Danas, 30. lipnja, u Župnoj crkvi Svetog Jakova u Međugorju služena je misa zadušnica za fra Slavka Soldu, Svetu misu predvodio je fra Jozo Grbeš, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije. Okupljeni vjernici prisjetili su se života i djela ovog istaknutog fratara, njegovog predanog služenja Crkvi i zajednici. Fra Jozo Grbeš, u svojoj homiliji istaknuo je kako je fra Slavko svima bio primjer dobrote te je služio bez očekivanja zahvale.
“Fra Slavko, svećenik, fratar, misionar, župnik, poglavar franjevaca u Americi i Kanadi, provincijal franjevaca u Hercegovini, duhovnik, odgojitelj, ispovjednik…
Životni put ga je vodio tisuću milja daleko, ali vraćao se na početke. Danas mu govorimo hvala i zbogom. U zahvalnosti mi ljudi smo često škrti. O kako je važno zahvaljivati. I danas njemu govorimo hvala za dobar život, za služenje, za primjer dobrote, za ona vremena kada mu možda nitko nije imao reći hvala. U njegovu životu iščitavamo Božju snagu i nadahnuće za nas zemaljske putnike. Fra Slavkov život kao da je raspoređen u četiri jasna dijela:
Služba u dijaspori, ponajviše u New Yorku, služba poglavara u Chicagu i Mostaru, služba odgojitelja Humac i služba duhovnika i ispovjednika Međugorje. Hrvatski narod je kazao kako je pokojni fra Slavko Soldo zaslužan što jedna ulica u središtu Manhattana nosi ime kardinala Stepinca. On je slavio obljetnice narodne povijesti i Stepinčeve smrti u vremenima kada je to bilo životno opasno. On je svečano otvorio ulicu u čast kardinala Stepinca u središtu Manhattana zajedno s tadašnjim. Taj hrvatski svećenik fra Slavko postao je znak jednog vremena i sudbine jednog puka”, rekao je fra Jozo Grbeš pa naglasio fra Slavkovu duboku povezanost s Međugorjem, rekavši kako je u Međugorju sve počelo i kako se tu sve i završilo.
“Ovdje u Međugorju gdje je počeo njegov fizički život, ovdje se krug zatvara. Ovdje gdje je bio ispovjednik, duhovnik, brat i opet otac s mnogim dušama. Ovdje gdje su mnogi po njegovim riječima dobili snagu i milost novih početaka. Ovdje gdje se savršenstvo postiže, ne kada se više nema što dodati, već kada se više nema što oduzeti. I dođe vrijeme odlaska i sve ostavi u redu jasno i čisto, iza njega uvijek bijaše ostalo jasno i čisto.
I kada sam ga upitao uz njegov bolesnički krevet prije nekoliko dana: ‘Fra Slavko, kako si danas?’ Odgovorio je: ‘Zreliji sam nego jučer. Svaki dan zreliji, čekam odlazak”, prepričao je fra Jozo Grbeš koji se na kraju svoje homilije u ime cijele zajednice zahvalio pokojnom fra Slavku Soldi za sve što je učinio, za vjeru koju je živio i svjedočio.
“Draga braćo i sestre, i mi na svoj put ponesimo najbolje od njega i ne bojmo se novoga, niti izazova, niti poslanja, niti blizina, niti daljina. Budimo i mi otvoreni novim putovima, bliskim i dalekim, jer vjerujemo da u njima stanuje Gospodin. Fra Slavko je tome svjedok. Valja i nama znati i biti učvršćen u vjeri i da sve što umire, opet živi ili kako reče pjesnik: Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju, pa zašto sumnjaš u zrno čovjekovo? Fra Slavko je svjesno, spremno i savjesno čekao svoga Gospodina, neka ga taj Uskrsli Gospodin kojemu je do kraja vjerovao primi k sebi, neka nama da vjere, nade i snage, da i mi naše dane možemo živjeti vedro, tiho, blago, smireno i strpljivo, kako nas je On učio, kako bismo i mi mogli blago živjeti i čvrsto vjerovati te vazda i svagdje s blaženim Alojzijem svjedočiti, samo Bog je vječan, to je, braćo, naša utjeha i to je naša snaga”, zaključio je fra Jozo Grbeš
Fra Antonio Musa, bio je jedan od novaka kojima je fra Slavko bio odgojitelj, meštar i u njihovo ime oprostio se od njega. Istaknuo je kako je Fra Slavko bio duhovni oslonac mnogima.
“Kad u obitelji umre otac, s njim kao da odlazi i jedan dio nas. Gubitkom oca svijet postaje nesigurnije mjesto, jer redovito je očinsko krilo ono koje nas štiti od svijeta i koje nas brani od nas samih. U trenucima oproštaja od naše starije braće događa se nešto slično. S njihovim odlaskom kao da nestaje one sigurne luke u kojoj smo pronalazili svoj mir i svoj smiraj. Osobito je to tako kada umre fratar koji je u zajednici služio kao meštar. Fra Slavko Soldo bio je meštar i to meštar starog kova. Nije nam se to kao novacima uvijek sviđalo, ali kasnije smo razumjeli koliko nas je upravo njegovo vodstvo oblikovalo u našem franjevačkom pozivu. Nemali broj puta tijekom novicijata, pri donošenju manjih ili većih odluka o našem zajedničkom životu, pitali bismo se što bi meštar učinio i što bi meštar na to rekao. I toliko nas je puta ovo pitanje sačuvalo. Poučilo nas je ovo iskustvo da znamo svoj život i odluke koje donosimo vrednovati spram pravih vrijednosti i odnosu na istinske autoritete”, rekao je fra Antonio i prisjetio se njihova posljednjeg razgovora. Na pitanje što mu je bilo najljepše u fratarskom životu, fra Slavko je jednostavno odgovorio: “Biti fratar, sluga a ne vlasnik evanđelja”.
