Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 27. studenog do 2. prosinca 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Ako ste propustili njezine Duhovne poticaje u radijskom programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. prosinca 2023.
Biti mlak znači biti neodlučan
Isus kaže: “Tko ljubi oca ili majku više nego mene nije me dostojan”. (Mt 10, 37) Ovaj tekst izrečen je u semitskom mentalitetu a označuje da je Božji poziv iznad svega, iznad obiteljskih i osobnih interesa. Božji poziv ne trpi mlakost. Zato mi jesmo Isusovi učenici ili nismo, mi jesmo kršćani ili nismo. Mlakost je jedna najraširenija duhovna bolest kod ljudi.
Biti mlak znači biti neodlučan, jer čim se odlučiš na koju ćeš stranu, krećeš. Kao što sunce sasuši travu u vrele ljetne dane, tako mlakost ubija čovjeka. Mlakost je ubijanje vlastite snage. Ni Bog ne podnosi mlakost kod čovjeka. U Knjizi Otkrivenja čitamo pismo upućeno Crkvi u Laodiceji:” Znam tvoja dijela, nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć. Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta”. (Otk 3,14)
Pozvani smo da budemo odlučni u djelovanju. Ako stalno u svojoj duši ponavljamo da ne možemo, ubijamo svoju dušu. Kad govorimo da možemo, uspijevamo. Danas se vrlo često čuje sintagma:” ako hoćeš, možeš”. Zato budi odlučan. Kukavica često umire i prije nego umre a hrabri samo jednom kušaju smrt
Ljudska tromost, neodlučnost, čuvanje sebe zapravo je ljudska smrt. “Tko sačuva svoj život, izgubit će ga “- kaže Isus. “Tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga”. (Lk 9,24)
Odlučnost rađa heroje, genijalce i svece a mlakost lijenčine. Odlučnost nije ostvariti samo ono što sam zacrtao, planirao nego prihvatiti i ono čemu se nisam nadao. Ona je prihvatiti život onakvim kakav jest i ne dati se slomiti. Samo odlučni plivaju uz vodu prema izvoru, dok se mlaki prepuštaju snazi rijeke. Ako ćeš plivati uz vodu, iskusit ćeš borbu i bol i tvoja nagrada biti će tvoje ispunjenje u Isusu i neprolazna radost. Pustiti se niz vodu znači završiti u dubokom tamnom oceanu gdje ćeš se utopiti u brigama i nemirima života.
Budi svjestan: Bog te čeka na tvom putu. Kreni hrabro i odlučno. Od onog trenutka kad si krenuo Bog je stalno uz tebe.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. prosinca 2023.
Ustrajati u razmatranju Riječi
Kada je Isus hodao licem ove zemlje, On nije tražio da ljudi u strahopoštovanju padaju pred njim, da od njega čine kralja ili političkog vođu. U Evanđeljima čitamo da bi pri svakom pokušaju da Ga postave na prijestolje ili imenuju velikim liderom ili vladarem, On tiho krenu dalje u drugo mjesto.
Isusovo Božanstvo zahtijeva klanjanje, ali Isus je želio najveći čin, čin ljubavi. Isus je želio najviši oblik štovanja, želio je da ga ljudi štuju nasljedujući ga, da budemo poput njega.
