Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Ovog tjedna, od 16. do 21. ožujka 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje brat Marinko Klaić.
Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U postulaturu Franjevačkog Reda stupio je 2003. u Samoboru, a doživotne zavjete polažio u Vukovaru 2009. kao brat laik (ne svećenik). Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu.
Kroz različite službe do sada je boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Jedan je od sudionika u projektu e-duhovnih vježbi od samog početka tog evangelizacijskog djela na internetu. Od kolovoza 2021. svoj put posvećenja nastavlja kao biskupijski pustinjak na području Gospićko-senjske biskupije
“Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj.” (Ps 37,7)
Ako ste njegove duhovne poticaje propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje, na našem portalu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. ožujka 2026.
Sveti Josip – O Bogu se ponajviše govori šutnjom
Ulazimo u tjedan u kom na osobit način častimo sv. Josipa, Isusovog poočima i zaručnika Blažene Djevice Marije. Mnogi su od nas u velikoj tridesetodnevnici, neki u velikoj devetnici – devet uzastopnih srijeda, drugi pak u maloj devetnici ili barem u trodnevnici, što stignemo još danas započeti. Pobožnost sv. Josipu u posljednjih nekoliko godina doživljava novi procvat. Katolici kao da su shvatili da im Josipov očinski lik na osobiti način donosi blagoslov, ispravlja i liječi sliku Boga Oca i odnos prema Isusu i Mariji u duhovnosti i pobožnosti. Sliku Boga u nama najprije stvaraju naši roditelji, odgojitelji i općenito autoriteti uz koje smo odrastali. To znači da ta slika ne mora nužno biti ispravna i dobro oblikovana. Kad vjernik dosegne određenu zrelost u duhovnom životu, valja se polako odvajati od naslijeđenih slika i uspostaviti osobni odnos s Bogom utemeljen na osobnim iskustvima. U tome nam trebaju pomagati Sveto Pismo, molitva, duhovna pratnja i ispravna pobožnost. Sveti Josip, premda šutljiv i suzdržan u Evanđeljima, svojim gestama, odlukama i poduhvatima govori puno više nego što bi nam se moglo činiti. Bog je očito pomno odabrao svog zastupnika na zemlji i čuvara svojemu Sinu te zaručnika Djevici Mariji. Kada np. u Matejevi Evanđelju čitamo Isusovo rodoslovlje, onaj dugi niz imena od postanka do Davida i od Davida do Isusa, posljednji je u nizu Josip. U plejadi velikana poput Abrahama, Izaka, Jakova, Davida i Salomona, na koncu je tihi Josip. Nit je što zapisao, nit koga poveo u obećanu zemlju, niti koga spasio od gladi i pomora. Jednostavni drvodjelja Isusu, sinu Božjemu, daruje identitet, očinsku zaštitu i vodstvo.
Čemu nas uče prve informacije o Josipu sinu Jakovljevu, unuku Matanovu? Bog se prihvaća u skromnu i poniznu srcu, o Bogu se ponajviše govori šutnjom jer On je otajstvo, Boga se štiti ponajviše osluškivanjem Božjega glasa u nutrini srca.
