Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 1. do 6. lipnja 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Mladen Rozić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i župnik Župe sv. Ivana Krstitelja u Roškom Polju. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih svakodnevno i našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. lipnja 2026.
Lažna pobožnost
Vjerujem kako ste počesto čuli od ljudi kako pričaju o nekome tko se pravi pobožan i svet, a u biti je jako teško živjeti pored takvih. Naš narod će kazati kako pojedini „oblizuju“ oltare a iz njih zlo viri. Vjerujem kako je u svakom vremenu bilo takvih osoba. Ima sigurno i danas onih koji vole da ih se vidi kako mole, kako su pobožni a u stvari je sve to lažna pobožnost. U biti postoje samo dvije vrste pobožnosti ( prava i lažna).
Baš Isus danas o tome govori. On svojim slušateljima govori da se čuvaju pismoznanaca koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama. Takvi proždiru kuće udovičke – a sve to pod izlikama dugih molitava. Ovdje ne smijemo donositi krive zaključke pa misliti kako je Isus protiv dugih haljina i dugih molitava. Isus sigurno nije za kratke haljine i kratke molitve, dapače. Ono što trebamo znati jest kako i molitve i haljine pripadaju izvanjskim stvarima Te stvari same po sebi nisu ni dobre ni loše. Dobre postaju ako se upotrebljavaju s dobrim nakanama, a loše ako ih upotrebljavamo s lošom nakanom.
Među pismoznancima je bilo mnogo lakomih, častohlepnih i licemjernih. Oni su namjerno nosili duge haljine i obavljali duge molitve, ne iz prave pobožnosti, nego da ih drugi vide. Oni su ovom izvanjskom pobožnosti prikrivali svoju unutarnju pokvarenost. Isus svoje slušatelje upozorava na takve. Ujedno im pokazuje što je prava pobožnost i darežljivost na primjeru siromašne udovice u hramu. Prije nje je došlo dosta bogataša i davali su velike novčarke u hramsku riznicu. Oni su davali od svog suviška, ili možda da prikriju neku svoju pokvarenost. Udovica je dala samo dva novčića-dala je sve što je imala. U tom daru je sadržana njena vjera i ljubav. Najdragocjeniji biser u riznici je bilo udovičino srce koje je stavilo ona dva novčića.
Dragi vjernici! Bog ne gleda na vanjštinu nego na naše srce. On nam neće određivati kako ćemo se oblačiti ili kako ćemo moliti. Svatko će postupati prema svojoj savjesti. Ali jedno moramo imati na pameti: Boga ne možemo prevariti nikakvim izvanjskim izgledom. On se ne da zaslijepiti nikakvim darom ili prinosom. On sve procjenjuje prema našoj unutrašnjosti. Cijeni nas prema onim vrijednostima koje nosimo u svome srcu. Molimo Isusa danas da nas uvede u svoj vrijednosni sustav. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. lipnja 2026.
Sveti Bonifacije, biskup i crkveni naučitelj
Želim Vam ustrajnost u dobru!
Crkva nam od vremena do vremena izvuče iz svojih njedara i ponudi neku osobu kao primjer zauzetog i vjerodostojnog kršćanskog života. Ovim nam se želi reći kako je u svakom vremenu bilo ljudi koji su trebali plivati uzvodno, boriti se protiv matice. Svakom vremenu su potrebni ljudi koji su spremni svoj život založiti kako bi na zemlji bilo više ljubavi, mira, pravde, dobrote.
Danas nam se pred oči stavlja sveti Bonifacije. Rođen u Engleskoj u doba kad su benediktinski samostani bili glavna žarišta europske kulture. I sam Bonifacije je postao benediktinac, te se odlučuje za misije na europskom tlu među Germanima u današnjoj Njemačkoj. Godine 722. Bonifacije putuje u Rim gdje ga papa posvećuje za biskupa. Od pape dobiva posebnu zadaću da Germane uvodi u kršćansku vjeru i produbljuje je.