Pitamo se koja je najveća stvar koju možemo učiniti? Najveći čin i izazov koji nam stoji na raspolaganju je biti što sličniji Bogu
Temeljni način upoznavanja Boga i Njegovih putova za nas kršćane je preko Biblije. Ona nas poučava što je Bog za nas učinio i govorio, te nas nadahnjuje da djelujemo i govorimo na isti način. „Nepoznavanje Pisma jest nepoznavanje Krista“ kaže sv. Jeronim, a nasljedovati se ne može onaj koga ne poznaješ. Evanđelja su naša hrana. Ona probadaju srce svakog čovjeka i pozivaju sve nas u borbu vlastitog usavršavanja poput slijedeće priče koja kaže:” Nekoć je živio mladi, lijepi princ. Budući da je imao grbu bilo mu je teško gledati uvis, te je većinu vremena gledao u zemlju. Jednoga dana ljudi iz okolice odlučiše sagraditi kip njemu u čast, a koji bijaše uspravan i bez grbe. Svaki dan princ bi došetao do središta grada i kratko vrijeme promatrao kip. Kako je vrijeme prolazilo ljudi su počeli opažati kako grba na prinčevim leđima i nije tako loša, sve dok konačno jednoga dana princ nije stajao uspravno bez nje.
Mi smo taj princ kojeg opterećuje grijeh, sebične i zle želje. Ovo nas vuče prema zemlji, te ne znamo i ne možemo pogledati u nebo, u svijet mira, sreće i pravednosti. Isusov život u Evanđeljima je naš kip koji trebamo svaki dan promatrati. Zidovi naših grešnih srca ruše se iznutra, kao i zidine Jerihona. Sila koja ih ruši su riječi Evanđelja. I ako ustrajemo u razmatranju Riječi, ozdravit ćemo poput princa. Bit ćemo bez grbe zla i grijeha sa zanosnim pogledom u nebo. I ne zaboravi:
Mi smo jedina Biblija
koju narodi još čitaju;
mi smo posljednja poruka Božja
ispisana riječima i djelima. (Molitva iz 14 st.)
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. studenog 2023.
Pozvani smo bacati mreže za Isusa
Nalazimo se u posljednjem tjednu liturgijske godine. Kako ovaj tjedan počinje nedjeljom Krista Kralja, tako nas sva čitanja upućuju na Krista i Njegovo nebesko kraljevstvo koje je cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. Evanđelja nam donose Kristove riječi o posljednjim vremenima kroz prispodobe. Jedna od najljepših je prispodoba o ribarskoj mreži.
Isus kaže da je kraljevstvo Božje kao kad se baci mreža u more i u nju se uhvati svakovrsna riba – i koja valja i koja ne valja, pa kad se izvuče, ribari je razvrstaju tako da dobre ribe pokupe u posudu, a loše bace.
U Isusovo vrijeme ribari su se služili mrežom, koja bi se razapela između dviju lađa koje bi polako plovile prema obali i tako povlačile mrežu, te na takav način i sve ono što se za nju zakači. U mreži se moglo naći takvih riba koje su Židovima bile nečiste, pa ih nisu smjeli koristiti – npr. ribe koje nemaju ljuske ili peraje, ili su se mogle naći neke druge nejestive vodene životinje. Dakle, takve se »ribe« razvrstavaju kad se izvade.
Tako je i s kraljevstvom Božjim. Naime, u ovom svijetu zajedno žive dobri i loši ljudi, a oni će se tek na svršetku svijeta odijeliti. U tom smislu, svi oni ljudi koji žive daleko od Boga imaju šansu dokle god žive promijeniti svoj život i uvidjeti vrijednost kraljevstva Božjeg.
Pitamo se, koji su kriteriji prema kojima se obavlja odjeljivanje. Prema čemu se ravna razdioba žita od kukolja, ovaca od jaraca, jestivih od nejestivih riba?
Prema kriteriju ljubavi koju ljudi iskazuju Isusu služeći drugima, kao što reče sv. Petar Krizolog: “Siromasi pružaju ruku, a Bog prima ponuđeno.”
Isus nas je sve pozvao da budemo ribari ljudi.
Pozvani smo bacati mreže za Isusa i boriti da ne budemo uhvaćeni u mrežu ovoga svijeta.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. studenog 2023.
Osmijeh, suze, dodir, molitva, ljubav
U našem modernom svijetu toliko je konkurencije, taštine, umišljenosti i lažnih veličina. Mnogi žele biti lideri i postati poznati. Nije važno tko će više učiniti za opće dobro, nego tko će zauzeti prvo mjesto.
