24 C
Međugorje
28.05.2222.

Biblijska poruka 20. 1. 2022. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Sažetak Isusova djelovanja: Ti si Sin Božji

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Mk 3,7-12

Isus se s učenicima povuče k moru. Za njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona — silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.

Stoga reče učenicima neka mu se zbog mnoštva pripravi lađica da ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se dotakli. A nečisti duhovi, čim bi ga spazili, padali bi preda nj i vikali: »Ti si Sin Božji!« A on im se oštro prijetio da ga ne prokazuju.


 

Jučerašnji odsječak završava odlukom i urotom farizeja i herodovaca kako ukloniti Isusa s puta. Isus je u startu odbačen i ta se misao i nakana provlači potom kroz cijelo Evanđelje. Današnjim čitanjem započinje novi odsječak i Evanđelja te Isusova djelovanja. U njemu imamo poglavito govor u prispodobama kao i Isusova čudesa koja čini. Već na početku misija i poslanja učenika imamo sažeti pogled na Isusovo djelovanje, potom slijedi poziv Dvanaestorice. Završetak tvori odašiljanje učenika u misije te smaknuće Krstitelja.

I Marko kao i Matej na početku ističe kako su se oko Isusa okupljali svi bolesnici, ljudi sa svakom vrsti bolesti. Oni međutim imaju samo jedno na pameti, kako se od svojih bolesti izliječiti, a malo tko se priklanja njegovoj riječi i vjeri u njega. Malo tko prepoznaje u njemu Sina Božjega – osim, jasno, demona, nečistih sila. Oni prepoznaju u Isusu ‘jačega’ koji im radi o glavi.

Isusu se slijevaju ljudi iz cijele Galileje i Judeje, čak i iz Herodova kraja, Idumeje pa sve do Sredozemlja. Ne spominju se Samarijanci jer su oni za njih pogani i neprijatelji. Isus još ne zalazi u poganska područja. Daleko više ljudi slijedi Isusa nego Ivana, dolaze mu čak i pogani iz krajeva tirskih i sidonskih. Čuli su za njegovu osobu i djela koja čini.

Radosna vijest iz Isusovih usta postiže svoj učinak. Želi se naglasiti odjek koji ima Isusovo djelovanje u samim početcima, silni uspjeh koji je požnjeo svojim čudotvorstvom. Silna se mnoštva slijevaju k njemu kad su čuli što je sve činio. Njegovo djelovanje tvori jedinstvo njegove riječi i čina, njegove se riječi prelijevaju u djela, a njegova djela glasno zbore o njemu. Na dobru je glasu, o njemu se glas daleko čuje.  Na glas o tome ljudi se zapućuju spontano.

Samo vjera čini čudesa

Velika mnoštva samo su znak velike nevolje u kojoj ljudi žive i svoj život provode, te ujedno i spoznaja da će pomoć doći samo ako se zaputim iz sebe, iz svoga svijeta, ako se ispružim prema Istini. Ljudi se zapućuju Pomoćniku koji može i treba pomoći. Isus to čini, on je radi toga i došao na svijet. Svijet nije razočaran. Isus liječi mnoge, ali je liječenje uvjetovano vjerom u Isusa, u njegovu moć i snagu. Isus ne pomaže bez vjere koja je preduvjet da bi čovjek iskusio na sebi Isusovu snagu. Liječi se onaj tko dodirne Isusa, tko ga uhvati, tko se čvrsto drži Boga, tko prione uz Isusa! Prianjanje uz Boga već je spasenje, Bog se i čovjek pomiruju u Isusovoj osobi.

Kolika je stiska i navala svijeta vidi se iz reakcije što Isus mora zakoračiti u samu lađu, kako ga ne bi zgnječili. Isus je došao na svijet kako bi ljudi došli k njemu, k njemu se zaputili. Zahvaća ljude kako bi bili zahvaćeni njime. Isus upućuje riječ i nailazi na odgovor. On u ljudima budi povjerenje, budi u njima sile ozdravljenja, povjerenja. Vraća u njih dašak neba, liječi one koji su iznutra bili razderani, podvojeni, u duši iskidani.

I što je upadno, odasvud mu hrle – svi žele dotaknuti toga čudotvorca, svi žele iskusiti spas, iscjeljenje. Isus oko sebe stvara koncentrične krugove koji se stalno šire, horizontalno, ali i vertikalno, po cijelom svijetu, ti valovi dopiru i do naših dana. Vode i valovlje koje je ustalasao Isus dosežu i do nas, nerijetko uprljani, ali dovoljno snažni. Isus istupa, staje pred čovjeka, i u tom trenutku sami Bog stupa pred nas. Treba se samo prepustiti terapeutskoj sili te osobe.

