Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Petog tjedna u ovoj 2021. godini, od 1. do 6. veljače, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremila je i kazuje s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica,zlostavljanih žena i djece,pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini.
Duhovni poticaj Živo vrelo 6. veljače 2021.
U ovome tjednu imali smo Dan Bogu posvećenih osoba, a sutra na prvu nedjelju u veljači slavimo Dan života. Uvođenjem ovoga dana Majka Crkva naglašava vrijednost života i potiče na zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Živimo u vremenu kulture smrti u kojoj se podupire ubijanje nerođenog, ubijanje bolesnog i starijeg života. Crkva ovom ponašanju suprotstavlja kulturu života koja počiva na Deset Božjih zapovijedi. Kultura života označava stav da je ljudski život svet i darovan od Boga, zato ga treba štititi. Bog je jedini Gospodar života i smrti. Oba pojma, kulturu života i kulturu smrti uveo je sveti papa Ivan Pavao II.
Poznat je razgovor između Hillary Clinton, koja je izgubila izbore u Americi i svete Majke Terezije.
„Pomalo mi je žao što Amerika nije dobila prvu predsjednicu“, kaže Hillary.
„Već bi je imali da je niste abortirali“ – odgovori joj Majka Terezija.
Možda ovaj svijet ne bi bio u krizi da su se sva začeta djeca rodila. Među njima su sigurno bili vrhunski mironosci, znanstvenici, sveci….
A kako bi izgledalo da su pobačeni svi oni koji su zadužili ovaj svijet, na kojima počiva naša razvijena civilizacija. Samo ću neka imena navesti: zamislimo svijet bez Tesle i Einsteina, bez Mozarta i Michelangela, bez svetog Franje Asiškoga i Majke Terezije. I svi oni maleni i nepoznati koji su hodali ovom zemljom jednako su važni.
Zato nikomu život nije darovan slučajno. Roditelji nas možda nisu planirali, ali Bog je to učinio. Bog je odredio i svaki najmanji detalj našega tijela, boju naše kože, našu nacionalnost, obitelj i vrijeme u kojem ćemo se roditi. Da nismo bili potrebni, Bog vas ne bi stvorio. Dok razmišljamo o daru života, zahvalimo Bogu za svoj život. Nama se svakog dana događa čudo života. Kako je krasno kad se jutri probudimo i uskliknemo: “Dobro je bit živ!” I kad se naš život susretne sa Onim koji je Put, Istina i Život, tada imamo život u punini i naš život postaje himan Stvoritelju života.
Najljepšu pjesmu o životu ispjevala je sv. Majka Terezija:
Život je prilika, iskusi je. Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim. Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga. Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga. Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je. Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga. Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je. Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se. Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.
Duhovni poticaj Živo vrelo 5. veljače 2021.
Jedna od stvari koje je svijet lišen u ovim vremenima, jest tišina. Ljudi se tuširaju i slušaju radio u kupaonici. Doručkuju i gledaju televiziju. Odlaze na posao ili školu slušajući glazbu. Dakle, uvijek je prisutna buka. A buka utječe na nas. Ono što čujete ili čitate danas, prati vas sutra. Buka i razni utjecaji djeluju na nas. Mi se odričemo tri četvrtine svoga ja da bismo bili poput nekog drugog, a sve zato jer ne znamo tko smo mi. A sve to jer ne poznajemo tišinu – tišinu u kojoj otkrivamo sebe, tišinu u kojoj otkrivamo Boga. Otkrivajući sebe i Boga mi otkrivamo Božju veličinu i svoju malenost. On, daruje Svoju mudrost muškarcima i ženama u učionici tišine. Zato se trebamo sprijateljiti s tišinom. Mi možemo više naučiti na jednom satu tišine nego za godinu dana iz knjiga. Knjiga je iskustvo drugih, u tišini stječem svoje iskustvo.
Buka je glas prirodnog svijeta. Tišina je glas nadnaravnog kraljevstva. Da bi duša dovoljno jačala, svaki dan moramo provesti neko vrijeme u tišini. U toj tišini Bog nas vodi, liječi, obnavlja, osvježava, upravlja, otkriva, rasvjetljuje i poučava.
Koliko je tišina važna i koliko smo je izgubili najbolje je rekao veliki ruski svetac sv. Serafim Sarovski tumačeći naše vrijeme. On kaže da će tišina u 20. stoljeću i kasnije postati sakramenat.