No, istinska veličina čovjeka ne mjeri se akademskim titulama nego nutarnjim i ljudskim bogatstvom, to jest sposobnošću da ljubi i bude mudar. Istinsko bogatstvo čovjeka nije u materijalnom nego u duhovnom bogatstvu. Istinska sreća nije imati nego biti. Jedna poznata priča s istoka govori o misionarki koja je s ljubavlju služila u misijama. Drugi misionar zavidio joj na uspjehu pa je pokušao ponizit govoreći kako loše govori plemenski jezik. Misionarka, puna Božjeg Duha i htijući poučiti zavidnog misionara reče: „Znam pet jezika.”
„Stvarno? Kojih?” – upita misionar.
„Prvi je osmijeh. Drugi su suze. Treći je dodir. Četvrti je molitva, a peti je ljubav. Sa ovih pet jezika, mogu obići cijeli svijet i cijeli svijet je moj“
Sa osmijehom, suzama, dodirom, molitvom i ljubavlju mi smo najprije ljudi, zatim svjedoci Isusove ljubavi u susretu s ljudima.
Voli sve kao najbliže – bez obzira na njihovu vjeru ili boju, bez obzira na bilo što. Bog je Otac svih ljudi samo što se mnogi ljudi ne ponašaju kao djeca Nebeskog Oca.
Uspjeh u apostolatu ne mjeri se brojem napravljenih crkava, škola, brojem pastoralnih projekata iako je i to sve potrebno. Najveći je uspjeh kad izgradimo hramove Duha Svetoga a to su vjernici. Kod Isusa nikada nije važan broj naših djela. „Ja ne nagrađujem dobar ishod nego trud i muku koja se za mene poduzima“ rekao je Isus svetoj sestri Faustini.
Naše kršćanstvo pada u vodu ukoliko ne pokažemo ljubav prema bratu i sestri. Naši postovi i molitve padaju u vodu ukoliko bar ne pokažemo topli pogled i ljubazni osmijeh.
Zato, tko ljubi on je misionar u svojoj obitelji, u svojoj zajednici i naučio je mudrost života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. studenog 2023.
Čovjek bez Boga ne može biti sretan
Znamo da loza bez trsa ne može donijeti plod, potok bez izvora ne može teći, čovjek bez Boga ne može biti sretan. Zato se čovjek našega naraštaja mora vratiti Bogu. Bog je uvijek u našoj blizini, ali mi nemamo iskustvo te blizine. Da se to iskustvo dogodi potrebno je tražiti Boga.
Mnogima je poznata priča kako je svakoga dana učenik pitao učitelja: Kako mogu pronaći Boga? I svaki put je dobivao isti odgovor: “Trebaš ga željeti”. A učenik se opravdavao:” Ali ja ga želim svim srcem pa ga ipak ne pronalazim”. Nakon toga učitelj ga povede do jezera da se osvježe. Kad su bili u vodi, učitelj zagnjuri mladićevu glavu i držao ju je podulje u vodi, dok se mladić očajnički borio da dođe do zraka. Kad su izišli iz vode, upita ga učitelj.” Zašto si se onako uporno borio da izvučeš glavu iz vode? I čuo je odgovor: “Tražio sam zrak da se ne ugušim”. A učitelj zaključi: “Kad dobiješ milost da tako uporno i očajnički tražiš Boga kao sto si tražio zrak, pronaći ćeš ga, budi siguran!
