Duhovni poticaj Živo vrelo od 7. do 12. listopada 2024. – s Leopoldina Kovačević

Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.

Ovog tjedna, od 7. do 12. listopada 2023. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala s. Leopoldina Kovačević koja je u Međugorju gdje vodi brigu o štićenicima doma Majka Krispina (Udruga za pomoć i rehabilitaciju nezbrinutih trudnica, zlostavljanih žena i djece, pomoć u prevenciji ovisnosti…), a živi u samostanu u Miletini. Ako ste propustili njezine Duhovne poticaje u radijskom programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.

Duhovni poticaj Živo vrelo 12. listopada 2024.

Božji plan i naša sloboda

Bog ima plan za svakoga od nas, ali On savršeno poštuje našu osobnu slobodu, našu sposobnost da biramo – za Njega ili protiv Njega – našu sposobnost da biramo – život ili smrt, našu sposobnost da biramo sreću ili nesreću.

U Knjizi proroka Jeremije  Gospodin kaže:

„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam, naume mira a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu“ (Jr 29,11)

Jedina stvar koja je važna na kraju dana je ta da li smo sudjelovali u ovom planu? Trebam vjerovati  da baš sada ovdje gdje jesam, jesam iz nekog razloga. Zato ništa u životu nije slučajno,  svaka osoba koja uđe u naše živote, svaka okolnost ili događaj u našim životima imaju svoj smisao. Dopusti Isusu da te usmjerava, da te zove naprijed, da te pokreće i ne zaboravi da te želi smjestiti baš tamo gdje će tvoja  duša primati dovoljnu količinu svjetla. On je Božanski Vrtlar zato želi zalijevati tlo tvoje duše i  iščupati korov. Neki poslovi u vrtu su bolni, ali bol rađa novi život.

Kad se u trenucima molitve i tišine osvrnemo natrag, jasno nam je da je netko divno planirao naš život. I upravo oni trenuci kad smo nosili teški križ, najsjajniji su u mozaiku našega života. Postaje nam jasno da Nebeski Otac ima plan za našu sreću, plan za spasenje cijeloga svijeta. O planu spasenja svih nas, Kraljica mira često govori u svojim porukama:“ Draga djeco, želim da shvatite da je Bog odabrao svakoga od vas, da bi ga upotrijebio za veliki plan spasenja čovječanstva. Vi ne možete znati koliko je velika vaša uloga u Božjem nacrtu. Zato, draga djeco, molite da biste u molitvi mogli shvatiti plan Božji preko vas. Ja sam s vama da biste ga u potpunosti mogli ostvariti.“(25.siječanj 1987.)

Bez obzira na najveći plan koji možeš sastaviti za sebe s najvećom snagom svoje mašte, Božiji plan je bolji, veći i zanimljiviji i korisniji. Vjeruj u Njegov plan. Traži da ti otkrije svoj plan za tebe. Kada bismo se samo prepustili Očevim i Gospinim rukama punim ljubavi.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 11. listopada 2024.

Padam jer sam čovjek, dižem se jer sam vjernik

Nitko od nas nije savršen – istina je to koju većina od nas rano nauči u svom životu. Iako nismo savršeni, možemo se usavršiti. Svi mi bili smo svjedoci svojih i tuđih nedostataka i mana u različitim područjima naših života. Dok neki dopuštaju da se njihov neuspjeh pretvori u očaj i poraz, drugi imaju snage ustati, krenuti dalje i boriti se iznova. Neki neuspjesi samo izgledaju poput neuspjeha. Drugi neuspjesi su uistinu neuspjesi i treba ih prepoznati kao takve.  Na primjeru dvojice apostola, Petra i Jude, razmišljat ćemo kako se postaviti prema našim neuspjesima. Zanimljivo je osvrnuti se na okolnosti u kojima su se našli uoči Isusove smrti i usporediti njihove reakcije. Juda je izdao Isusa. Petar je okrenuo leđa i zanijekao Isusa. Nisu uspjeli. Obojica su pali. Ali, razlika nije u tome što je jedan pao a drugi uspio. Ne. Razlika je samo u tome kako su oni odgovorili na taj neuspjeh.

Juda je iskusio obeshrabrenje kao rezultat svoje izdaje. On je dopustio svome ponosu da obeshrabrenje pretvori u očaj. Petar je također doživio obeshrabrenje kao rezultat svoga zatajenja. Ali, on je dopustio poniznosti da ga pretvori u nadu. Njegova poniznost bijaše njegova pobjeda.