Velika dijela stvorena su u šutnji i tišini. Božje djelo spasenja očituje se kroz 30 godina Isusove radine šutnje u Nazaretu, zatim 3 godine javnog djelovanja, a sve završava bolnom šutnjom na Kalvariji Ako želimo doživjeti susret s Bogom, iziđimo iz buke i jurnjave, stvorimo mir u sebi i oko sebe. Bog nije u nemiru i buci. Biblijski pisac donosi susret Boga I Ilije u kamenoj usjeklini Horeba. Bog nije bio u oluji, niti u vihoru, nije bio u potresu, niti u vatri. Bog je govorio Iliji u šapatu blagog lahora. Novi zavjet prepun je primjera gdje se Isus povlači na samotna mjesta da bi razgovarao sa svojim nebeskim Ocem. I nas potiče kad kaže:”Uđi u svoju sobu, zatvori vrata. Pomoli se svojem Ocu u skrovitosti. I Otac tvoj koji vidi u skrovitosti, uzvratit ce ti“. (Mt 6,6)
Gospodine, želim šutjeti i tebe čekati. Želim šutjeti da bih razumjela što se događa u svijetu.
Želim šutjeti da bih među mnogim glasovima prepoznala Tvoj.
“Dok su sve stvari bile u dubokoj šutnji” – kaže Biblija- “s božanskog prijestolja dođe tvoja svemoguća riječ, Gospodine“. (Mudr 18,15)
Želim šutjeti i diviti se što Ti imaš riječi za mene.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. veljače 2021.
„Što je manja ljepota duše, to je veća potreba za ukrašavanjem tijela. Pretjerano raskošno oblačenje i tašto pokazivanje vanjske ljepote, znakovi su oskudnosti duše“- rekao je sluga Sluga Božji Sheen.
Nametnuti teret ovome naraštaju je pretjerana briga za vanjsku ljepotu. Koliko vremena, novca i žrtve se uloži za „biti u trendu“, biti primijećen i željeti da nam se drugi dive. Kupovanje markirane odjeće i obuće je pokazivanje bogatstva i moći. A Isus nas poziva da se ne brinemo u što ćemo se obući. „Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?« (Mt 6,28) Isus želi da naša zauzetost bude za dušu i srce. Skinuti starog čovjeka da bi zasjao onaj unutarnji. Naša vanjska ljepota, ma koliko uložili novca s godinama propada. A duhovna, ako ulažemo u nju svakim danom je sve očitija.
Zapisana je priča o tome kako su trojica monaha dolazila iz godine u godinu k Antoniju Velikom. Najstariji je postavljao puno pitanja, srednji dva ili tri, a najmlađi je svaki put ostajao u šutnji. Tada je treće godine sveti Antun upitao šutljivog čovjeka: „Zar ništa ne želiš pitati?“
“Dovoljno mi je da vas vidim, oče“, odgovorio je.
Jednostavno ga je radovalo lice sveca. Sva pitanja su se rješavala od sebe, kao da se mrak našeg neznanja u prisutnosti ovog Božanskog svjetla raspršio.
Duhovna ljepota osvaja i zrači. Ljudi u svakom naraštaju brzo otkriju svece i okupljaju se oko njih, iako su se oni duboko krili u pustinjama, šumama i samostanima. Ljudi koji rade na vanjskoj ljepoti žele se pokazati svijetu, a oni koji se trude oko unutarnje ljepote bježe od svijeta. Isus pita narod zašto su došli vidjeti Ivana koji je bio obučen u devinu dlaku i opasan pojasom: „Što ste izišli vidjeti? Čovjeka u mekušasto odjevena? Eno, oni što se mekušasto nose po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izišli? Vidjeti proroka? Da, kažem vam, i više nego proroka“ (Mk 1,1-10)
Mojsije je nakon razgovora sa Jahvom, toliko svijetlio da je morao stavljati koprenu: „ Nije ni znao da iz njegova lica, zbog razgovora s Jahvom, izbija svjetlost.“ (Izl 34,33)
Dok tolike djevojke sanjaju da postanu princeze i kraljice, kraljica Estera u svoj molitvi govori koliko joj je mrsko vanjsko ukrašavanje, pogotovo kruna: „Znaš Jahve tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim, grstim se nad njim.“(Est 4, 17)
Poput tolikih svetih ljudi, neka i nama Gospodin daruje milost da radimo na ljepoti duše, da zračimo i budemo svijetlo za druge.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. veljače 2021.
Istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da ljubi i bude mudar. Mudar se čovjek prepoznaje po ljubavi, a ljubav se začinje u Mudrosti.
Ljubav je uvijek istinska, ako nije istinska onda nije ljubav.
Puno je lažnih ljubavi: volimo one od kojih imamo koristi, kad korist prestane ljubav se ohladi. Volimo kad se želimo pred drugima pokazati, kad nas nitko ne gleda nismo gorljivi u ljubavi. Volimo samo one tko je naše krvi, a Isus kaže: Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? (Mt 5,46) Volimo one koji nas hvale, uzdižu, a čim nas netko opomene, obilazimo ga. Ništa nam ne zadaje toliko boli i muke, ništa nas ne uvodi u toliku depresiju i tjeskobu kao neuzvraćena ljubav. Ako ljudi očekuju da im se ljubav uzvrati, onda je to proračunata ljubav.
Zato blago onima koji su spremni ljubiti, a da ne budu ljubljeni, tješiti, a da ne budu utješeni.
Ljubav je jedina potvrda, dokument kojom dokazujemo da smo Kristovi. „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge.« (Iv 13, 35) Ovo je potvrda za koju se svaki dan moramo boriti, ne može se dobiti nasljedstvom, niti kupiti.
Ljubav je jedino što drugima dugujemo, a sve ostalo je prolazno. „Nikomu ništa ne dugujte, osim da jedni druge ljubite. (Rim 13, 8a) A vole li nas ili ne – o tome se ne moramo brinuti! Samo se moramo brinuti da mi njih zavolimo.
Ljubav je najsavršenije ispunjenje evanđelja. „Jer tko drugoga ljubi, ispunio je Zakon. (Rim 13, 8b)
Ljubav je zapovijed: „Ovo vam zapovijedam:da ljubite jedni druge.« (Iv 15,17)
Punina ljubavi je dati život za druge jer: „on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.“ (1Iv 3, 16)
Biblija kaže: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,ne zavidi, ljubav se ne hvasta,ne nadima se; nije nepristojna,ne traži svoje,nije razdražljiva,ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi,a raduje se istini;sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.“(1 Kor 13, 4-8)
Naše kršćanstvo pada u vodu ukoliko ne pokažemo ljubav prema bratu i sestri. Naši postovi i molitve padaju u vodu ukoliko bar ne pokažemo topli pogled i ljubazni osmjeh. Tko ljubi ima mudro srce, naučio je da po istinskoj ljubavi postajemo božanski, po istoj ljubavi kojom je Bog postao Čovjekom.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. veljače 2021.
Danas je Svijećnica. Sjećamo se dana kad su Marija i Josip prikazali Isusa u Hramu. Židovski zakon nalaže da se svako muško prvorođenče prikaže Jahvi.
Danas je i dan Bogu posvećenih osoba. Sama riječ „posvećen“ sadrži u sebi riječ „posve“. Bogu je posvećen tko mu posve pripada, tko mu posve daruje svoje misli, riječi, djela, svoje srce, život i smrt.
Biblija je prepuna primjera žrtve roditelja koji su svoje dijete darovali Bogu. Često su to djeca koja su izmoljena od Boga, rođena pod starije dane roditelja i u djetinjoj dobi odvedena u Hram. Tako je Ana, majka Samuelova, izmolila svog sina od Boga i kad mu je bilo otprilike tri godine odvela ga u Hram. Nekada izabranja nisu nužno vezana za služenje u Hramu nego za posebno poslanje koje Bog preko osobe želi izvesti. Samson je izmoljen od Boga i izabran kao vođa za izbavljenje Izraelaca. Prema tradiciji Marija, Majka Isusova, odvedena je kao djevojčica u Hram u kojem je Bogu služila. Tako je izabran sveti Ivan Krstitelj i tolike biblijske osobe, Bog ih poziva za posebno poslanje a oni mu se potpuno posvećuju.
I danas Bog poziva, traži naš odgovor, traži i velikodušnu žrtvu roditelja.