To je glavni razlog zašto ne nalazimo Boga: ne čeznemo za Njim dovoljno žarko niti molimo da nam poveća čežnju. Bez Boga za kojeg smo stvoreni, mi smo kao riba bez vode. Ako ne doživljavamo agoniju ribe koja je na suhom, to je samo zato što tu bol ubijamo mnoštvom drugih želja i užitaka, čak i problema kojima dopuštamo da zaokupe našu pamet te tako potiskujemo želju za Bogom i muku što ga nemamo. Ako još ne posjedujete takvu čežnju za Bogom, molite za nju. To je milost koju Bog želi dati svakom svom djetetu jer je čežnja upisana u ljudsko srce. Zašto su ljudi očajni i nesretni? Jer muče svoje srce dok ga uporno drže daleko od Boga a ono poput magneta želi se vratiti u Božji zagrljaj. I sv. Augustin govori o nemiru ljudskog srca koje se ne može smiriti sve dok svoje smirenje ne nađe u Bogu. Kraljica mira također, u porukama nas poziva: „ Dječice, neka vam ovo vrijeme svaki dan bude više traženje Boga u tišini vašeg srca i molite, molite, molite dok vam molitva ne bude radost.“ (25.07. 2016.)
Kada se susretnu dvije čežnje u našem srcu, Božja prema nama i naša prema Bogu, naše će srce uživati mir.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. studenog 2023.
Evanđelje ruši logiku materijalizma
Gospodin vam dao mir!
Često smo u situaciji promatranja ljudi oko sebe, njihovog ponašanja. Tada ih po svom subjektivnom doživljaju procjenjujemo. Isus je jednog dana u Hramu, kako nam donosi tekst Lukinog Evanđelja, promatrao ljude kako ubacuju novac u riznicu. Naravno da Isusa ne zanima koliko je Hram dobio novca nego nas želi poučiti o darivanju. Na jednoj su strani bogataši koji ubacuju puno a na drugoj udovica koja ubacuje samo dva novčića. Puno novca ne označuje velik dar niti malo novca malen dar. Poruka evanđelja ruši logiku materijalizma. Bogataši daju od svog suviška i njihova egzistencija darivanjem nije ugrožena. I bez toga što su dali, oni su i dalje ostajali bogati i mogli su lijepo živjeti kao i prije. Udovica nema suviška, ona je ubacila od svog siromaštva. Ona nakon ovog darivanja postaje još siromašnija, ugrožen je njen život. Zato Isus kaže:“ ubacila je sav žitak što ga imaše“ (Lk 21,4b) U svom je darivanju posve oslonjena na Boga i Njegovu providnost. A to je ono čime je bogata udovica, potpunim pouzdanjem u Božju darežljivost, dok se bogataši više oslanjaju na svoje bogatstvo.
Ogromna je razlika između dati Bogu puno i dati Mu sve. Bogataši su dali puno ali udovica je dala sve. I udovica iz vremena proroka Ilije dala je zadnji zalogaj kruha Proroku i bila spremna sa svojim sinom umrijeti. Za uzvrat, Bog je nagrađuje i u sve vrijeme gladi imala je brašna u ćupu i ulja u vrču. Kada sve dadnemo Bogu, onda Bog sve daje nama i čini nemoguće stvari u našem životu, čini velika čuda. To vidimo u životu biblijskih osoba i svetaca. Kada je Marija rekla:“ Evo službenice Gospodnji“ dobila je najveći dar i dogodilo joj se najveće čudo, dobila je Sina Božjega.
Kao nekoć u Hramu Isus promatra tvoj i moj život. On ne želi darove naših ruku nego nas same. On ne želi da mu darujemo višak našega vremena na kraju dana, ta on je Gospodar vremena. On ne želi velike stvari od nas nego male sa puno ljubavi. On želi naše srce i volju, srce da Ga ljubimo i volju da ga slušamo.
I Kraljica Mira više nas puta pozvala na predanje Bogu: „Molite srcem i u molitvi predajte Isusu sebe! ”(11.8.1984).
Budimo bogati poput ove udovice. I mi predajmo Bogu svoja dva novčića: svoje srce i svoju volju. Oslonimo se na Njega i vidjet ćemo u svom životu čudesna očitovanja Božje ljubavi.
