12.6 C
Međugorje
28.02.2121.

Biblijska poruka 20. 2. 2021. i tumačenje fra Tomislava Pervana – Matejev poziv i gozba u njegovoj kući

Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.

Lk 5, 27-32

Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

 

Zauvijek će ostati zagonetkom kako to pojedinci doslovce ostavljaju sve i zapućuju se u nepoznato, u pustolovinu za ovim nepoznatim, za Isusom sinom Marijinim iz Nazareta. Isus je nedavno odnekuda izronio, pojavio se u javnosti. Poziva u svoje društvo. Slično se dogodilo s Petrom i Andrijom, Ivanom i Jakovom, na obali Galilejskoga mora. Oni ‘brže bolje’ ostaviše sve, i pođoše za Isusom.

Kakav je to magnetičan pogled imao Isus da su mu se pojedinci smjesta povjeravali? Koja prodorna snaga riječi? Poput munje. Koja snaga osobe? I što je vidio Isus u tim pojedincima, što je on vidio u Matejevim-Levijevim očima kad je prolazio pored njegove carinarnice? Možda ćemo odgovor pronaći u potonjem Isusovu tumaču: “Milosrđe mi je milo – ne paljenice! Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesnici! Došao sam zvati grješnike!”

Reci samo jednu riječ!

Možda je tu i razlog i temelj za promjenu i preobrazbu cijeloga života, razlog zašto je Levi smjesta postao Isusov učenik. Obraćenje nije nikada rezultat nekakva slučaja ili trenutka, nego je to kao provala brane.

Da je Levi bio sretan i zadovoljan svojim životom, poslom, zanimanjem, ne bi se upustio u Isusov zov, ne bi smjesta za njim pošao i priredio mu „banket“ u svojoj kući. Koliki samo trošak! Nije život samo u jelu i odijelu, novcu i uživanju. Postoji nutarnja napetost i nezadovoljstvo koje jednom izbije na površinu kao munja iz oblaka. Munja dolazi od trenja i naboja u atmosferi, i kad je na vrhuncu, dolazi do pražnjenja.

Tako i ovdje, samo jedna riječ: “Slijedi me!” – bijaše kao udar groma i munje u Levijevo srce. Matej-Levi ostavlja sve i ide u novu slobodu. Odakle, dakle, ta spremnost? Odakle samo odricanje od života, karijere, bogatstva, posjeda, i priključivanje putujućem propovjedniku koji pod milim nebom ništa nema, ni kuće ni kućišta, stana ni staništa? Ide on prašnjavim putovima i puteljcima Galileje, često umoran, gladan, siromašan, a zimi moralo je biti hladno. Što je dobio Levi zauzvrat za svoje odreknuće od unosna posla? I tu se javlja vječni problem, biti ili imati!

Matej – rob svoga zvanja 

Matej-Levi je imao sve, a u biti je bio zarobljenik svoga posla. Da je nastavio živjeti uhodanim životom, vjerojatno bi u životu kapitulirao. Bio bi zauvijek žigosan i ocrnjen kao suradnik s okupacijskom silom; sam se doveo u tu klopku. I vjerojatno je Isus – vidjevši ga – sagledao svu njegovu nutarnju bol. Isus je imao pronicljivo oko, intuitivno je gledao čovjeka, što se u njemu događa. I zato je osjetio da je Matej pored svega u duši ipak izgubljen, nesretan. “Gospodin je blizu onima koji su slomljena srca!” veli psalmist (Ps 34,19). Smilovao mu se Gospodin i izabrao ga – kako veli Beda Časni („Miserando atque eligendo“).

Za takve je Isus imao srce i sućut. I za takva slomljena srca bio je liječnik koji je pozvan bolesnicima. Bog traži izgubljeno i spašava ga. I kad ga Isus pozva, mora da su s njegova srca spali okovi prošlosti, da je njegova duša dobila krila, da je s njega spala svaka ljuštura i teret koji ga je tištao. Napokon je mogao biti čovjek među ljudima. I zato poziva u svoju kuću, na veliki banket, sve rubne i izgubljene egzistencije, da im pokaže tko je Isus koji oduzima grijehe, koji podiže iz bezdana mraka i provalije, i koji neodoljivo poziva: Dođi, slijedi me! – Isto se i danas zbiva, upravo ovdje u Međugorju. Nakon poziva slijedi uvijek promjena života i životne orijentacije.