Za to je osnovao na njemačkom tlu benediktinsku opatiju koja je bila središte kršćanske uljudbe i kršćanskog života. Osnivao je i ženske benediktinske samostane. Najglasovitiji samostan je svakako u Fuldi. U toj opatiji je Benedikt zaželio biti i pokopan. To se i dogodilo nakon što je mučenički izgubio svoj život. Na jednoj dodjeli sakramenta Potvrde provalili su razbojnici i Bonifacija usmrtili. Smrt ovog velikog čovjeka postala je sjeme novih kršćana i novog procvata Crkve u germanskim zemljama.
Današnja Europa, nažalost zaboravlja svoje kršćanske korijene. Sve ono čemu se danas divimo na njenom tlu plod je kršćanskog uma i duha. To se ne bi smjelo nikad zaboraviti. Dana mnogi bacaju prašinu na ove stvarne povijesne činjenice. Sv. Bonifacije nam je divan primjer kako Bogu predan čovjek može puno toga dobra uraditi. Neka nas sve ovaj svetac kojega se danas spominjemo, prije svega potakne kako bi se potpuno izručili Bogu, te iz te povezanosti crpili neizmjernu snagu za boljitak života na Zemlji. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. lipnja 2026.
Nositi Isusa ovome svijetu
Želim Vam blizinu Božju u Isusu Kristu!
Baš nam današnja svetkovina Tijela i Krvi Kristove želi osvijestiti kako nam je Bog u Isusu tako blizu. Tajnu svoje blizine utkao je Isus na Posljednjoj večeri u znakove kruha i vina. Ti znakovi po Božjoj riječi postaju Tijelo i Krv Kristova. Tu se vjernici na poseban način susreću s Isusom Kristom. Mi u biti danas slavimo sve ono što je Isus učinio za nas. Zato je središte naše sigurnosti u Crkvi – Euharistija. Isus nas svaki put poziva da blagujemo tu nebesku hranu. Zato on već dvije tisuće godina poziva: „ Dođite, k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti!“
Unatoč našoj grešnosti mi se trebamo odazvati ovom Kristovu pozivu. Na pričest se ne ide zato što smo mi dobri i sveti, već zbog toga što želimo biti dobri i sveti. Zar i Isus nije sam rekao: „Ne treba zdravima liječnik nego bolesnima“! Još je nešto Isus rekao što je za nas bitno: „Koji budu blagovali taj kruh imat će život vječni!“ Svaki puta kad ga uzimamo mi živimo u savezništvu s Bogom. Tijelovo je svetkovina Velikog Četvrtka. Ovim nam se želi reći kako nas Bog ne želi nikada napustiti. Nakon svog fizičkog odlaska sa Zemlje omogućio je svima nama pristup k sebi.
Euharistija je slika zasađenog stabla usred zemaljskog raja kao sredstvo neumrlosti. Isus je u Presvetom za nas snaga, jakost i sigurnost vječnoga života. Euharistija je slika mane u pustinji. A naš život na zemlji nije ništa drugo nego hod prema nebu- prema vječnosti. Euharistija je hrana koja nas krijepi na tom putu. Ta hrana nam je potrebna kako se ne bi izopačili na putu. Stoga Isus želi biti uz nas kako bi mi lakše koracali k nebu. Bez njega nam je jako teško ići uspravno. Bez njega nema radosti u našem životu. Bez njega je teško voljeti ljude pored sebe.
Kršćani bi stoga trebali uzeti Isusa sa sobom i nositi ga ovome svijetu. Crkva nas danas poziva i dovikuje nam: „Dođite, vidite kako je dobar Gospodin“! Ona je ta koja uvijek traži ljude i poziva ih da slije de Krista. Ona želi imati ljude koji će biti blagoslov sadašnjosti, a nada budućeg života. Stoga, budimo u toj Crkvi koja nudi živoga Krista. On je i danas s nama, kao i u sve dane do svršetka svijeta. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. lipnja 2026.
Bog je Gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
Danas Vam želim Božji mir, a mir se može imati samo ako smo povezani s Bogom koji je izvor mira. Nemir srca je znak kako smo potisnuli Boga iz svoga života. A nemir i žalost se mogu prepoznati u svakom čovjeku. Teško ćeš ih prepoznati očima. To može samo čovjek koji ima čistu dušu i srce. To su oni ljudi koji su potpuno okrenuti Duhu Svetome da ih on uvodi u svu istinu. Božja riječ nas sve zove k nebu. Zemaljske riječi nas mogu samo uz zemlju prilijepiti. A mi smo djeca Božja koja trebaju osluškivati Božji zov. Kad god se udaljimo od Boga mi lutamo bez cilja. Zato se danas vrati k sebi i svome Bogu. Jedino u toj ljubavi možeš shvatiti sebe i druge. Bez nje ćeš izgubiti tlo pod nogama, postat ćeš stranac na zemlji.