Svako novo duhovno zvanje je jedna nova zvijezda upaljena na nebu kako ovaj svijet ne bi u tami hodio. Posvećene osobe znak su koji upućuje na Boga i one vode Bogu. Isus ih naziva ribarima ljudi, ali one se moraju boriti da i same ne budu uhvaćene u mrežu ovoga svijeta i napuste svoje poslanje. „Posvećene osobe opravdavaju svoj poziv samo onda, kada njihov život donosi plod za Boga i Crkvu”(Ruski mitropolit H. Alfeyev ). Dokle god jedan narod ima svoje posvećene osobe ima vatru Duha Svetoga. Kao i kod mladog Samuela koji je boravio uz „svijećnjak Božji koji još ne bijaše ugašen“. (1 Sam 3,3)
Gdje je vatra Duha Svetoga, tu je Krist u Euharistiji, tu je krštenje i opraštanje, tu je ljubav koja posvećuje naše živote. Tolike su uzdignute ruke posvećenih osoba koje vapiju Bogu po pustinjama, samostanima i župama. Tolika su srca koja izlijevaju molitve, prikazuju mnoge žrtve i suze za ovaj naraštaj i našu zemlju na životu drže.
Narod koji nema svoje Bogu posvećene osobe, moralno i duhovno propada jer ga nema tko voditi. I Biblija kaže:“ Kad objave nema, narod se razuzda“ (Izr 29, 18)
I te kako smo svjedoci razuzdanog života na Zapadu. Ne daj Bože da nam se dogodi ovaj scenarij na našoj planeti, da osvane dan u kojem svećenika i proroka neće biti. To bi bila apokalipsa za nas.
Zato molimo za nova duhovna zvanja. Mi još uvijek idemo pustinjom. Treba nam novi Mojsije, trebaju nam novi apostoli i proroci.
Blago narodu koji Bogu prikazuje svoje sinove i kćeri, Božji blagoslov na njemu će biti.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. veljače 2021.
Živimo u vremenu babilonske pomutnje. Ljudi ne razumiju jedni druge i samo se pitaju: Što nam se ovo događa? Što se krije iza ovoga? Što je istina? Dokle ovako? Kakav je ovo rat, biološki ili duhovni? Sva su to pitanja koja postavljamo i na koje nemamo odgovora. Znamo, Bog je zaustavio ovaj svijet ali pandemija virusa nije od Boga nego od zla. Sv. Augustin kaže: „Bog nikada ne dopušta zlo nego čini da ono bude najmanje. A ono najmanje zlo dopušteno je kako bi iz njega izvukli dobro“
Prije su se ljudi povlačili u osamu kako bi se susreli s Bogom, sa sobom, a sada odlaze u izolaciju koju ne žele. Je li ovo prigoda da promislimo temeljitije smisao svog života i da pravilno postavimo ljestvicu vrednota. Ovo je prigoda da kao obitelj više razgovaramo i zajedno molimo. Mnogi su ostali bez posla, u mnogim obiteljima je oskudica. I oskudica nas uči. Kada ljudi oskudijevaju, tada spoznaju vrijednost onoga čega su lišeni. Nismo bili svjesni što smo sve imali i koliko smo blagoslovljeni, nismo dovoljno Bogu za sve zahvaljivali. I zdravlje je dar. Nakon toliko oboljelih a možda smo i sami bili bolesni, bit ćemo zahvalni za svaki udisaj. Postali smo stranci jedni drugima, nema više blizine, osmjeh smo prekrili maskama a u većini zemalja, država je preuzela red u crkvama.
Kada čitamo Knjigu o Joni vidimo da je situacija u Ninivi slična našoj. Bog šalje Jonu i govori mu: »Ustani, idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene.« (Jon 1,1) Njihova se zloća popela do Neba kao i naša. Znači ima i za nas nade jer Bog nije uništio Ninivu. Čitamo dalje:“Jona prođe gradom…propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.“ (Jon 3, 4-10)
Mi imamo biblijski lijek za ozdravljenje našega naraštaja. Isti je kao u Ninivi, a to je obraćenje. Kada je lijek obraćenje onda nam se događa duhovni rat.
Jesmo li spremni, svi od najmanjeg do najvećeg u društvu i Crkvi postiti, glasno zazivati Boga, obratiti se od svog zlog puta i prestati činiti nepravdu kao u Ninivi? Jesmo li spremni biti ratnici vjere? Ako jesmo, Bog će nam se smilovati.
