Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 27. veljače do 4. ožujka 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Siniša Pucić, koji je u Linzu, gdje obnaša službu dušobrižnika za Hrvate u Gornjoj Austriji. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. ožujka 2023.
Križ smo zapravo mi sami sebi
„Tko hoće ići za mnom neka uzme svoj križ, neka se odrekne samoga sebe i neka ide za mnom“, glasi Isusov poziv upućen svakome od nas. U ovo korizmeno vrijeme Gospodinove riječi zvuče još privlačnije i traže konkretan odgovor od nas, njegovih učenika. Želimo li doista ići za Kristom i biti njegovi istinski učenici, te tako nošeni njegovom milošću doći do Kalvarije našeg života a onda i zajedno s njime uskrsnuti na život vječni? Isus jasno kaže da je uvjet za to nošenje svoga križa.
Nerijetko vidimo križ u drugima s kojima dijelimo život a koji nam nisu baš lagani. No, unatoč zahtjevnosti suživota s bližnjima, križ koji smo pozvani nositi nalazi se negdje drugdje. Taj križ smo zapravo mi sami sebi a njegova težina ovisi o tome koliko smo spremni odreći se svoga ispraznoga, prosječnog življenja te dopustiti Bogu da zajedno krenemo u najuzvišeniji, ali i najteži zadatak koji traje cijeli život – raditi na sebi.
Draga braćo i sestre, korizma je za vjernike ono što su olimpijske igre za sportaša: iznimna prilika da damo od sebe sve, zapravo, onoliko koliko možemo i onda uspjeh neće izostajati. Ako ustrajemo u tome, svaka korizma bit će nam plodonosno vrijeme, prvenstveno za dobrobit nas samih i ljudi oko nas. A na kraju života, zlatnu medalju primit ćemo od Krista u znaku vječnog kraljevanja s njime i svim svetima njegovim.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. ožujka 2023.
Bez Gospodina ne možemo učiniti ništa
Mnogim svećenicima jedan od najradosnijih, ali i izazovnijih pastoralnih zahtjeva vjerujem da je podjela sakramenta krštenja maloj djeci. Naravno, nitko se tome više ne veseli od sretnih roditelja, braće i sestara, baka i djedova, koji nasmijani ulaze u crkvu i pažljivo slušaju svećenika što im kaže.
A krštenje jest doista jedinstvena prilika da drugima i sebi posvijestimo kako je ovo malo dijete koje će u potpunosti pripasti Kristu i njegovoj Crkvi, doista slika i poticaj kakvi bi i mi, već odrasla djeca Božja, trebali biti. Djetešce, koje ne može bez ljubavi od Boga, a potom i njegovih roditelja, želi nam reći da i mi bez Gospodina ne možemo učiniti ništa, niti se bez naših bližnjih ostvariti kao ljudi. Dok držimo u rukama malog novokrštenika istovremeno primamo tu ljubav i pozvani smo je darovati drugima. Kako nas zapravo Gospodin kroz najmanje uči o toj najizvrsnijoj kreposti koju možemo zadobiti a bez koje ne možemo živjeti, a to je ljubav.
Molimo za nove članove Crkve i njihove obitelji da zajedno rastu u vjeri, nadi i ljubavi; budimo podrška jedni drugima u tom rastu, gledajući u svakom čovjeku ljubljeno dijete Božje od kojega možemo naučiti najvažnije lekcije života te na taj način i u sebi prepoznati to neizmjerno dostojanstvo, zahvaljujući Bogu i radujući se što smo od njega ljubljeni.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. ožujka 2023.
Katolička obitelj, Crkva u malome
Sve više čujemo crne vijesti i vidimo i sami u svom okruženju da je brak u krizi. Rastaju se mladi, ali i stariji bračni parovi. Mnogi se supružnici odvajaju jedni od drugih, sa šokantnom spoznajom kao da su godinama živjeli sa strancem, onime kojem su se pred Bogom i crkvenom zajednicom zavjetovali na doživotnu ljubav i vjernost.
Pitam se, kako je moguće da se onda ne poznaju nakon toliko vremena provedenog zajedno? Jesu li se uopće svih tih godina otvarali jedno drugome, povjeravali o najvažnijim pitanjima koja zadiru u njihovu osobnost i međusobnu povezanost?
Radujem se kada vidim mnoštvo mladih zaručnika na tečaju priprave za brak. Pitam se opet, propuštamo li mnogo kao Crkva što im nudimo samo tri ili pet dana mogućnosti da se koliko-toliko priprave na najvažniju odluku svoga života, dok djecu za prvu svetu pričest i krizmu pripremamo godinu ili dvije na tjednim susretima? Može li svaka župa imati standardni oblik kontinuirane podrške zaručnicima, a potom i mladim bračnim parovima u smislu iskazivanja bilo koje vrste pomoći, mogućnosti za razgovor i otvaranja mnogih važnih pitanja, i to od strane nas svećenika kao i supružnika koji im mogu svjedočiti o svim lijepim ali i teškim trenutcima njihovog bračnog zajedništva? Naravno da može!
Ako se mi svećenici sami ne pokrenemo u tom smjeru, dragi mladići i djevojke, osobito vi zaručnici, povucite nas za rukav i hajdemo zajedno graditi Crkvu u malome, naše katoličke obitelji, najljepša mjesta za rast u vjeri.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. ožujka 2023.