Oni koji uskrsnu na novi život sve gledaju u tom kontekstu. U božjem kraljevstvu će vladati drugačiji odnosi nego što vladaju ovdje na zemlji. Tamo se niti žene, niti udaju, nego će biti kao anđeli nebeski. Ovo je Isusov odgovor onima koju su mu stavili zamku žene kojoj je umro muž, a ona se udavala iza smrti muža viša puta. Isus govori što je božanski, a ljudi što je ljudski. Bog je Gospodar prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kroz povijest Božji navjestitelji su obično loše prolazili. Mnogi su svojim životom i smrću posvjedočili za uskrsloga Krista. Mi se danas spominjemo Svetog Karla Lwanga i 15. drugih ugandskih mučenika. Koncem 19. stoljeća su došli u Ugandu i bili su lijepo primljeni. Kasnije su određeni arapski lobiji utjecali na tadašnjeg kralja koji je žestoko progonio i ubijao kršćane. Na današnji dan Karlo i njegovih 15 suradnika su spaljeni.
Dragi vjernici! Znamo kako je Isus bio progonjen te je i sam proživio teških trenutaka osamljenosti i ostavljenosti od najbližih. To su bili trenuci kad se zlo svim silama usprotivilo Bogu i čovječanstvu. Dolazio je čas kad će ljubav slaviti pobjedu nad neprijateljstvom, život nad smrću, dobro nad zlom. To je najveći trenutak u povijesti čovječanstva. Sam Bog dolazi čovjeku da umre za njega, kako bi čovjek ponovo živio.
Dragi vjernici! Svi koji smo kršteni imamo u sebi Kristovu sudbinu. Mnogi su od nas progonjeni i od svojih najbližih. Sve je to znak da nas progone zbog našeg kršćanskog uvjerenja. Većina problema našeg naroda se događa zbog kršćanskog UVJERENJA. Njega treba svjedočiti: bilo ugodno, bilo neugodno. To je Kristaova zadaća svakome tko je upoznao Krista. Molimo ga da nas uvede u istinu našega poslanja. Molimo se zagovoru naših ugandskih mučenika da se ne bojimo naviještati ljubav i Istinu koja je bila tako vidljiva u Kristu. Amen!
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. lipnja 2026.
Božja je slika utisnuta u nas
Mir Vam i Dobro! Svaki dan smo uz Vas putem ovih duhovnih poticaja, jer želimo Božju Riječ probuditi u Vama. Želimo da ona pronađe mjesto u Vašem srcu-da zaživi, te postane način djelovanja. Isus nam je baš došao pokazati kakav je Bog. Božje Riječ je sami Bog koji nam govori i hoće da ga čujemo. Bog hoće da njegova riječ ude pokretačka snaga u našem kršćanskom životu. Danas se ljudi trude pronaći motivaciju za svoje djelovanje. Bog nam se nudi kao vrhovna motivacija na tom putu.
Isus je za vrijeme svog zemaljskog života imao toliko neprijatelja koji su mu počesto postavljali zamke. Danas slušamo kako pred njega stavljaju verbalnu zamku: „Jeli dopušteno dati porez caru“? Ovo je uistinu zamka za Isusa. Ako Isus odgovori pozitivno imat će židovske nacionaliste protiv sebe. Oni su se borili protiv tuđinskog okupatora. Ukoliko bi Isus rekao da ne treba dati porez caru uznemirio bi rimsku vlast. Isus daje odgovor koji je puno više nego što na prvi pogled izgleda. On prvo traži da mu se da denar. Nakon toga ih pita čija je slika i natpis na denaru? Na tom novcu je bila slika cara Tiberija.
