Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 25, 1-13
Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: »Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.«
»Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’«
»Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!«
9.kolovoza, na dan njezine mučeničke smrti, Crkva časti svetu Tereziju Benediktu od Križa, Židovku i doktoricu filozofije Edith Stein, koja je prešla na katoličanstvo i postala karmelićanka. U vrijeme nacističkih progona odvedena je u zloglasni logor Auschwitz i ondje ugušena plinom.
Edith Stein je rođena u poljskom gradu Wroclavu (tada Breslau) 12. listopada 1891. god. kao najmlađe od jedanaestero djece u židovskoj obitelji Siegfrieda i Auguste Stein. Četvero njihove djece umrlo je ubrzo nakon rođenja, a prije no što će Edith napuniti dvije godine, iznenada joj je umro i otac, pa je brigu za obitelj preuzela njezina snažna i muževna majka.
Iako se njezina majka, pobožna Židovka, trudila prenijeti vjeru na svu svoju djecu, pa tako i na Edith, ona će ipak tražiti nekakve svoje životne putove, koji nisu išli u tom smjeru, nego su bili utemeljeni u filozofskim promišljanjima zatvorenima prema religijskoj transcendenciji, pa će s petnaest godina potpuno odbaciti vjeru i postati deklarirana ateistkinja.
Svoj je studij započela u rodnom Wroclavu, gdje je studirala pedagogiju, a kasnije, oduševljena učenjem tada jednog od najvećih živućih filozofa – Edmunda Husserla, odlazi u njemački Göttingen, gdje je on predavao, te je upravo kod njega doktorirala i postala njegova asistentica.
S Husserlom ju je upoznao njezin prijatelj Adolf Reinach, što će kasnije odigrati veoma značajnu ulogu u njezinu životu. Naime, Reinach je 1917. god. poginuo, a kad se Edith susrela s njegovom udovicom, osjetila je kako ona posjeduje posebnu snagu i vjeru u uskrslog Krista, unatoč životnoj patnji, te se i kod buduće svetice počeo polako lomiti ateistički stav. Tu se susrela i s Kristovim križem.
Trenutak obraćenja dogodio se 1921. god., kada je bila u posjetu svojim prijateljima, bračnom paru Conrad-Martius u gradu Bergzabernu, te je iz njihove kućne biblioteke nasumce uzela knjigu Život svete Terezije Avilske, a kad ju je počela čitati, nije se mogla odvojiti od nje, nego ju je pročitala za jednu noć. Tada je shvatila svu ljepotu katoličanstva i već sutradan je nabavila Katekizam i Mali misal te je počela intenzivno proučavati drugu katoličku literaturu. Sljedeće je godine – u siječnju 1922., krštena, a tada je imala 31 godinu.
Uskoro je zaželjela postati bosonoga karmelićanka, ali joj je njezin duhovnik savjetovao da svoje bogato znanje iskoristi za znanstveni rad približavanja filozofije i teologije te da se u tom smislu posveti poučavanju. Radila je kao profesorica u ženskoj dominikanskoj školi u Speyeru, a kasnije na Institutu za znanstvenu pedagogiju u Münsteru.
14.listopada 1933. god. ušla je karmelićanski samostan u Kölnu, a 15. travnja 1934. god. postaje redovnica i uzima redovničko ime Terezija Benedikta od Križa. Četiri godine kasnije polaže doživotne zavjete. Uz molitvu, pokoru i obavljanje svakodnevnih zaduženja, bavi se i znanstvenim radom, piše članke i knjige te prevodi.
Nacizam je do tada već dobrano razgranat, pa i njezin život – kao Židovke i kao katolkinje – dolazi u opasnost. Naime, iako su se u početku štedjeli oni Židovi koji su prešli na kršćanstvo, sada se i oni počinju progoniti, a uz to se javlja sve veća mržnja na Katoličku Crkvu, jer je papa Pio XI. 14. ožujka 1937. objavio svoju encikliku Mit brennender Sorge, u kojoj osuđuje nacionalsocijalizam. Zato S. Benedikta odlazi u nizozemski grad Echt i u tamošnjem Karmelu, zajedno sa svojom sestrom Rozom, nastavlja svoj redovnički život. U međuvremenu su njezin brat Pavao i sestra Frieda odvedeni u logor, majka im je umrla, a ostala su braća i sestre izbjegli u Ameriku.
Saznala je za smrt troje braće i sestara u koncentracijskom logoru i bila je svjesna da i nju čeka kad-tad ista sudbina. Svjesna što je čeka, ne gajeći nikakve iluzije spram genocidnosti nacista u odnosu na njezin narod, piše svoju oporuku u kojoj stoji: „Neka Bog primi moj život i moju smrt… na njegovu čast i proslavu… za spas Njemačke te mir u svijetu“.
Kada su u srpnju 1942. god. nizozemski biskupi javno osudili nacizam i progon Židova, dolazi do odmazde te su svi katolički Židovi progonjeni i odvedeni u logor. Kad su po nju i sestru joj Rozu 2. kolovoza 1942. došli krvnici njemačke tajne policije, oprostila se sa sestrama te smireno kazala svojoj sestri: „Sestro, idemo mrijeti za svoj narod!“ Prilikom uzimanja „generalija“ kod uhićenja na pitanje glede vjeroispovijedi, ona odgovara: „Katolkinja“. Službenik joj ljutito odgovara: „Ne, nisi ti katolkinja, ti si prokleta Židovka!“
U zadnjoj svetoj misi, kojoj je nazočila prije ulaska u vlak bez povratka, s cijelom Crkvom molila je pričesni pripjev (Communio) koji je je u tadanjem misalu glasio: “Tada će ti biti mile žrtve pravedne – prinosi i paljenice (holocausta! – latinski prijevod) – tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu” (Ps 51,21). Postala je dijelom holokausta svoga naroda, među milijunima žrtava paljenica. Trag joj se gubi 9. kolovoza 1942.
Riječ karmel znači vinograd Gospodnji. Tko jednom dopadne u Božje ruke, mora biti spreman na tijesak, na pretvorbu iz sazrela grožđa u sazrelo, pitko i ukusno vino. Dvadeset godina nakon njezine smrti pokrenut je postupak beatifikacije, a blaženom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1987. god., te svetom 1998. Isti ju je papa 1. listopada 1999. god. proglasio suzaštitnicom Europe. Životni poučak: Tko traži istinu, naći će Boga. Vrijedi to za svako doba, svako vrijeme. Boga kao puninu istine – u Isusu Kristu.
Edith Stein/ S. Terezija Benedikta od Križa živi i dalje u svojim djelima (dosada 24. sveska) te u Crkvi i svijesti vjernika. Ona je prva Židovka upisana u službeni popis svetaca Katoličke Crkve. Ivan Pavao II. rekao je o njezinu mučeništvu: „Njezin krik stapa se s krikom svih žrtava one strašne tragedije. Prije toga on se pak sjedinio s krikom Kristovim koji obećaje ljudskoj patnji tajanstvenu, vječnu plodonosnost“.