Isus – vraća dostojanstvo

Isus ruši u svome nastupu sve prepreke, sve granice koje ga od ljudi dijele. Koliko je samo predrasuda, krivih sudova, osuda, prigovora morao srušiti kako bi došao do čovjekova srca te da bi ljude pridobio za svoju poruku? Danas nema ‘carinika’ u onodobnome smislu, ali čisto izvanjski, koliko samo ima danas izrabljivača i izrabljivanih, obespravljenih, izgubljenih, koji svakodnevno moraju na svoj život gledati kao na čisti promašaj? Koliko napetosti i trenja na samome poslu, koliko ljudskih, osobnih, duhovnih i duševnih ranjavanja, od ranoga jutra do kasne večeri, na radnom mjestu, na poslu, u kući.

I sva ‘magija’ i čar Isusove osobe bijaše u tome da je imao srca, smilovanja, da je ljude bez zadrške prihvaćao. Kod njega nema ‘ti to moraš’, ‘ti to ne smiješ’, nego on najprije kuša osobu osloboditi od nutarnjih prisila. Grijeh je – Isus to zna – čovjekova nesreća. Grijeh ne usrećuje, nije bio sretan Levi-Matej zbog svojega posla, Isus to zna. I zato mu veli: Hodi, budi sa mnom, budi uza me. Ne boj se. Želim te izvući iz tvoje očajne situacije. Želim ti se smilovati. Čovjek onda ćuti dašak božanskoga smilovanja i ljubavi.

Isus – liječnik duše, duha i tijela

Isus je liječnik. I kao što se liječnik ne obraća snažnima, nego slabima, bolesnima, patnicima, tako se i Isus smatra pozvanim, ne pravednicima, nego upravo grješnicima. Isus liječi donoseći ne samo zdravlje, nego spasenje, mir s Bogom i ljudima. Matej je živio u zbiljskom nemiru. Isus se obraća očajnima i nezadovoljnicima, u njegovu su društvu i carinici i zeloti koji su nezadovoljni postojećim stanjem i rimskom okupacijskom silom.

Zeloti kao buntovnici i revolucionari koji ne podnose ništa rimskoga, a carinici suradnici s okupacijskom silom. Kako te dvije krajnosti povezati i pomiriti? Isusu uspijeva i krvne neprijatelje učiniti svojim učenicima. Zelota-revnitelja, gerilca protiv rimske vlasti, i suradnike te iste vlasti!

Kad Isus poziva, padaju zastori prošlosti, započinje novi život. On je ponuda spasenja. I svi su mogli odahnuti i reći: Napokon mogu biti čovjek među ljudima. Napokon i ja mogu biti zajedno s drugima pred svojim Bogom. Nevolja postaje izvorom spasenja, kao kod Mateja i njegove družine. Čovjek može pogledati u Nebo i reći ‘hvala, Gospodine. Evo me’! Kao i Matej – Levi.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne

Mit o kreativnom neredu

Sjećam se da sam u sjemeništu, u srednjoj školi, kod jednog kolege na radnom stolu vidio ispisanu latinsku poslovicu: „Serva ordinem et ordo servabit...

Dan ružičastih majica

Kada je Chuck McNeill iz Kanade, za prvi dan nastave devetoga razreda odjenuo ružičastu majicu, sigurno nije znao da će pokrenuti inicijativu za borbu...

Hoće li s Porfirijem i papa Franjo u Srbiju?

Izbor donedavnog mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija Perića za 46. po redu patrijarha Srpske pravoslavne crkve svojevrsno je iznenađenje jer se očekivalo da će umjesto bivšeg...

Zar se ne sjećate?

U ono vrijeme; učenici zaboraviše sa sobom ponijeti kruha, imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: -„Pazite, čuvajte se kvasca farizejskoga i...

Jesu li ti mreže prazne?

Naslov ove kolumne je ''posuđen'', ''kopiran'', ukraden... od jednog izdanja sve popularnije rubrike 'Pozitivna minuta' našega kolumnista fra Josipa Vlašića na njegovom Facebooku, Instagramu,...