Navikni se na neuspjehe. Svi mi ponekad padnemo. Taj pad je često ključ uspjeha. Tada se ruši naš ego i mi spoznajemo istinu o sebi. Kad vidim da sam ništa, onda dolazi iskreni vapaj Bogu da nam pomogne.

Strah od neuspjeha često nas priječi da se pokušamo mijenjati i tražiti sreću koju želimo. Bojimo se onoga što bi mogli postati ako se promijenimo. Mi se plašimo same stvari zbog koje smo stvoreni, našeg ispunjenja.

Svi su apostoli uspjeli osim Jude. Svi su Isusa na križnom putu ostavili osim Ivana. Sv. Ivan nije imao strah od nepoznatog. Nije se bojao ako i njega uhvate i osude na smrt. Ljubav je ključ njegova uspjeha, ljubav prema Isusu i njegovoj majci Mariji. Kod drugih apostola poniznost je ključ uspjeha. Priznali su svoju slabost. Vratili su se Isusu jer on je molio za njih na križu: ”Oprosti im Oče jer ne znaju što čine”.(Lk 23,34)

Neka nam ovaj dan bude protkan razmišljanjem kako odgovaramo na svoje neuspjehe. Padam jer sam čovjek a dižem se jer sam vjernik.

I naučimo iz života svetih apostola, koji su bili ljudi kao i mi, da su ljubav i poniznost jedini put uspjeha, put koji nas posvećuje i vodi do Boga.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 10. listopada 2024.

U svemu naći mjeru

Kako je teško naći mjeru u svemu, pogotovo u stjecanju materijalnih dobara. Mudri pisac knjige Propovjednika o tome razmišlja: „Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.“ (Prop 2,18.21.)

Propovjednik ukazuje na ispraznost velikog truda i muke jer sve ostavlja drugome. U Novom zavjetu Isus usavršuje mudre misli Propovjednika, i baš zato što je život prolazan on kaže: „Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.«(Mt 6,20)

Propovjednik i Isus govore nam o dva srca koja se muče pod suncem, Prvo srce koje je vezano za zemlju, koje sabire novac, bogatstvo i trpi veliki strah kako to sve sačuvati a jednoga dana treba sve ostaviti.

Drugo srce zgrće blago za nebo i kada napusti ovaj svijet njegovo ga blago kao nagrada čeka. Normalno je da mi želimo imati, posjedovati jer nam materijalne stvari trebaju za život. No, problem je što ni mi sami ne znamo niti smo sreli čovjeka koji je rekao: ovo mi je dovoljno, više neću stjecati. Čovjeka vuče njegova pohlepa a Isus nas potiče:» Klonite se i čuvajte svake pohlepe». On nije protiv stjecanja zemaljskih dobara, ali u pohlepi vidi zlo.

Neizmjerni Božji blagoslov spušta se na one koji stječu  i drugima pomažu. Jedna prispodoba pripovijeda o starijem čovjeku koji je sadio stabla jabuka. Susjed ga upita zašto to radi jer on sigurno neće uživati plodove sa stabla. Čovjek odgovori: Ne, ja ne mogu više dugo živjeti da bih jeo ove plodove, ali to će moći uživati moja djeca. Baš sam neki dan razmišljao kako sam cijelog života brao jabuke sa stabla koje su drugi zasadili. Na ovaj način želim im iskazati svoju zahvalnost.

Kako poredati prioritete našeg truda pod suncem  divno je izrekao sv. Nikolaj: Ne brinite se samo za tijelo svoje djece, to čine i životinje za svoju mladunčad. Brinite se i za Boga u djeci vašoj. Ako svu zemlju ostavite djeci bez Boga, ostat će gladnim. Ne osiguravajte djeci komad kruha nego komad duše.

Ako budućim naraštajima ostavimo euharistijskog Kruha i naučimo ih raditi za kruh zemaljski mi smo ispunili svoje poslanje pod suncem.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 9. listopada 2024.

Pouzdanje u nebeskog Oca

Učenici su promatrali Isusa kako puno moli. Pitali su se koja je to molitva s kojom On razgovara sa svojim Ocem. I jednom, kako nam donosi današnje Evanđelje po Luki, čim presta moliti jedan mu učenik reče: „»Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike!«(Lk 11,1) I tada im Isus izreče tekst molitve „Oče naš“

Kada se obraćamo Bogu riječima „Oče naš“ mi izražavamo, kome propadamo, čiji smo rod, na čiju smo sliku stvoreni. Molitva „Oče naš“ je rodni list svakog kršćanina. U Ocu je naš identitet, naš kod, mi nismo izgubljeni u svemiru, slučajno nastali u nekoj galaksiji.

