Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovaj tjedan od 1. do 6. srpnja 2024. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi u župi sv. Jakova u Međugorju. Njegova promišljanja možete poslušati i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 4. srpnja 2024.
Komu mi danas vjerujemo?
Hvaljen Isus i Marija, dragi brate i sestro, danas nam evanđelje donosi primjer čvrste vjere u Isusa Krista. Ljudi donose uzetoga Isus da ga ozdrave. Vjerovali su čvrsto da to Isus može učiniti. Vjerovali su da je Isus Sin Božji i da ima moć ozdravljenja. Upravo ta vjera ljudi je pomogla tom bolesnom čovjeku da ozdravi.
Vidimo u evanđelju kako je Isus bio ganut vjerom tih ljudi kaže u evanđelju: „Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetome: »Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!«“ znači upravo je vjera ta koja nas liječi i oslobađa od grijeha. Jer Isus upravo po našoj vjeri čini čuda u našemu životu. I to je ono što je potrebno danas, da imamo čvrstu vjeru u Isusa.
No samo je pitanje komu mi danas vjerujemo? U Što zapravo vjerujemo? Čime mi to vjerujemo? Gdje je ta sposobnost vjere u nama? Vjera nam omogućuje da uđemo u ono što misliš da postoji. Ako misliš na Boga onda Bogu vjeruješ, ako misliš na zemaljsko onda vjeruješ zemaljskom. Vjera je da ono što vidiš u sebi, i da to možeš učiniti. Ako vidiš ono dobro, onda ćeš to dobro i činiti. Ako ne vjeruješ da možeš biti svet, nikad nećeš napredovati u duhovnom životu.
Ovi ljudi iz Evanđelja u sebi su osjetili da mogu vjerovati Isusu, i oni su vjerovali da mu jedino Isus može pomoći. Vjera je bila ključna za ozdravljenje uzetoga.
Nažalost mi često vjerujemo samo u ograničenost svoga tijela. Kad vjeruješ tijelu, svojim bolestima, tad si bolestan. Bit je zla razoriti svaku misao na dobro, na to da ti nešto možeš. Ti u duhu ne smiješ gledati svoju bolest; gledaj u zdravlje, i taj će projekt polako prelaziti na tebe.
Isus nam je u tri godine naviještanja otkrio da je vjera svemoćna. Ako u sebi nemaš vjeru da ćeš duboko doživjeti Isusa, da će te to duboko promijeniti, da ćeš biti radostan, novi čovjek, da ćeš biti ozdravljen, ako u to ne vjeruješ, onda je sve uzalud. Svi koji su tražili Isusa, dolazili su s vjerom: idu Isusu i vide sebe zdravima. Vjera je prenošenje neograničene duhovne dimenzije iz naše duhovne duše na naše ograničeno tijelo. Tad nastaju čudesa.
Duhovni poticaj Živo vrelo 3. srpnja 2024.
Sumnja kao pokretač vjere
Hvaljen Isus i Marija dragi brate i sestro, današnje evanđelje donosi nam sumnjivog Tomu. Pitanja i sumnje apostola Tome bliske su današnjim kršćanima iz dva razloga: prvi, zbog toga što je ‘dječja vjera’ mnogih kršćana uzdrmana naočigled velikih prirodnih katastrofa, zloće ljudi, patnje nedužnih, siromaštva i gladi u svijetu i slično; drugi razlog, zato što mnogi kršćani uviđaju da vjera i sumnja uopće ne moraju biti u suprotnosti.
Mnogi duhovni pisci smatraju da je sumnja pokretač vjere. Sumnja posjeduje pozitivan vid jer potiče čovjeka na traganje, propitkivanje, hrvanje s istinom, a sve to, naposljetku, vodi do zrele i duboke vjere. Čovjek oduvijek nosi u sebi nemir, pitanja koja traže odgovore: Koja je svrha ljudskog života? Što je smrt? Čemu se možemo nadati? Netko jednom reče da je čovjek nepopravljivo religiozan.
