Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 20. do 25. studenog 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Ivan Hrkać, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, koji je na službi župnog vikara župe sv. Jakova u Međugorju.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. studenog 2023.
Retrovizor
Subota je dan za osvrt, za pogled unatrag. Tjedan se primakao svome kraju i dobro je uočiti jesam li svojim životom, riječima i djelima koračao k Raju. Dok i dalje živimo, mičemo se, trčimo hvatajući obveze ovoga dana, potrebno je usmjeriti pogled u životni retrovizor. U njemu možemo prepoznati sve one događaje koji su ostali iza nas, koje ne možemo promijeniti. Tako je važno primijetiti sve ono što nije bilo dobro, kako bismo to konačno i promijenili, kako bismo se pomaknuli dalje u svoj kršćanskom, vjerničkom poslanju.
Retrovizor je dobar ispit savjesti zato jer nas odvlači i uvlači u vožnju. Svatko tko vozi automobil zna da za vrijeme vožnje treba biti pažljiv, širom otvorenih očiju te se ne može cijelo vrijeme gledati u retrovizor. Potrebno je gledati ispred sebe, gledati naprijed. To je slika našeg vjerničkog života. Ne možemo stalno gledati u retrovizor, u našu prošlost, kakva god ona bila jer samim time nećemo živjeti ono što imamo danas, doživjet ćemo nezgodu, sudarat ćemo se s ljudima koji su sada tu. A često upadamo u tu napast, da gledamo samo unatrag, unazad u prošlost.
Ipak danas bismo osim stvari koje nisu bile dobre kroz ovaj tjedan trebali pogledati i one trenutke koji su bili dobri, koji su nas obogatili kroz ovaj tjedan, koji su nam unijeli radost i nadu u životu. Uvidimo tko se sve pojavljivao na našim životnim vratima, u kome smo prepoznavali Božji odraz u svom životu? Tko nam je bio oslonac i podrška, a kome smo sami darovali sebe da se osloni na nas? Tko je sve bio za našim životnim stolom, i s kime smo podijelili trenutke pažnje, skrbi, životne dobrodošlice? Uči li nas post da uvijek izgrađujemo i čuvamo most s Bogom i našim bližnjima?
Neka nas retrovizor vrati u divne trenutke, u nezaboravne životne ljepote. Tada još vjerniji zaputimo se u vedrinu života koja je pred nama već sada, već ove subote!
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. studenog 2023.
Most i post
Post te uči kako i zašto biti most
Onaj tko u svoj život uvede post
brzo uviđa koliko je
klimav njegov životni most
Post otvara oči da uvidiš
rasklimane, poljuljane i nesređene
odnose koje ti nosi životni most
Post te poučava kako između sebe i bližnjih
obnavljati međuljudski most
Post ukazuje koliko je važno
među ljudima bit most
Post ti otvara srce kako bi između
sebe i Boga održavao vjerni most
Čuvaj post
i očuvat ćeš baš svaki
životni most!
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. studenog 2023.
Stol
I danas se držimo inventara naših domova, poslovnih objekata, škola, fakulteta, vrtića. I u središtu naših života svjesni toga ili ne nalazi se važan inventar koji imenujemo riječju stol. Baš danas na ovaj četvrtak, sjećajući se Velikog četvrtka svoju pozornost usmjeriti ćemo na taj svakodnevni objekt. Svi smo započeli svoje živote uz obiteljski stol, a potom smo sve ono što smo naučili i primili za tim stolom prenosili kroz susrete u školi života.
Osvrćući se na evanđelja, pronaći ćemo našeg Spasitelja toliko puta za stolom: ”On uđe u kuću farizejevu i priđe stolu” (Lk 7,36); ” A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih” (Lk 5,29); ”Uvečer bijaše Isus za stolom s dvanaestoricom” (Mt 26,20)
Stol je mjesto susreta za obitelj, za radne kolege, za prijatelje i neprijatelje. Isus je znao da će se baš za stolom susresti s ljudima, onakvima kakvi jesu. Zato se već za života lomio i dijelio ljudima za stolom. Svjesni smo koliko se danas ulaže truda oko biranja materijala, veličine i dizajna stola, bilo da nam je potreban za jelo ili za rad. No zaboravimo na ono bitno, tko će biti s nama i s kime ćemo dijeliti taj stol.. Nerijetko se događa da za obiteljskim stolom ili u kafićima ljudi sjede jedni do drugih a da uopće nisu usmjereni jedni na druge, nego na nešto drugo-na stol informacija, aplikacija, igrica, na moderni stol koji nam se ovisnički priljubio uz ruku. Taj moderni stol zvani mobitel ne dopušta da primijetimo ikoga do nas, nego samo one koji su prikazani na njemu.
Zato se danas možemo trgnuti i posvetiti pravom stolu na kojem sjede živa bića koja su mi darovana u životu. Da prepoznamo crte njihova lica, uočimo emocije i potrebe, podarimo iskrenu riječ, posvetimo svoje vrijeme baš njima-živim darovima. Evanđeoska riječ po Isusu iz Nazareta želi nas tome poučiti, zato i pohađamo euharistiju-stol Riječi i Tijela Kristova, mjesto i susret sa živim Bogom koji nam progovora: “Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.” Ako se budemo hranili na stolu Života, bit ćemo kadri hraniti bližnje, zahvaljivati Bogu na njima, razlamati se za njih i dijeliti sve ono što smo kao nezasluženi dar primili od Gospodina!
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. studenog 2023.
Klupa
Naši životi obilježeni su klupom. Lako se prisjetimo odmah školske klupe i svih uspomena na koje nas ona podsjeća. Klupe su sastavni dio škola, dvorana, sportskih centara, parkova, šetališta, autobusnih stajališta. Klupe su nama vjernicima asocijacija na crkvu, na mjesto gdje sjedimo, klečimo i molimo u crkvi, na ljude koje obično susrećemo u tim klupama. Tako da s pravom kažemo da je i klupa mjesto svakodnevnih susreta.
Međugorje je mjesto prepuno klupa, u crkvi i pored crkve te cijeli prostor iza crkve opremljen je klupama. Nekada ih nije dovoljno za sve one koji žele sjesti do nogu Učiteljevih. Toliki žeđaju za susretom s Gospodinom, za Njegovom riječju, blizinom i utjehom. Toliki sjede na tim klupama i otvaraju svoje srce, svoju dušu Gospodinu. Na njima se slavi Boga, pjevaju pjesme, dijele najiskreniji dijalozi između stvorenja i Stvoritelja. Postale su prepoznatljiv simbol, snažna uspomena, suvenir Međugorja!
Gospodin nas vjerujem poziva da budemo Klupa ovome svijetu. Ništa posebno, samo jedan obični oslonac, koji je spreman dopustiti drugima da naslone svoju životnu priču bar nakratko. Sjetimo se samo kako Gospodin nije imao gdje glavu nasloniti, a svima je bio oslonac. To je poziv upućen nama, da budemo barem oslonci-klupe onima koje nam Bog šalje u život. Ne trebamo ništa reći, ni komentirati, ni pametovati, ni savjetovati, samo to-biti Klupa, biti čvrst oslonac neke životne priče. Ne trebamo se čak ni truditi rješavati sve zavrzlame, zamućene nesporazume, ranjenosti i sve ono što donosi nečija životna priča. Prepustimo to Bogu! Dovoljno je dopustiti drugome da se u miru, u sigurnosti osjeti dobrodošao, osjeti prihvaćeno. To je klupa! Ona je uvijek tu u iščekivanju susreta, raduje se susretima.
Budi danas klupa drugima ako se nemaju na koga osloniti! Budi odmor drugima kao klupa ako nemaju gdje otpočinuti! Budi mjesto susreta drugima kao klupa ako nemaju nikoga svoga!
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. studenog 2023.
Ogledalo
Danas nastavljamo primjećivati stvari koje su oko nas, koje nas okružuju, s kojima živimo, a često ih zanemarimo i smatramo da od njih ništa ne možemo naučiti o sebi ni o svijetu. U svim našim domovima, poslovnim prostorima, obrazovnim ustanovama nalazi se ogledalo. Danas nam je dovoljno upaliti prednju kameru svoga mobitela i opet smo pred ogledalom.
Vjerujem da nam je svima poznata epizoda Snjeguljice kada zla maćeha svakoga dana čarobnom ogledalu postavlja pitanje: Ogledalce, ogledalce, kaži mi, tko je najljepši u cijeloj zemlji? Također se možemo prisjetiti i onoga mita o Narcisu, koji je bio očaran svojim odrazom u jezeru.