Zato dok govorimo „Oče“, naša vjera treba biti vjera djeteta, koja je puna povjerenja u svog zemaljskog oca. Svaki dobar otac želi sve najbolje svojoj djeci. Ako nije dobar ne može se zvati otac jer otac je drugo ime za Ljubav.

Poznata je priča o sretnoj obitelji kojoj se jedne noći dogodio požar u kući. Svi su istrčali iz kuće, roditelji i djeca osim petogodišnjeg dječaka. Nitko od plamena i dima nije mogao više ući, niti se on nije s kata mogao spustiti.

Iznenada, gore u potkrovlju, otvori se prozor. Dječak proviri i stade vikati: “Tata! Tata!” Otac priđe i poviče: “Skoči!” Dječak je pred sobom vidio samo vatru i crni gusti dim, a kad je čuo glas odgovorio je: “Tata, ja te ne vidim…” “Vidim ja tebe, slobodno skoči!” vikao je otac. Dječak je skočio i začas se, živ i zdrav, našao u snažnom očevu zagrljaju.

Mi smo to malo dijete, koje je stalno u nekoj opasnosti a nebeski Otac nas poziva da se bacimo u njegov zagrljaj. Dok prolazimo kroz mnoge poteškoće, i mi govorimo: “Oče, ne vidim te“, no Bog nas vidi i to je najvažnije. On nas nikada ne ostavlja i uvijek je uz nas. Zato je „Oče naš„ molitva pouzdanja koja se najprije životom moli, zatim riječima.

Kraljica mira u porukama toliko nas puta pozvala na pouzdanje u nebeskog Oca: “… Vi, djeco moja, vi koji uvijek žeđate za više ljubavi, istine i vjere, znajte da je samo jedan izvor s kojega možete piti – pouzdanje u Nebeskoga Oca, pouzdanje u Njegovu ljubav. Prepustite se u potpunosti Njegovoj volji i ne bojte se. Sve ono sto je najbolje za vas, sve sto vas vodi k vječnom životu, bit će vam dato. Shvatit ćete da svrha života nije uvijek htjeti i uzimati, već ljubiti i davati. Imat ćete istinski mir i istinsku ljubav, bit ćete apostoli moje ljubavi…“
(2. listopad 2019.)


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 8. listopada 2024.

Moliti i raditi

Svi imamo iskustvo kako nam je, nakon cjelodnevnog posla navečer teško moliti. Redovito u molitvi zaspemo ili je na brzinu, rastreseno izmolimo. Sve ovo opravdavamo brzim ritmom života i nismo svjesni ako ovako nastavimo da ćemo „izgorjeti“.

Današnje Evanđelje o Marti i Mariji nudi nam odgovor kako ove dvije stvarnosti, rad i molitvu uravnotežiti.

Tekst donosi kako neka žena, imenom Marta primi Isusa u kuću i kao domaćica zauzela se oko posluživanja. Marta je imala sestru Mariju koja je sjedila do Isusovih nogu i slušala riječ Njegovu. Do napetosti dolazi kada Marta moli Isusa da rekne Mariji da joj pomogne a Isus odgovara da je Marija izabrala bolji dio.

Isus ne uzdiže kontemplaciju iznad akcije, on cijeni fizički rad. I sam je po cijeli dan radio, ozdravljao, izgonio zloduhe, poučavao…Navečer bi se povlačio u osamu i molio. „I provede noć moleći se Bogu“(Lk 6,12), izvještavaju  nas evanđelisti. Molitva i rad su dvije neodvojive nužnosti u našem životu. U nama su  Marta i Marija. Ako želimo biti u akciji za Isusa, potrebno je najprije sjediti u Isusovoj blizini i slušati ga. Duboki odnos s Isusom daje nam vjetar u leđa da sve činimo zdušno kao Bogu, ne kao ljudima (Usp. Kol 3,23)Ako smo otišli u akciju bez kontempalacije Božje riječi, brzo ćemo se umoriti jer nas ne umora posao nego manjak smisla onoga što radimo. Nakon djelovanja ponovno se spuštamo do Isusovih nogu da se odmorimo. Ovaj ritam molitve i rada, Ora et labora pravilo je evanđelja koje je za svoj red uzeo sveti Benedikt i trebalo bi biti pravilo svakog vjernika.