U svima nama krije se ‘sumnjivi Toma’. U nekim životnim situacijama vjera nam se učini kao velika iluzija. Pitamo se: može li se vjerovati svim tim vjerskim tvrdnjama? Ima onih koji vjeruju samo u ono što se može dokazati. Govor o Bogu, o uskrsnuću i vječnom životu, čini nam se kao pokušaj bijega pred činjenicom smrti
Vjerujem samo u ono što vidim! – takav pristup zbilji je vrlo ograničen i površan. U današnjemu evanđelju i apostol Toma mora nadići takav stav i ‘životnu filozofiju’. Isus kaže da ima smisla vjerovati iz ‘druge ruke’, to jest na temelju svjedočanstva drugih. I mi smo pozvani povjerovati, osloniti se na riječ svjedoka Uskrslog Krista. Evanđelisti potvrđuju da se uskrsla vjera rađa preko ‘opipljivoga dodira’: Isusov glas Mariji Magdaleni u vrtu, Petar i Ivan posjećuju mjesto gdje je Isus ležao, učenici na putu u Emaus prepoznaše ruke koje su lomile kruh…
Duhovni poticaj Živo vrelo 2. srpnja 2024.
Mnogi često misle da je Krist zaspao
Draga braćo i sestre, današnje evanđelje nam propovijeda o događaju koji se dogodio na moru, u čamcu su bili Isus i apostoli. Vidjeli smo slabu vjeru i strah apostola usprkos tome što je Isus bio sa njima. Apostoli koji su hodili sa Isus i vidjeli mnoga čuda koja je učinio, oni i dalje nemaju čvrstu vjeru u Isusa.
I tu mi ljudi vidimo koliko smo slabi i krhki. Oslanjamo se na svoje snage koje su često puta slabe. I borimo se svojom snagom kako bi neke stvari ispravili ili popravili, ali u životu neke stvari ne možemo sami i potreban nam je Bog.
Ova slika evanđelja je savršena slika našega života. Život je plovidba. Krhki čamac našega života plovi prema obalama vječnosti, u luku Božje ljubavi. Tamo je naš cilj, naš mir, naš Bog. Ali čovjek, svaki čovjek putuje nemirnim morem. Nema neba bez oluja, nema mora bez valova. Da, život je veslanje kroz valove i oluje, nevolje i patnje. Nema čovjeka bez brige i patnje.
Svaki čovjek ima tjelesne patnje: bolest, neuspjeh, siromaštvo; ali ima i duševne i duhovne patnje a to su: nepravda, zli duhovi, zli ljudi, vlastite ludosti, slabosti, napasti, grijesi, itd. Često nam se čini da je nebo previše crno i more olujno, a lađa odviše slaba i u slabim rukama. Mnogi često puta u časovima oluja, u danima patnje misle i govore da je Gospodin zaboravio i lađu i more, tj. nas i našu patnju.
Mnogi često puta misle da je Krist zaspao. Zahvati ih panika i malodušnost kad nevolje i nesreće pokucaju na vrata, kad treba gutati slanu vodu. „Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?“ To je često i naš očajnički zov, ali zaboravljamo da Otac naš upravlja i morem i lađom našega života.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. srpnja 2024.
Pođimo za Isusom
Hvaljen Isus i Marija dragi brate i sestro. Evanđelje današnjega dana poziva nas da kremo za Isusom, tj. Isus nas u evanđelju poziva da krenemo za njim. Jer samo s Isusom možemo koračati kroz ovaj život. jer bez Isusa se teško korača ovim životom. Nas ljude kroz život često puta zadesi neka muka, patnja, bol, Križ, koji je nekad toliko težak da pod njime padamo. I zato nas Isus poziva da pođemo za Njim. Jer jedino uz pomoć njega možemo nositi križ.
Isusu je pomogao nositi križ Šimun Cirenac, ali nama pomaže nositi križ naš Šimuin, a to je Isus Krist. Zato nam je važno da se odazovemo ovome Isusovu pozivu i da pođemo za Njim. Jer kad smo s njim, onda naš križ toliko postaje lak da ga čak i ne osjetimo na svojim leđima.
Naša nebeska Majka i Kraljica mira, mnogo puta nas je pozva da pođemo za njezinim Sinom, ona zna da nam je nekad teško samima poći za Isusom, zato je ona tu da nas povede. Ona nas uzima za ruku i vodi nas prema svome Sinu.
Marija nam je ovdje u Međugorju dala pet temeljnih stvari koji nam pomažu da možemo što lakše ostati uz njezinoga Sina, a to su: Euharistija; koja nam daje život u punini, Ispovijed; gdje se oslobađam od svega onoga što me priječi da pođem za Isusom, Božja Riječ; koja mi hrani i jača dušu, Molitva i Post; gdje Bogu vapijem i tijelom i dušom, svojim postom i molitvom priznajem da ovdje ne mogu ništa sam učiniti, i da sam upućen samo na Božju pomoć. Pođimo za Isusom.
