Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 28. kolovoza do 2. rujna 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Siniša Pucić, koji obnaša službu upravitelja župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci. Njegova svakodnevna duhovna promišljanja donosimo i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. rujna 2023.
Najsigurniji put do Isusa jest preko Marije
Hvaljen Isus i Marija!
Danas je subota, dan kada Crkva sa svom brižljivošću liturgiju posvećuje Blaženoj Djevici Mariji. Još su nam svježa sjećanja na svetkovinu Uznesenja Marijina u Nebo ili Veliku Gospu, a već idućeg petka je blagdan Male Gospe, rođendan naše nebeske Majke. Sve to nas upućuje na Marijinu ulogu u Isusovu i našem životu, koju sa zahvalnošću i radošću prihvaćamo.
Time se ostvaruje Kristova oporuka s križa: Evo ti majke! Kako onda ne biti ponosni i ne dičiti se Blaženom Djevicom Marijom kao Majkom Crkve, majkom sviju nas. Svjedoci smo da se mnogi izruguju nama katolicima zbog naše ljubavi prema Mariji iz Nazareta, koja nije božica ili zamjena za Isusa, kako nas neki pokušavaju uvjeriti, već vjerna službenica Božja, jedna od nas, koja je prihvatila i ispunila poslanje koje joj je Gospodin namijenio. Stoga je ona uzor svih vjernika da i mi ljubimo Boga onako kako ga je ona ljubila.
Otac moje prijateljice, čovjek koji pripada protestantskoj zajednici, jednom se prilikom našao u društvu nekolicine ljudi koji su ismijavali, pomalo vrijeđali nauk Crkve o Blaženoj Djevici Mariji. On, koji je iznimno poštivao pok. fra Bonaventuru Dudu, čitajući njegova djela, pa tako i knjige napisane o našoj Nebeskoj majci koju je fra Bonaventura iznimno volio, tada im je rekao: “Mi koji se dičimo poznavanjem Biblije, znamo da su u Starom Zavjetu ploče Saveza, kao najveća svetinja, bile položene u Kovčeg saveza, kojeg su Izraelci s toliko ljubavi izrađivali i čuvali. Kako onda smijemo vrijeđati Onu, u čije je krilo bila položena Svetinja nad svetinjama, naš Gospodin Isus Krist?”
Kako je sv. papa Ivan Pavao II. rekao, najsigurniji put do Isusa jest preko Marije. Stoga, ne bojte se, primite Krista za jednu a Nebesku majku Mariju za drugu ruku i krenimo putem istinske ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. rujna 2023.
Odrasli kršćani kao uzori
Ljetni praznici se bliže kraju, prve kiše su najavile dolazak jeseni i ono što djeca iščekuju, neki sa žalošću a neki pak s radošću, a to je početak nove školske godine. Početak škole označava i skorašnji početak župne kateheze, odnosno, priprave za sakramente prve svete pričesti i potvrde, što je za kandidate i njihove obitelji važan događaj u životu.
Novi početak trebao bi biti i novi zalet za svećenike i vjeroučitelje kojima je Gospodin povjerio rad s najmanjima u društvu, onima koji upijaju sve što im se prenosi, i to ne samo kroz prizmu znanja, nego prvenstveno gledajući životni primjer osoba koje im svjedoče vjeru. Stoga je važno posvijestiti si veliku odgovornost koju imamo pred djecom i mladima u svakom trenutku kad stanemo pred njih, bilo da je riječ za školskom katedrom, za oltarom u crkvi ili pak na igralištu, na ulici, u svakodnevnom životu.
Djeca i mladi trebaju uzore među nama odraslim kršćanima, kako bi se formirali u zrele i odgovorne ljude i kršćane, one koji ljube Boga i čovjeka. Ukoliko im svojim životom svjedočimo sve ono što nije u skladu s Kristovim naukom ili propuštamo svjedočiti istine naše vjere, prvenstveno bogobojaznost i čovjekoljublje, promašit ćemo životno i kršćansko poslanje te za to odgovarati pred Bogom, a Isusove najmanje, njegove miljenike, baciti u ralje svjetovnosti i Zla koje vreba nad njima da im oduzme svaku radost i smisao života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. kolovoza 2023.