Marta je pogriješila što Učitelju prigovara: »Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavi posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne.« Kao da Učitelj ne vidi koliko ona radi a Marija sjedi. Marta je na početku svog puta vjere u Isusa. Ona je Isusu dala hranu ali ne i srce. Nije imala ni ljubavi prema sestri, mogla ju je osobno opomenuti da je pred Gostom ne osramoti. Poslije će ova žena imati puninu vjere, vjerovat će da Isus može oživiti njenog brata Lazara od mrtvih  (Usp.Iv 11,21). Do ove vjere nije došla posluživanjem nego slušanjem Učitelja kao i njena sestra Marija koja  je izabrala bolji dio jer želi najprije nahraniti glad svoje duše i naravno da je poslije pomogla sestri. Učimo od ovih sestara, ako naš posao nije prožet ljubavlju onda ćemo i mi prigovarati. Ogovaranje i kritiziranje drugih znak je slabe vjere. Tko je jak u vjeri, uopće ga ne zanima što drugi radi. Ima samo jednu misao, kako više ljubiti Isusa i Njegovu volju ispunjavati. Neka nam svaki novi dan bude u ritmu molitve i rada. Neka nam molitva bude u  ritmu blagoslova; Bog blagoslivlja svoje stvorenje a čovjek blagoslivlja svoga Boga.


 

Duhovni poticaj Živo vrelo 7. listopada 2024.

Krunica je oružje kojim pobjeđujemo

Gospodin vam dao mir!

Crkva danas slavi Blaženu Djevicu Mariju od Krunice. Blagdan ima svoju povijesnu pozadinu. Papa Pio V. pozvao je kršćanski svijet na molitvu krunice kako bi zaustavili tursku vojsku u osvajanju Evrope. U odlučujućoj bitci kod Lepanta, kršćanska vojska je pobijedila i na uspomenu ove velike pobjede i zahvale Djevici Mariji imamo današnji blagdan.

Krunica je oružje kojim pobjeđujemo zlo i štit koji nas brani od zla. Kršćanin bez krunice je kao vojnik bez oružja. Kršćanin s krunicom najjača je duhovna sila. „Dajte mi vojsku koja moli krunicu i osvojit ću cijeli svijet“ rekao je blaženi papa Pio IX. Snaga krunice je iskustvo svetaca, papa, crkvenih naučitelja koji su nam često govorili o ovoj molitvi i  poticali da je molimo. I Gospa nas je u svim ukazanjima kroz povijest stalno pozivala na moljenje Krunice. Odmah u prvim danima ukazanja u  Međugorju, vidioci su pitali Gospu što želi poručiti svećenicima. Odgovorila je: “Pozivam vas da pozovete sve na molitvu krunice. Krunicom ćete pobijediti sve nedaće koje sotona sada želi nanijeti Crkvi katoličkoj! Molite krunicu, svi svećenici! Posvetite vrijeme krunici!”( 25.6.1985) Krunica nas dovodi pred Mariju a Marija nas kroz razmišljanje otajstava iz Isusova života vodi Isusu.  I mi u svome životu prolazimo kroz radosti i žalosti, zato nam je krunica tako bliska. Ona je utjeha majci dok bdije uz bolesno dijete, nada zatvorenicima, starici dok iščekuje djecu iz tuđine…Pročitala sam o  snažnom svjedočanstvu Ukrajinca Josipa Terelje koji je, zbog vjere,  provo  24 godine u tamnicama Sovjetskog Saveza. Kroz sve nevolje koje je proživio krunica mu je bila najveća utjeha. Odricao se kruha, koji je  često bio jedina hrana koju je dobio, i od njegove sredine radio zrnca koja bi nizao na starom koncu kako bi imao krunicu. Kad su otkrili da moli, kaznili ga samicom i glađu, a on kako bi preživio pojeo je svoju krunicu.

Vrijednost krunice zna samo tko je moli. Majka Terezija uvijek je u ruci nosila krunicu, čak i kad je nešto drugo radila. Kad bi je zapitali zašto drži krunicu kad očigledno ne moli, odgovarala je da je to njezin način da se podsjeti da drži Gospu za ruku.

I dok se vodi “treći svjetski rat u komadićima”, kako kaže papa Franjo, dok se vode ratovi za obitelj, ratovi u ljudskim srcima, mi znamo da je krunica oružje kojim ćemo pobijediti. Blažena Djevica Marija  nije nikog  zapustila tko se k njoj u zaštitu utekao, njezinu pomoć  zatražio i zagovor zamolio.

povezano

Youtube kanal

Instagram

Kolumne