Olako odustajemo od Gospodina
Na jednoj svetoj misi u Međugorju svećenik je propovijed počeo riječima: „Iako vas je mnogo ovdje došlo, primjećujem da je jako malo župljana, jer u pokajničkom činu nisam iz puno ustiju koja su molila: „Ispovijedam se Bogu svemogućemu i vama braćo i sestre“ čuo riječ „sestre“, kako se ovdje u Međugorju dodaje. Isto tako, ovdje u Austriji primjećujem da je od doista velikog broja vjernika na misnim slavljima, puno novih lica koja oni koji tu žive već duže vrijeme ne prepoznaju. Stoga se pitam: Gdje su onda oni vjernici čije su klupe i stajaća mjesta zamijenili novopridošli Hrvati?
Tako olako, braćo i sestre, odustajemo od sakramenata euharistije i pomirenja, od molitve, općenito, od dolazaka u crkvu ili ukratko rečeno, odustajemo od Gospodina i jedni od drugih. Gdje je u nama često onaj žar vjere u Isusa Krista? Gdje je nestala naša djelotvorna ljubav? Znamo da nam nitko i ništa ne može zamijeniti napajanje na izvoru jedine istinske ljubavi a to je Isusova sakramentalna milost koja nam se obilato daje. Ne možemo je zadobiti ako ostajemo u svoja četiri zida, opravdavajući sami sebe na mnoge načine što smo Bogu i bližnjima na taj način počeli okretati leđa.
Kristov korizmeni vapaj upućen svakome od nas glasi: „Obrati se, ljubljeno dijete moje, vrati mi se, vrati se svojoj prvoj ljubavi od koje jedino možeš naučiti ljubiti, biti istinski radostan i druge učiniti sretnima!“ Zastanimo i odazovimo se Kristovom pozivu!
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. veljače 2023.
Blagoslov obitelji – tradicija hrvatskog naroda
Za svakog župnika veliko pastoralno bogatstvo predstavlja susret s njegovim župljanima unutar godišnjeg blagoslova obitelji i njihovih domova. Ta se lijepa i dugogodišnja tradicija izgleda čuva jedino u hrvatskom narodu, ma gdje god on bio, u domovini ili raspršen po cijelome svijetu.
Taj susret znači više od samog obreda blagoslova, to je prilika kada svećenik može bolje upoznati roditelje i djecu, starije i mladež, te uvidjeti koje se bogatstvo vjere često krije u njima a da to dosad nije znao. Dragocjeno vrijeme koje iskoristi za razgovor s njima, bit će neizmjerna spoznaja o stručnom znanju i talentima koje svi oni imaju a čime mogu uvelike obogatiti život ne samo župne zajednice nego i cjelokupne društvene stvarnosti u kojoj žive. Zamislite župnika koji na kraju godišnjeg blagoslova na popisu ima nekoliko spremnih teologa, pravnika, ekonomista, kućnih majstora i medicinskih djelatnika, koji su svoje vrijeme, znanje i ljubav prema Bogu i čovjeku spremni uložiti za boljitak njihove župe. Kakvog li divnog otkrića u samo nekoliko dana obilaska stanova i kuća i uloženo nekoliko minuta vremena više od samo čitanja obrednika i žurnog odlaska dalje radi dugačke liste onih koji još čekaju blagoslov toga dana.
Molimo da naše župne zajednice žive one istinsko zajedništvo između pastira i njegovog stada, kako bi svatko pronašao svoje mjesto u crkvi u kojem će dati ono najbolje od sebe što mu je Dobri Pastir podario da dijeli drugima.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. veljače 2023.
O smislu života
Često se ljudi, pa i mi koji vjerujemo Isusu Kristu, znamo u teškim životnim situacijama zapitati o smislu života, kada se u trenu lijepa svakodnevnica koju živimo pretvori u tešku bol, nevolju, tragediju. Tada nam da krenemo dalje, da ustrajemo u vjeri, nadi i ljubavi, smisao jedino daje Raspeta ljubav, naš Spasitelj Isus Krist, koji tada kao da nam tiho govori: „Ne boj se, ne prestaj mi vjerovati, obećao sam ti sunce nakon kiše, osmijeh nakon suza, nadu nakon beznađa. Obećao sam ti život vječni!“
Moj prijatelj Petar i njegova obitelj prolaze mjesečnu agoniju zbog njegovog naglog pogoršanja zdravlja. Kada ga posjetih u bolnici dok je još bio u induciranoj komi, rekoh njegovoj supruzi Dariji: „Jedva čekam da nam se vrati i kaže gdje je bio svo ovo vrijeme!“ Dan po dan, uz molitve mnogih pa i uz njegov bolesnički krevet, uz male ali vidljive pomake na bolje, prije nekoliko dana Darija me nazvala i rekla kako joj je Petar polako, polako počeo govoriti. Među prvim što joj je rekao, bilo je: „Vidio sam Raj!“.
Petar, jedan od nas, istinski Isusov učenik, otac, suprug, sin i prijatelj, vidio je smisao svih sunčanih i kišnih dana u ovoj zemaljskoj dolini suza. Kakve li utjehe i nade, kakve li radosti! I vratio se da nas ohrabri da nastavimo dalje koračati za Kristom prema cilju, prema vječnosti s njime i jedni s drugima!
