Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 12. do 17. svibnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Ivan Hrkać, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi župnog vikara župe sv. Jakova u Međugorju i nacionalnog duhovnog asistenta Franjevačke mladeži.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. svibnja 2025.
Međugorska crkva
Međugorska crkva je mjesto molitve kroz cijeli dan. Ona otvorenih vrata dočekuje sve one koji kroče u nju, bilo da su došli u zatvorenosti ili otvorenosti srca. Svatko u toj crkvi pronađe mjesto za svoje srce i molitvu.
Crkva je mjesto susreta s nebeskim Ocem, ona je susretište Stvoritelja i njegova ljubljenog stvorenja. Zato te pozivam ako imaš prilike u svom danu ili tjednu, svrati do svoje crkve, navrati u tišinu Božje blizine pa taman to bilo i samo nekoliko minuta. Učini to iz ljubavi. Duša će ti i srce biti zahvalno. Tu ćeš primiti snagu i blagoslov za daljne izazove i potrebe svoga dana, svojih međuljudskih odnosa i svega onoga s čime se svakodnevno susrećeš. Na taj način čuvat ćeš crkvu svoje nutrine, svoga srca i postajati sve sličniji otvorenim vratima crkve svima koji su se zatvorili u svoje prolaznosti, ovisnosti, obmane i lutanja. Potrebni smo biti Crkva jedni drugima. Pođimo u svoje poslanje!
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. svibnja 2025.
Buka oko nas i mir u nama
Vjerojatno najbučnije mjesto za molitvu u Međugorju jest mjesto ispred crkve oko Gospina kipa.
Buka auta i ljudi, mnoštvo vjernika koji posebno u ovom Gospinom mjesecu neumorno prolaze, jednostavno buči i huči na sve strane.
Unatoč tome, nemali broj hodočasnika sjedi i kleči oko Majke i mole. Kao da se oko njih ništa i ne događa. Pomalo nevjerojatno! Zar se u takvom okruženju itko može sabrati na molitvu, zar može čuti Majčin zov i glas?
Hodočasnici smireni kao da ih je veo mira i tišine zaogrnuo. Sa strane stojim, gledam i ne vjerujem.
Očito i nije toliko do drugih, očito nije toliko ni do buke i huke, nije do ceste i ljudi. Do mene je! Do mog srca i stava povjerenja. Do mojih je i nutarnjih frustracija i nemira.
Teško je to priznati sebi. Jer puno je lakše u svemu naći izgovor, pogotovo za molitvu. Zato danas ne tražimo izgovor zašto ne molimo, nego otvorimo svoje srce Bogu, tada ćemo vjerujem i osjetiti da smo zaštićeni nevidljivim velom milosti i mira.
