo dopuštali njihovim genima u nama da nam prenose mudrost kako živjeti čestito i hrabro, vjerno Bogu i narodu, kao onaj dida sa Svilaje: „što mu planina iscrtala bore, što je crpio snagu tamo gore. Poštenim putem ići, bit će teško, znaj, al’ samo ćeš tako stići gdje je vječni sjaj, moj dida i ja, prijatelja dva“.
Sveta Ano i Joakime, tako nam je potrebno da danas pred Bogom od koga ste izmolili svoju svetu kćer, podržite našu molitvu Bogu, da naš narod sačuva tu vjeru da je majčinstvo i očinstvo dar odozgor, znak najvećeg Božjega povjerenja, da su djeca dar i blagoslov Božji.
Mi danas molimo da u ovom vremenu koje na neviđeno stravičan način obezvrjeđuje Božje svetinje braka i obitelji, izruguje bračni život, začeće i rađanje, koji na sve moguće načine obezvrjeđuje kršćanski odgoj djece i mladih, mi molimo da naš narod sačuva kršćanske obitelji i obiteljske vrijednosti. Da u našoj Hrvatskoj svi i na svim razinama podržimo obitelj i programe za obitelj.
Jer bolna je činjenica pred kojom stojimo istinita: u Hrvatskoj je sve manje novih brakova, sve je manje novorođene djece. Smrt i nestanak cijeloga naroda opasno nam prijeti. U Hrvatskoj je svake godine više grobova nego kolijevki! I nisu tome prvi uzrok materijalni problemi, kako neki govore. Treba nam svima više duhovne snage i povjerenja u Boga darivatelja života.
Mi danas za to molimo i s našom Marijom, Gospom i Majkom hrvatskog krsnog Zavjeta, u koji su ušli naši praoci i pramajke u samim početcima naše hrvatske povijesti (‘od stoljeća sedmog’ kako volimo pjevati), otkako smo na ovoj zemlji i moru lijepom nama najljepšem, da u ovoj našoj Hrvatskoj bude novih majki i očeva i nove djece, jer u ovoj zemlji ima mjesta i ljepote za sve, u izobilju.