U Međugorju pronalaze mir
Prekrasno je u Međugorju gledati hodočasnike koji dolaze sa svih strana svijeta da bi u ovoj duhovnoj oazi koju svi toliko volimo pronašli mir, dobili od Boga po Gospinom zagovoru odgovore na važna životna pitanja, kao i smjernice za nastavak ovozemaljskog hodočašća. Upravo se u ljetnim mjesecima organizira najveći broj hodočašća kada vjernicima nije dovoljan samo odmor za tijelo, nego im je još potrebnija utjeha za dušu koju u Međugorju pronalaze, kao i u brojnim hodočasničkim mjestima.
Hrvatski narod se s pravom diči nebrojenim svetištima koji na najveće marijanske blagdane, zatim na Sv. Ivu, Sv. Antu i mnoge druge svete Božje miljenike privlače mnogobrojne hodočasnike da donesu odluku, odvoje vrijeme i poduzmu određeni fizički napor kako bi od svoga mjesta stanovanja pješice ili s nekim prijevoznim sredstvom s molitvom i pjesmom na usnama došli do cilja svoga hodočašća.
Ako izuzmemo Međugorje, rijetko koji se upravitelj pojedinog svetišta može pohvaliti s većim brojem hodočasnika koji kroz cijelu godinu dolaze privatno ili organizirano. Ne samo da je hodočasnika sve manje kroz godinu, osim za najveće blagdane, nego su i sve stariji. Mladi se rijetko odlučuju na takav vjerski iskaz, a niti mladih obitelji s djecom nema mnogo, pa hodočasničke autobuse najviše popunjavaju umirovljenici i ostali stariji svijet.
Na vjernicima je da uz godišnji odmor planiraju barem jedno do dva hodočašća godišnje. Svaka čast inozemnim velikim svetištima, ali Hrvat katolik bi prvenstveno trebao obići domaća hodočasnička odredišta, barem ova veća. S druge strane, na nama svećenicima je da uložimo više truda, kreativnosti i nadasve ljubavi kako bi potaknuli dosadašnje i animirali buduće hodočasnike da si priušte jednodnevno ili višednevno duhovno iskustvo koje će svakako dugo pamtiti i baštiniti njegove plodove.
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. kolovoza 2023.
Jesmo li svjesni duhovskih darova?
Krštenjem smo primili Duha Svetoga, koji nas čini sposobnima da živimo svoje kršćansko poslanje ovdje na zemlji, a u sakramentu Potvrde obogaćeni smo mnogovrsnim darovima Duha Božjega kako bi izgrađivali Crkvu i svijet, kako bi potpuno mogli ljubiti Boga i bližnjega.
Jesmo li svjesni tih duhovskih darova, talenata koje smo primili? Često mi se čini, gledajući vjernike na svetim misama, da misle kako je upravo dolazak na susret s euharistijskim Isusom najviše što mogu od sebe dati za Crkvu, za svoju duhovnu obitelj u koju su krštenjem primljeni i potom pozvani cijeloga života izgrađivati je svatko na njemu ili njoj jedinstven način.
Kakve li bi nam za svakog brata i sestru, čak i za one koji još nisu upoznali Krista, privlačne bile župne zajednice kada bi svatko od župljana darovao barem jedan od Boga primljenih talenata! Da svatko dijete postane ministrant ili član dječjeg zbora, ili pak mladić i djevojka da raste u vjeri kao dio zajednice mladih poput Frame, ili bračni drugovi da se međusobno obogaćuju u obiteljskoj zajednici, dok stariji i pomalo nemoćni župljani čvrsto držeći krunicu u rukama mole za svoga župnika i sve župljane da budu jedno u Kristu.
Sanjam takve župe kao mjesto za svakoga, u kojem nitko neće biti zaboravljen onda kada ga nema na svetoj misi i ostalim događanjima, a oni koji aktivno sudjeluju u životu župe, prepoznaju se kao istinska braća i sestre.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. kolovoza 2023.
On nije došao zbog zdravih
Gotovo svakodnevno se kao svećenik susrećem s ljudima koji su na rubu društva, ponajviše sa siromašnima, beskućnicima, usamljenima… Sa svima njima još se i može popričati, odnosno, doći do konkretnih rješenja njihovih problema kako bi im život bio više u skladu s ljudskim dostojanstvom koje im je dobri Bog darovao kada ih je stvarao. Jako me razveseli vijest kada čujem da je pronalaskom zaposlenja ili pronalaskom samostalnog stambenog rješenja barem netko od njih uspio u životu postati ravnopravan ostatku društva, da nije više osoba iz sjene, osoba čije ime i prezime postaje važno a ne da ga se promatra samo kao dio jedne skupine ljudi koja zavrijeđuje da joj se pomogne.