Isus – Bog spašava i liječi

Isus Krist utjelovljuje u sebi i čovještvo, ali i božanstvo, Božju onostranost, nebo i zemlju. Zato ga ljudi traže, zato žele da ih dodirne. Bog u njemu ljubi čovjeka, a gdje Bog gospodari, tu se ozbiljuje za čovjeka spas i sreća. Stoga Isus svojom pojavom usrećuje. Isus se ne pita zašto su ti ljudi siromasi, zašto su bolesnici, nevoljnici, tko je kriv za njihovu nevolju i bolest. Za njega je bitno da sami Bog okreće njihovu sudbinu nabolje, a prema Ivanovu Otkrivenju, sam će Bog otirati njihove suze. Smrti više biti ne će, jauka, boli i žalosti biti ne će, ne će biti očaja. Jer, sve što je postojalo, što je bilo negativno i životu protivno, nestalo je. Ne pita se Isus odakle toliko bolesti, nego smjera prema onome što Bog ovdje i danas čini s tim nevoljnicima. On okreće njihovu kob i nesreću na dobro. Zbog toga je i poslan nevoljnicima. Njemu je žao svakoga konkretnoga čovjeka.

Bitno je iskustvo s Isusom – ne riječi ni govor o Isusu

Sve se to može činiti kao puko prepričavanje. Ali je ipak riječ o konkretnom životu. Život je nemoguće pretvoriti u dociranje, naukovanje. Sav govor o Isusu, o Bogu koji je nazočan u njegovu djelovanju, samo je utoliko opravdan, ukoliko nam taj govor posreduje konkretno iskustvo Boga. Iskustvo za kojim čovjek teži, u potrazi za svojim zavičajem. Govoriti o Isusu nalik je pretvaranju izričaja i iskustva ljubavi u govor i predavanje o ljubavi, ili pak pretvaranje glazbenoga djela u predavanje, nauk o kompoziciji i njezinim dijelovima, ili pak pokušaju da se iskustvo sreće i ljubavi pretvori u priču i predavanje o ljubavi.

Iskustvo koje čovjek ima s Isusom zapravo je u konačnici neizrecivo. Nalik je to pokušaju da se neposrednost iskustva i doživljaja pretvori u tumačenje početaka toga iskustva. Ima stvari koje su neizrecive, neprispodobive, a tu upravo spada i Isusova osoba i susret s tim iscjeliteljem i spasiteljem. Glazba nije isto što i govor o glazbi. Tako isto ni Isus nije ono što mi govorimo o njemu, nego kad se zaputimo k njemu i padnemo mu oko vrata. Tek tada nam se otkriva bogatstvo i punina te osobe. On nam se sam daje.

Puka vjeroispovijed kako je Isus Sin Božji ne će uroditi nikakvim plodom ako se to ograničava samo na izgovaranje obrazaca, formula vjerovanja i sl., ili pak pristajanje uz nauk Katoličke Crkve, nego kad se čovjek zaputi za ovom osobom, kad ga nasljeduje, kad riječ u našem životu postane djelo, kad se riječ Isusova u nama utjelovi, postane dio našega bića. Jer, vidjeli smo, i demoni znaju tko je Isus, prokazuju ga kao Sina Božjega, a on im zabranjuje govoriti o njemu. Nije dostatno znati, odlučujuće je za Isusom krenuti kad čovjek spozna tko je i što je u Isusu.

Neizrecivost Isusova lika

Kad vidimo kolika su mnoštva okruživala Isusa, možemo zaključiti da je Isus bio nešto jedinstveno, jedincato, neponovljivo. Da je izgovarao riječi koje nitko prije njega nije izgovorio, da je činio djela koja nitko prije ni poslije nije činio. Da je zahvaćao ljude, da su naprosto padali po njemu, htjeli ga dotaknuti. Dodirnuti, tu neobičnu pojavu, koja je najednom odnekud izronila. U njoj je Nebo poljubilo ovu Zemlju.

Što su mogli spoznati učenici u drugovanju s Isusom? Što su oni mogli „kapirati“ svojim ograničenim umom, što su mogli izreći svojim ograničenim rječnikom. Nisu bili u školi, nisu pohađali akademije, nisu se vježbali na Aristotelu ili rimskim govornicima, nisu bili u nekim filozofskim školama. Ne, nego obični ljudi, ribari, ratari, s ruba društva, carinici, buntovnici protiv rimske vlasti.

Oni su zabilježili samo fragmente od kojih mi danas živimo, a zapravo je Isus daleko, daleko više. Nepojmljiv, neizreciv, nedohvatljiv, neshvatljiv. Uvijek su se pitali, nakon silnih djela, ili pak nakon što je smirio oluje, tko je ta osoba. Bio im se trajna tajna, misterij. Ne zagonetka jer se zagonetka (kao i križaljka) mogu riješiti, ali tajna ostaje tajnom.

Pred Tajnom treba samo pasti na koljena, pokloniti se i reći: Ti si Sin Božji. To prepoznaju i u današnjem evanđelju demoni, ali oni ne vjeruju, ne mogu se klanjati Bogu, oni su oholi, neposlušni. Oni su čista inteligencija, inteligentni duhovi, ali odmetnuti. Kao i mnogi tijekom povijesti, bistri umovi, koji su se stavili u službu Zla…

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne