Kroz rado slušanu svakodnevnu rubriku ”Biblijska poruka dana” u programu Radiopostaje Mir Međugorje, kojom mnogi započinju dan, fra Tomislav Pervan već godinama tumači evanđelje.
Mt 20, 20-28
Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Slušajući ovo Jakovljevo i Ivanovo “možemo” i nehotice nam pada na um ono što je stalno ponavljao bivši američki predsjednik, koji je čak dobio ‘Nobela’ za mir a vodio tolike ratove, zapravo je zapalio cijelu sjevernu Afriku i Bliski istok i uvukao u ratni sukob: “Yes, we can!” To je stalno ponavljao u svojim nastupnim govorima. „Da, možemo!“ Misao nam leti na španjolski „Podemos“ te njihovu presliku u našemu zagrebačkom „Možemo“! Vidimo što „mogu“. Ne mogu ama baš ništa. Sve stalo. Sve stagnira.
Što je taj američki predsjednik uspio, što je mogao? Dobio „Nobela“ za mir, a zapalio arapski svijet i pokrenuo masovni izlazak – egzodus kršćana iz svoje prapostojbine, pokrenuo milijunske mase mladih muslimana prema Europi. Da, u tome je uspio, u negativnoj slici koju je stvorio od sebe taj Obama. Prvi crni predsjednik, islamskih korijena, u konačnici u službi Zloga.
On je postao nešto kao ikona i nada Zapada i mladoga naraštaja, okruživala ga je aura nade koju ljudi polažu u jednoga razmjerno mladog političara crne boje. Nova nada za svjetsku politiku, za nekakvo bolje društvo i to snagom samo jednoga jedinoga pojedinca.
Nismo naviknuli na takvu egofaniju, naglašavajući stalno: Ameriko, ovo je tvoje vrijeme; Narodi svijeta, ovo je vaše vrijeme! Imamo pred sobom izraziti kult pojedinca. Pojedinac može, pojedinac, individua može ostvariti. To je činio i bivši američki predsjednik Trump. „Amerika na prvom mjestu!“ – „America – the First“. Ne znamo, u čemu prva? Zacijelo u zlu, jer je rekao njihov najveći propovjednik u prošlom stoljeću Billy Graham, koji je preminuo skoro kao stogodišnjak, da će se Bog „morati ispričati Sodomi i Gomori, što ih je uništio, ako Ameriku poštedi“. Toliko su/smo zla navukli na sebe i svijet.
Komunizam jest uništen kao društveni sustav, ali nije uništen kao ideologija koja u novom ruhu dolazi iz Amerike u obliku svih suvremenih perverzija, nastranosti, koje uzimaju maha i u Europi. Stvaranje naime kulta Antikrista i Anti-Madone u likovima razvratnih pop-pjevačica koje su čak uzele i njezino ime (Madonna, a krsno ime Veronika – Vera Ikona – istinska ikona – ali čega?)
“Dok su bili na putu prema Jeruzalemu, Isus je išao ispred njih…” Najavljuje što ga čeka… Dvanaestorica uopće ne shvaćaju, nemaju pojma o čemu im to govori. A već dotle je tri puta najavio svoju smrt, nasilnu smrt u Jeruzalemu. Očekuju da će ondje doći kraljevstvo Božje te da će zapasti njih izvrsna mjesta pri raspodjeli fotelja. Sve je napeto, sve je neizvjesno.
Pristupa majka Zebedejevića. U Marka su to njih dvojica osobno, nema majke. Impulzivni, žestoki kakvi su već bili, pitaju za prva mjesta. Prethodno su u Samariji htjeli da oganj s neba spali samarijansko selo i zato ih je Isus prozvao Boanerges – Sinovi groma!
Žele već sada predujam – avans: Žele biti zdesna i slijeva! Zar baš zdesna i slijeva, ni manje ni više?! Prvi ministar (današnji premijer) ili ministar financija i gospodarstva. Znamo tko je bio Isusu na križu zdesna i slijeva! Prelistajmo samo pet poglavlja naprijed, i pronaći ćemo tko bijaše Isusu zdesna i slijeva! Dvojica prevratnika, razbojnika, upravo – razbojnika, drumskih.
Bolna korektura njihova mišljenja, njihovih želja. Kalež – riječ poznata iz Staroga zavjeta kao pojam gorčine, čemera, patnje, bola. – „Možemo“ – jednoglasan je odgovor njih dvojice. „Yes, we can“.
Onda slijedi temeljna lekcija: Trokratno “među vama”! Kao da im želi za vijeke vjekova usaditi u glavu kakvi odnosi moraju vladati među učenicima. Čak i u dvorani Posljednje večere imamo žalosni primjer svađe među učenicima, tko je od njih najveći. A da im Isus pokaže tko je najveći, uzima Isus ručnik, lavor-umivaonik i ubrus, te pere svima noge. Odreda!
Učenici moraju biti alternativa društvu, alternativna zajednica! Prisjetimo se samo prve zajednice u Jeruzalemu, prisjetimo se odnosa u Korintu, u zajednici koju je Pavao utemeljio i vodio! Prisjetimo se samo što su bili kršćani u rano doba, u rimskom carstvu. Pročitajmo šesnaesto poglavlje Poslanice Rimljanima u kojima Pavao nabraja tolika imena koja su zauzeta za Kristovo kraljevstvo i Radosnu vijest!
Znamo što su bili toliki sveci kroz cijelu povijest. Oni su istinska alternativa postojećemu koje se stalno prsi, izdiže, druge ponižava. Svatko želi gospodariti, nitko ne bi htio služiti!
Stranica prije ovoga upita same majke: Također svađa među njima tko je najveći! – I opet lekcija o posljednjima i prvima. Zatim Isus uzima dijete i daje očitu lekciju – prema predaji veli se da je to dijete bilo potonji sv. Ignacije Antiohijski koji je tako divno pisao na svome putu u Rim o Isusu Kristu… Sad postajem učenik Kristov, sad učim pravu lekciju, Hristomathija – učiti kod Isusa i od Isusa….
“Ja, Biskup Rima, pastir sveopće Crkve, odavle, iz Santiaga, upućujem tebi, stara Europo, zov prepun ljubavi: Pronađi, otkrij samu sebe! Budi ti ponovno ti! Otkrij svoje korijene, svoje iskone! Oživi svoje žile, svoje korijenje! Neka ponovno u tebi zažive one istinske vrijednosti koje su učinile tvoju povijest slavnom, a tvoju nazočnost na ostalim kontinentima blagotvornom! Sagradi ponovno svoje duhovno jedinstvo, u ozračju poštivanja drugih religija i nekrivotvorenih sloboda. Daj caru što mu pripada, ali i Bogu što njemu pripada.
Ne budi ponosna na svoje uspjehe do zaborava njihovih mogućih negativnih posljedica. Ne budi potištena zbog količinskoga gubitka tvoje moći u svijetu ili zbog društvenih i kulturoloških kriza koje te danas muče. Ti si još uvijek kadra biti svjetionikom kulture i civilizacije u svijetu! Drugi kontinenti podižu svoj pogled prema tebi i očekuju i od tebe isti odgovor koji je dao sveti Jakov Kristu: ‘Da, mogu’!” (Naime, piti kalež muke Gospodnje!)
(Ivan Pavao II., 9. studenoga 1982. u Santiago da Compostela, za svoga desetodnevnog pohoda Španjolskoj, u povodu svečanoga Dana Europe)