Nažalost, sve je veći broj ljudi oko nas koji zbog raznih okolnosti u životu, nerijetko zbog rana iz djetinjstva koje su im priuštili čak i njihovi roditelji ili prijatelji, zatim zbog doživljenih životnih kataklizama poput gubitka voljene osobe, egzistencije i smisla života ili pak zbog nesnalaženja u novonastalim društvenim promjenama, kako bi narod rekao – jednostavno psihički puknu. Upravo su psihički bolesnici za mene najveći gubavci naših dana, jer se od svih najteže mogu uklopiti u društvo. Ne samo da dobiju odbijenicu kada traže svoje mjesto u raznim radnim kolektivima, udrugama ili među dojučerašnjem društvu, već se s njihovim ugroženim zdravstvenim i općeživotnim stanjem sve teže nose članovi njihove obitelji i prijatelji, pa i sama Crkva.
Upravo se posramim pred Bogom i samim sobom kada u susretu s tim ljudima, osim svijesti da im mogu i trebam dati vrijeme za razgovor, molitvu i sakramentalne potrebe, nemam neko gotovo rješenje gdje takve osobe uputiti u Crkvi. “Ima li neka zajednica mladih gdje moj sin može doći?”, upitala me majka jednog psihički bolesnog mladića, koji je ovih dana izašao s psihijatrijskog liječenja od svega nekoliko dana, zbog pokušaja suicida.
Slegnuo sam s ramenima. Gdje ga poslati, gdje će imati svoje mjesto, moći se otvoriti drugima, razgovarati, a da mu ne kažu kako zbog psihičke bolesti ipak nije pametno da bude u zajednici zdravih ljudi. Dok god u Crkvi ne otvaramo prostorije i osnivamo zajednice koje će primati takve, sve brojnije osobe u našem društvu, dok god nismo Crkva za bolesne, vjerujem da ne ispunjavamo u potpunosti ono poslanje koje nam je Krist povjerio kao Crkvi. Jer On nije došao zbog zdravih, nego zbog bolesnih.
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. kolovoza 2023.
Navezanost nije dobra za ljude
Dani nakon Velike Gospe za neke je župe razdoblje tugovanja zbog neminovnih premještaja svećenika i redovnika, a koji se svake godine događaju na razini biskupijskih i redovničkih zajednica. Nije lako riječima utješiti ožalošćene župljane zbog toga što je biskup ili provincijal iz njihove župe uzeo omiljenog župnika, vikara, gvardijana ili pak brata laika kako bi ga premjestio na novu službu negdje drugdje, čak i na drugi kontinent ako su hrvatske katoličke misije u pitanju.
S obzirom da većina vjernika na takvu, za njih šokantnu odluku hijerarhijske Crkve, gleda samo s pozicije vlastite župe, ne mogu shvatiti prave razloge koji dovode do takvih odluka. Jedan od bitnih problema u našim župnim zajednicama, o kojem se tako malo govori, jest navezanost, bilo da je riječ o navezanosti vjernika na svećenika ili obrnuto. Svaka navezanost je za ljude, ali ni u kojem slučaju nije dobra za njih. Prvenstveno nije zdrava za duhovnost pojedine osobe, s obzirom da u sve većem broju slučajeva koji nas okružuju malo po malo vjernik u svojoj župi više ne traži Krista nego dolazi u crkvu zbog svećenika te Boga zamjenjuje čovjekom. S druge strane, nerijetko se može vidjeti i čuti da svećenik i nakon višegodišnjeg službovanja na jednom mjestu ne želi otići jer se navezao na ljude, na mjesto, postaje sve više komforan i sve manje pastoralno i duhovno produktivan.
Moramo priznati da je biskupima i provincijalima sve teže posložiti sastav mnogih župa i samostana, a koji zbog opravdanih razloga podrazumijeva bolne rezove zvane premještaji svećenika. Za početak i nama svećenicima i vama vjernicima laicima treba više ljubavi prema Crkvi, osobito pouzdanja u odluke hijerarhijske Crkve, koje možda ne možemo odmah razumjeti, ali prihvaćanjem dajemo Bogu i Crkvi vrijeme da pokaže kako je svaka takva odluka bila u konačnici ispravna.
