„Idemo! Idemo! Idemo u Međugorje!“ radosno je izgovarala Anja Lesić, vozeći se prema Međugorju, za svoga trećeg hodočašća, koje će možda i zapamtiti jer joj sada do tri godine nedostaje samo par mjeseci. Prvi put ju je otac nosio na Križevac kada je imala 10 mjeseci, drugi put s godinom više, treći put je već sama i to bosa prehodala put između dviju postaja i tako pomogla ocu koji ne gleda na kilograme svoje napredne curice, jer je 2022. godine dao zavjet „ako nam Bog da dijete svake ću ga godine nositi na Križevac“.
U emisiji obiteljskih tema Radiopostaje Mir Međugorje Oaza života, svoju najljepšu životnu priču ispričali su supružnici Ivan i Ana Lesić, Anjini roditelji.
Nametalo se pitanje – zašto mi ne, zašto drugi da, a mi ne? Ali Bog je imao veći plan za nas.
„Ušli smo u brak 2013. godine i oboje zapamtili rečenicu s vjenčanja Vidjeli djecu djece svoje. A ja sam još zapamtila Nasljedovala svete žene što im pisma pohvale kazuju“ sjeća se Ivana. „Oboje smo zapamtili istu rečenicu, misleći sad će odmah Bog dati djecu. Prije vjenčanja ušli smo dublje u vjeru, živjeli čistoću prije braka i misli to je to, djeca će odmah doći. Međutim godine su prolazile, a djece nije bilo. Ja sam ipak rasla u vjeri, a Ivan je sve više nekako zamjerao možda i samom Bogu, zašto nam ne da dijete. Naši prijatelji i svi drugi, koji nisu u vjeri, dobivali su djecu. Nametalo se pitanje – zašto mi ne, zašto drugi da, a mi ne? Ali Bog je imao veći plan za nas.“
Ivan će reći „Iz godine u godinu razočaranje. Nemamo djece, prirodni proces donosi svoje – što si stariji to je teže ima djecu. Išli smo na razna hodočašća, uglavnom na Anin nagovor.“
„Ja sam nekako vjerovala da kad zajedno to predamo Bogu, kad zajedno više i otvorenije počnemo moliti Boga, da će Bog dati. I tako je na kraju i bilo. Ali ono što nisam mogla, iako sam pokušavala izmoliti, da se Ivanovo srce više otvori u tom povjerenju prema Bogu, prema Božjoj providnosti pa sam rekla – Bože, evo ga u tvoje ruke pa radi s njim što hoćeš, ja ću izdržati koliko treba. Pratila me ona rečenica – Nasljedovala svete žele što im pisma pohvale kazuju.“
Molila sam kod svake postaje Križnog puta klečeći, dok je Ivan smatrao da se trebamo samo uspinjati…
U Međugorje su došli 24. i 25. lipnja 2022., na obljetnicu Gospinih ukazanja. „Taj prvi dan uspeli smo se na Križevac. Taj je put bio nevjerojatno duhovno težak. Razumjela sam da je Ivanu prije tri tjedna umro otac, koji je silno želio vidjeti Ivanove potomke, znam da je to Ivanu bilo strašno bolno, ali opet s druge strane nisam razumjela… Molila sam kod svake postaje Križnog puta klečeći, dok je Ivan smatrao da se trebamo samo uspinjati. Izdržala sam do vrha i pri silasku, doslovno odmah ispod velikog Križa, malo prije 14. postaje, kaže on – stani. I dodaje – obećao sam Bogu ako nam da dijete, da ću ga svake godine nosit gore, na Križevac“ kazuje Ana. „I nakon točno 6 mjeseci, na Badnjak, mi smo saznali da smo trudni. Napravim test, pogledam, plus, 1 do 2 tjedna, on uđe unutra, pogledam na sat, 15 sati, čas Božjeg milosrđa, koje štujemo…“
Slijedila je prva Badnja večer bez Ivanovog oca. Za večerom Ivan je prvi put molio i dodao „Spremio sam se za najtužniji Božić, prvi Božić bez tate, ali imamo vijest – Ana je trudna. Ovo će ipak biti najljepši Božić.“
Ana dodaje „Zanimljivo je da tih osam i pol godina braka do smrti njegova oca, nije bilo nikakvog znaka da ćemo imati djece, osim one rečenice – oboje vidjeli djecu djece svoje. Gospodin ni na jedan način nije pokazivao da da će nam dati djecu osim u mom srcu. Ivan je nakon možda 6-7 godina govorio ne, nećemo imati djece, nema više šanse. Ali ja sam vjerovala.“
Anja je rođena 22. kolovoza 2023., na blagdan BDM kraljice. Ana je rođena15. kolovoza, na Veliku Gospu, Ivan 7. kolovoza. „Zbroj 7 i 15 daje 22“ radosno zbrajaju.
