Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Iv 15,1-8
Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama.
Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore.
Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Rođena u plemenitaškome rodu god. 1302. u Švedskoj, kraj Upsale. To je godina smrti Bonifacija VIII. i svete Gertrude, djevice, mističarke. S četrnaest godina stupila u brak s uglednim plemićem i u braku je imala osmero djece, četiri kćeri i četiri sina. Bila sretna u braku, a jedno je dijete postalo sveto, sveta Katarina Švedska. U braku provela sretnih dvadeset i osam godina, doživjela je u njemu i sreću i radost ali i patnje svake kršćanske majke. Muž je preminuo god. 1344., kao novak u cistercita, i štuje ga se u Švedskoj kao blaženika. Ljubila ga je nježnom ljubavlju, prema njezinim vlastitim riječima “kao svoje vlastito srce”.
Nakon njegove smrti dolazi do obrata u njezinu životu. U jednome viđenju sam joj Gospodin naređuje da utemelji “Red Božanskoga Otkupitelja”, za muške i ženske osobe. Sam je Isus diktirao Brigiti pravilo toga reda. Uz pomoć švedskoga kralja osniva prvi samostan 1346. Red se trebao posvetiti prvenstveno ispaštanju i okajanju grijeha u zemlji i štovanju Kristove muke. Njezina je zajednica zaslužna za religioznu i literarnu kulturu cijeloga Sjevera.
Od samoga Gospodina prima nalog da se obrati papi Klementu VI. (1342.-1352.) u Avignonu te da ga ozbiljno i usrdno opomene da napusti svoj svjetovni način života i vrati se u Rim te proglasi 1350. jubilarnu godinu. Dvojica biskupa prenijela su to pismo Papi, ali ovaj to nije poslušao. Jedino je proglasio jubilarnu, svetu godinu 1350.
Potom prima nalog od samoga Gospodina da se zaputi u Rim. “Idi u Rim i ostani ondje dok ne vidiš ondje Papu i kralja, i govori njima riječi koje ću ti ja kazivati!” Slijedeći nutarnji glas zapućuje se god. 1349. u Rim i u Italiji provodi 24 godine svoga života, do smrti.
Zauzimala se za obnovu Crkve, za povratak Pape iz Avignona, zajedno sa svetom Katarinom Sijenskom. Od ranoga djetinjstva bijaše obdarena mističnim viđenijima i milostima koje je zapisivala. Nastupala je strogo, pokornički, nerijetko upravo kao Ivan Krstitelj.
Žestokim je riječima žigosala bezakonje, rastrošnost, pijančevanje, razvrat na kraljevskom dvoru u Švedskoj, a kasnije u Rimu među klerom i višim slojevima. Nije imala nikakva obzira prema plemićima i uglednicima. Krajem četrdesetih godina toga stoljeća kuga je harala europskim kontinentom.
Nakon Svete godine nastavila je hodočastiti u sveta mjesta po Italiji. Srednjovjekovni su naime kršćani shvaćali svoj život ovdje na zemlji kao hodočašćenje, vjernik je hodočasnik na putu u vječnost. Ovdje smo samo gosti, pa tako i Brigita neumorno hodočasti.
Naći ćemo je u Ortoni kod svetoga Tome apostola, zatim na Monte Gargano gdje se štuje Mihovil Arkanđeo, u Bariju kod svetoga Nikole, u Beneventu kod svetoga Bartolomeja, u Salernu kod sv. Mateja, i tu moli na grobu svetoga Grgura VII. pape. Štuje relikvije, moći svetaca prema Gospodnjoj riječi: “Tjelesa su mojih svetih, bilo raspadnuta ili neraspadnuta, netaknuta, uistinu moje veliko blago!”
Godine 1352. ima viđenje svetoga Franje koji je poziva u Asiz gdje prima također konkretne naputke spram života. Čuje Franjine riječi: “Zaputi se u moju ćeliju. A ćelija na koju sam mislio jest istinska poslušnost koju sam uvijek obdržavao tako da nisam nikada htio biti bez duhovnoga učitelja… Moja hrana bijaše ova…, da bih svoje bližnje odvraćao od ispraznosti svjetovnoga života… Moja piće bijaše radost koju sam osjećao kad bih vidio da su mnogi koji su se na moju riječ obratili počeli Boga ljubiti svim svojim bićem… Zaputi se dakle u moju ćeliju!”
Hodočastila je u Svetu zemlju i na povratku, u Napulju, prima od Gospodina nalog da piše papi Grguru XI. u Avignon. Poruku prenosi u Avignon biskup Alfonso de Vadaterra. U njemu između ostaloga govori Krist svome namjesniku na zemlji:
“Čuj, papa Grgure XI. ove riječi… Zašto me mrziš? … Što sam ti zlo učinio, Grgure? … Zašto dopuštaš da na tvome dvoru vladaju krajnja oholost, nezasitna požuda i razvrat i pijančevanje… i k tome još i najgora … simonija?… Kradeš mi nebrojene duše… Što prije se vrati u Rim… Vrati se ne s uobičajenom ohološću i svjetovnom pompom, nego s poniznošću i toplom ljubavlju!… Započni obnavljati Moju Crkvu… Jer sad se više poštuje i jedna javna kuća od svete Majke Crkve… Obrati mi se u poniznosti… Stupaj muževno i odlučno putem pravednosti… Ne preziri onoga tko te ljubi!… I tada ću te obući u sebe, i ti ćeš biti u Meni a Ja u tebi…”
Tko je tada smio takve riječi izgovoriti a da ne bude osuđen od inkvizicije ili da ne bude spaljen na lomači kao heretik?! Takve riječi jednome papi?! Papa se stvarno vraća god. 1377. u Rim. Brigita je preminula u Rimu god. 1373., od posljedica bolesti koju je navukla na sebe na putu u Isusovu domovinu. I već god. 1376. započinje pod istim papom proces njezine kanonizacije! I doskora je proglašena sveticom, a danas je zaštitnica Europe, zajedno sa svetima Katarinom Sijenskom i Edith Stein – S. Benedikta Terezija od Križa.
Ivan Pavao II. proglasio ih je zaštitnicama Europe 1. listopada 1999. Svijet, veli Papa, nada se izgraditi pravedniji i čovječniji svijet, ali je to nemoguće bez milosti. Ako Gospodin ne gradi kuću Europe, uzalud se muče graditelji.
Treba ukloniti žalosnu baštinu koju na sebe prtimo i tovarimo, Europa i svaki pojedini Europljanin mora pokušati nastaviti živjeti dugu povijest svetosti. Crkva prepoznaje u svojoj povijesti blago svetosti koje spada na njezinu tajnu, a to je ujedno i nada budućnosti. Crkva je u svojoj povijesti prošla proces sazrijevanja i stoga danas shvaća daleko bolje plan koji ima Bog sa ženom. Stoga je razumljivo da u sadašnjem trenutku i vremenu ima opciju za svetost s ženskim licem! Riječi su to blagopokojnoga Pape.
Zato zahvalimo Gospodinu za ovakav uzorni svetački i proročki lik u teškom vremenu Crkve i molimo da Gospodin i danas podari Crkvi ovakvih proročkih likova. Mnogi mole njezine molitve u kojima se razmatra Isusova muka i smrt! Neka bude svima to moljenje blagoslovljeno i plodotvorno milostima Raspetoga.