Sama riječ ogledalo govori nam da se u nečemu možemo ogledati, da se u nečemu odražavamo. Dobro se stoga vratiti na prve stranice Biblije, da je čovjek slika Božja, da je čovjek prvotno odraz Božji. Nažalost lako zaboravimo svoj početak i svoje prvo poslanje-biti odraz Božji na ovoj zemlji. Zalutamo tako lako u samodopadnost, sebeljublje te se divimo svojoj slici, svom odrazu u ogledalu. Druga je opet opasnost da se u ogledalu gadimo sami sebi, da se smatramo ružnima, da preuzimamo nametnute ”vrijednosti” savršenog tijela koje nam ovaj svijet nudi te tako ne prihvaćamo sebe onakve kakve nas je Bog stvorio.
Možemo se držati ustaljenih navika ovoga društva, a možemo u svjetlu Božje riječi ogledati svoj životni odraz. Želim se danas ogledati u liku Isusa Krista, raspetog i uskrslog Spasitelja! Isusa, koji je svojom pojavom donosio mir nemirnima, ljubav neljubljenima, radost žalosnima, nadu izgubljenima, vjeru nevjernima, svjetlo onima koji su u tami. Ne samo da je donosio nego i danas donosi! Pitanje je hoću li danas ići Isusu u susret i biti Isusov svjedok u susretima s ljudima. Hoću li biti odraz radosne vijesti svima onima koji su zagledani u sebe, u svoje životne promašaje i lutanja?
Gospu nazivamo “ogledalo pravde”, a to znači da je ona ogledalo svetosti, pravednosti i Božje dobrote. Dao Bog da nasljedujemo Gospu i u tome! Marijo, Ogledalo Pravde, moli za nas!
Duhovni poticaj Živo vrelo 20. studenog 2023.
Vrata
Ulazimo na vrata novoga tjedna. I za sami početak promišljat ćemo baš o vratima. Ona su svuda oko nas; ona su mala i velika, pvc i drvena, klizna, garažna, sobna, kućna, vrata automobila, busova, vlakova, tramvaja itd.. Jednostavno rečeno gdje god zakoračimo danas, dočekat će nas vrata. Možda ćemo danas čuti tolike naše uzrečice: najprije pometi ispred svojih vrata, zatvori vrata-promaja me ubi, čuješ li da škripe ta vrata, jesi to poljubio vrata, znaš gdje su ti vrata, idite do kraja hodnika pa prva vrata desno, možete li mi samo pridržati vrata itd..
U evanđeljima ćemo također pronaći na čak nekoliko mjesta govor o vratima: ”Ja sam vrata: kroza me tko uđe, spasit će se” ( Iv 10,9); ”Borite se da uđete na uska vrata” (Lk 13,24); ”Ni vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18); ”Ti, naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti” (Mt 6,6).
Danas vjerujem svatko od nas želi da ga dočekaju otvorena vrata, vrata dobrodošlice, vrata Raja. Naše srce je dobar ispit savjesti i pokazatelj kakvi smo. Dobro se stoga zapitati malo o samome sebi, ja kao čovjek, kao živo biće, kao vjernik.. kako bih opisao sebe i svoje srce kao vrata? Jesu li otvorena i otključana vrata mog srca? Iskazujem li dobrodošlicu drugima ili imam špijunku na vratima kroz koju motrim svijet i svoje bližnje? Možda sam i onaj koji drugima zalupi vratima pred nosom? Koliko samo puta u životu od bijesa, ljutnje, srdžbe zalupim vratima kako bih skrenuo pozornost na sebe?
Možemo se držati ustaljenih nam navika, a možemo ovaj ponedjeljak i ovaj tjedan početi drugačije, započeti ispočetka. Krenimo od toga da budemo pažljivi prvo s vratima koje vidimo i dodirujemo svakodnevno, a onda ćemo sigurno s vremenom primjećivati vrata svoga i tuđeg srca, pogotovo vrata srca Isusova. Odlučimo u ovom tjednu ustrajno kucati i kucati na Isusova vrata, on će nam brzo otvoriti, a na nama je da naučimo tu istu lekciju. Otvoriti vrata svoga srca ljudima koje nam Bog povjerava u život i ljudima kojima nas šalje u život. Da bismo to mogli potrebno je ući u sobu svoga srca, pažljivo i tiho zatvoriti vrata te se pomoliti Bogu u skrovitosti. Tada ćemo svojim pogledom, svojim riječima i gestama svima oko sebe biti vrata Raja!
Gospu nazivamo Vrata Nebeska, jer je kroz nju Gospodin naš sišao s neba na zemlju. Dao Bog da nasljedujemo Gospu i u tome! Marijo, Vrata Nebeska-moli za nas!