Ivan izvršava svoj zavjet Kraljici mira „Prvi sam je put nosio u lipnju 2024. godine u nosiljci bez problema jer je imala 7-8 kilograma. Najviše me bilo strah kako će izdržati visoke temperature i kako ću to fizički podnijeti jer je taj križni put težak, preko stijena. Drugi put je bilo lakše, u smislu da je Anja već stasala pa nisam morao paziti na glavu i te neke detalje kao prve godine. A ove godine bilo je jako zahtjevno jer je Anja visoka gotovo metar i ima nekih 17 kilograma. Ali shvaćala je kuda idemo i radosno je sama napravila nekoliko koraka i to bosa, na svoju inicijativu hodala je od 4. do 5. postaje. Ostalo sam je nosio.“
Međugorje se nije toliko promijenilo koliko smo se mi promijenili. To je blagoslov…
Anja voli crkvu, zvona čuje prije drugih „I odmah kaže – Isus zvoni, Isus zvoni“ pričaju roditelji i dodaju kako je zvona čula i dok su se uspinjali uz Križevac pa se nije željela udaljavati nego vratiti dolje Isusu. „To je ono najljepše, blagoslov koji imamo s Anjom, da dijete već sada razumije ono što mi nosimo u svojim srcima. Ono što mi živimo. Kazujem joj da je Isus u Euharistiji i ona na svoj način to razumije“ priča majka Ana.
Dodat će kako su u Međugorje hodočastili 2014., na prvu godišnjicu braka i kako se „Međugorje nije toliko promijenilo koliko smo se mi promijenili. To je blagoslov. Zanimljivo je što molimo krunicu i uvijek, nakon svake desetice kažemo Kraljice Mira moli za nas. Meni je to nekako prirodno došlo. Kraljice Mira, moli za nas, to ne propuštam. Ne čujem da drugi tako mole ali meni je to došlo, tako da Kraljica Mira uvijek djeluje.“
Gospodin ne treba naše zavjete, nego treba naše srce
Ivan će reći „Prve godine mi je sve bilo novo, neobično. Bilo mi je čudno što mnogi hodočaste u Međugorje. Govorio sam – Što to ondje ima, a nema u vašoj župnoj zajednici. Ipak je tu nešto drugačije, svi ti silni ljudi ne dolaze bez veze. Nakon puno godina postalo mi je jasno koja su čuda moguće ako se vjeruje, hodočasti i dolazi pa možda malo zatvorenog srca, ali je Bog ga otvori.“
„Tu je ispovijed, što je najbitnije, sveta misa, klanjanje i onda još jedno kratko hodočašće na Podbrdo ili na Križevac. Mislim da ljepše i jednostavnije pobožnosti nema. Sve imaš na tako malom prostoru, a ono što je najbitnije – euharistija, Isus u euharistiji i otvaranje svog srca Isusu. Jer on ne treba ni naše zavjete, ni naše paljenice kako kaže sam Gospodin, nego treba naše srce“ dodaje Anja.
Supružnici Lesić svojim svjedočenjem žele pomoći parovima koji se bore s neplodnošću „Jer onaj tko nije prošao taj križ, ne može u potpunosti razumjeti što sve jedan par mora proći, pa i u međusobnom odnosu. Gdje je Bog sve se može riješiti drukčije i lakše nego što mi sami mislimo da možemo. Poručujemo bračnim parovima koji se bore s neplodnošću ili s nekim drugim izazovima – najprije se okrenite jedno drugome, a još prije svega okrenite se Bogu i dobit ćete milost i odgovore na pitanja koja vas muče. Nije bit braka samo dijete pod svaku cijenu. Bit je naš odnos – Bog na prvom mjestu pa bračni partner, a onda Gospodin što želi neka dadne“ kazali su Ana i Ivan Lesić. A njihova mala Anja, također se oglasila radujući se dolasku u Međugorje i pjevajući Zdravo Kraljice mira u posljednjoj, 906. emisiji obiteljskih tema Oaza života Radiopostaje Mir Međugorje, uoči 45. obljetnice Gospinih ukazanja.
Urednica te emisije Višnja Spajić, zahvalna je Gospodinu i Njegovoj Majci za gotovo 25 godina svakodnevnih osobnih hodočašća u Međugorje, darovanih joj uz rad, ali i slušateljima koji su bili uz Oazu života, u nadi da će emisija obiteljskih tema nastaviti život i u novoj sezoni pa bilo to i s promjenom imena i termina emitiranja.
Cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.