Slijedi Isusov „božanski“ odgovor. On će im reći: „Podajte caru carevo, a Bogu Božje“! Dakle, caru treba dati ono što je njegovo, a Bogu što je Božje. Bogu treba predati sebe, jer je u nas utisnuta slika Božja. Ukoliko čovjek preda sebe Bogu, to znači kako će uvijek živjeti po Božjim zakonima. Znači, kako će se držati njegove Riječi. To znači kako će priznati kako je Bog taj koji upravlja čitavom poviješću, i da će njegova riječ biti posljednja. Problem nastaje kad mi caru damo što je njegovo, ali mu damo i ono što je Božje. Umjesto da molimo, mi radimo i ne razmišljamo o molitvi. Kad treba oprostiti mi se osvećujemo. Kad treba biti uz Istinu mi lažemo i pristajemo na razne kompromise.
Dragi vjernici! U trenutku kad smo stvoreni Božja je slika utisnuta u nas. Tu sliku trebamo nositi u svoju svakodnevnicu i pokazivati je svima. Da, caru trebamo dati ono što je njegovo, ali naša duša i naš život pripadaju jedino Bogu. Stoga, živimo tako da se to prepozna iz naših života. Amen
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. lipnja 2026.
Sveti Justin – važan svjedok u najranije kršćansko vrijeme
Crkva nam danas stavlja pred oči sveca kojeg se na poseban način spominjemo – to je Sv. Justin filozof i mučenik. Znamo kako su kršćanski počeci bili obilježeni krvavim svjedočenjem za vjeru. Jedan od glavnih svjedoka vjere toga vremena bio je Sv. Justin. Za njega bi mogli reći kako je bio pravi kršćanski intelektualac i apologeta (branitelj) vjere. Vjeru nije baštinio rođenjem. Rodio se u Samariji kao poganin. Roditelji su bili dosta bogati, te su mu mogli dati mogućnost za temeljitu izobrazbu. Vrlo brzo je upoznao različite filozofije, ali je spoznao i sve slabosti tih filozofija.
Jednom dok je šetao uz more jedan ga je starac upozorio na Kristovu nauku. Tajanstveni starac mu je objasnio kako se prava sreća ne nalazi u Platonovoj mudrosti, već u knjigama proroka i novozavjetnim spisima. Justin nakon toga brižljivo proučava i upoznaje proroke i Evanđelja. Još kao poganin je upoznao hrabrost kršćanskih mučenika koji su svjedočili za Krista. Sve je to imalo utjecaja da se krsti i postane gorljivi zaštitnik kršćanske vjere. Svojim obrambenim knjigama branio je kršćanstvo od svih krivih mišljenja. Među filozofima toga vremena širilo se krivo mišljenje o kršćanskoj vjeri. Justin je svojom sposobnošću i uvjerenjem gorljivo branio kršćansku vjeru.
U Rimu je osnovao visoku školu za kršćansku filozofiju. Sve je to dobro išlo dok tadašnji car Aurelije (koji je i sam bio filozof) nije saznao za njegovo kršćansko uvjerenje. Justin je i samome caru želio dokazati kako je kršćanska vjera jedina i prava filozofija. U to doba to je bilo uistinu previše smjelo od Justina. Kao kršćanin morao je biti osuđen na smrt. Na suđenju se nije htio odreći svoje kršćanske vjere. Osuđen je na bičevanje i smrt. Justin i njegovi učenici su u smrt išli pjevajući. Nisu se bojali jer su vjerovali kako je uskrsli Krist spas za sve koji u njega vjeruju. Ovaj svetac je veoma popularan u Italiji. Posmrtni ostaci mu se nalaze u Rimu. Grad Padova ovoga sveca slavi kao zaštitnika.
Ovaj svetac je važan svjedok u najranije kršćansko vrijeme. Naša se vjera temelji na predaji apostola i njihovih nasljednika. Ovaj svetac nam ima puno toga kazati, napose fakultetski naobraženim ljudima. Bez istinske vjere sva ova druga izobrazba nema skoro nikakvu težinu. Ne smijemo ostati neznalice u najvažnijoj stvari. O vjeri ovisi naša sreća na zemlji i u vječnosti. Neka nam današnji svetac pomogne da znamo izabrati ono što je najvažnije u životu- a to je vjera u našeg Boga koji se objavio u Isusu Kristu. AMEN!