“Nama su se oči napunile suzama, izgrlili smo ga i pozdravili se ne znajući hoćemo li ga više vidjeti živa. I dok smo iz sobe izlazili fra Slavko se onako meštrovski nakašljao, a mi smo se, prepoznavši što to znači, zaustavili i okrenuli prema njemu. Pogledao nas je tada još jednom i prozborio: ‘Čuvajte jedan drugoga’. Shvatili smo u tim trenucima da naš meštar nikad nije prestao biti našim meštrom. Dok se opraštam od njega, od našeg oca i brata Slavka, sjećam se ovih riječi – čuvajte jedan drugoga. Riječi koje nas štite od svijeta i riječi koje nas čuvaju i od nas samih. Počivaj u miru, dragi meštre. Hvala ti za primjer, hvala ti za žrtvu, hvala ti za ljubav”, kazao je fra Antonio Musa
Biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj Trebinjsko.-mrkanske biskupije mons. Petar Palić uputio je riječi sućuti povodom smrti fra Slavka Solde, istaknuvši njegovu predanost redovničkom životu i služenju Crkvi. U poruci je izrazio zahvalnost za sve što je pokojni fra Slavko učinio za narod i provinciju.
“Fra Slavko ostaje u našem crkvenom i redovničkom pamćenju kao gorljivi duhovni sin svetoga Franje, predani svećenik i svjedok Kristove ljubavi koji je svojim dugogodišnjim pastoralnim, odgojnim i domoljubnim radom ostavio dubok trag, osobito među hrvatskim iseljenicima u SAD-u, kao i kasnije u životu Crkve u domovini. Njegova služenja u iseljeništvu kao i doprinos crkvi u BiH kroz odgovorne službe provincijala i predsjednika redovničkih konferencija svjedoče o njegovoj ustrajnoj vjernosti Bogu, svom franjevačkom redu i hrvatskom narodu. U vremenu, kada se Crkva u našoj zemlji suočava s različitim izazovima, fra Slavko je znao ostati vjeran pozivu pastira i mirotvorca. Posebno hvale vrijedan je bio njegov dugogodišnji rad u redovničkoj formaciji mladih franjevaca, gdje je očitovao svoju ljubav prema Crkvi, duhovnom pozivu i prenošenju franjevačkih vrijednosti novim naraštajima. Neka Gospodin koji je Fra Slavka pozvao u svećeničku i redovničku službu, bude i njegova nagrada u vječnosti. Vjerujemo da je njegov život utkan u brojne zajednice i duše koje je dotaknuo, sada pronašao svoj konačni mir u krilu očeve dobrote”, porukom se obratio mons. Petar Palić, koji zbog ranije preuzetih obaveza nije mogao biti u Međugorju
Provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić uputio je riječi sućuti povodom smrti fra Slavka Solde. U svojoj poruci istaknuo je zahvalnost za sve što je pokojni fra Slavko učinio za redovničku zajednicu i crkvu.
“Fra Slavko je bio istinski sin svetog Franje. Svoj život, redovničko i svećeničko poslanje do kraja je posvetio služenju Bogu i narodu. Njegov rad u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji, posebno kao provincijala od 2001. do 2007. godine ostavio je svijetao i jasan trag u povijesti franjevačke zajednice. Posebno će se pamtiti njegov apostolski rad u dijaspori gdje je skoro tri desetljeća služio našim ljudima u SAD-u. Tamo je bio tješitelj, savjetnik i duhovni otac mnogima koji su tražili nadu u čežnji za rodnom grudom. Njegov pastoralni rad među iseljenicima i protjeranim Hrvatima svjedoči o velikoj ljubavi prema narodu i Crkvi.
Fra Slavko je također bio most između naših dviju provincija, uvijek je radio na jedinstvu franjevačke obitelji u Bosni i Hercegovini. Njegova blagost, mudrost, skromnost i predanost idealima svetoga Franje ostaju nam kao dragocjen zalog i primjer. U ovom, za nas teškom, trenutku oproštaja i radosnom trenutku neba molimo za vječni mir duše pokojnog fra Slavka.
A vas, braćo, molim da primite naš bratski zagrljaj u ovoj velikoj žalosti. Neka nam svima bude utjeha što je fra Slavko završio svoju zemaljsku misiju na godišnjicu svoga svećeničkog ređenja što gledamo kao posebnu Božju milost. Neka mu duša počiva u miru, a njegovo djelo i primjer neka nastavi živjeti u srcima svih nas koji nastavljamo služiti Bogu i narodu u duhu svetoga Franje”, rekao je fra Zdravko Dadić.
Nakon svete mise fra Slavko Soldo pokopan je uz pratnju brojnih vjernika i svećenika na groblju Kovačica u Međugorju.
Tekst: Emanuel Musa
Foto: Marija Golemac
