Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 13. do 18. siječnja 2025. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Marin Mikulić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi u župi sv. Jakova u Međugorju. Njegova promišljanja možete poslušati i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 18. siječnja 2025.
Ljubav Isusova prema grešnicima
Današnje nam evanđelje jasno govori zašto je Isus došao na zemlju. Vrlo jasno kaže da je došao radi grešnika, „Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“. Isus prolazeći ugledao je carinika Mateja, znamo dobro tko su bili carinici oni koji su od svoga naroda uzimali porez za rimsku vlast. Ti carinici su često uzimali više poreza nego je bilo propisano od rimske vlasti, jer su taj dio uzimali za sebe, što znači pokradali su svoj židovski narod. I zbog toga su za Židove bili grešnici. Bili su odbačeni od vlastitog naroda i bilo im je zabranjeno ulaziti u hram.
No vidimo da Isusu dolazi baš takvom grešniku, on dolazi Mateju cariniku, i poziva ga da ga slijedi, on je to i učinio ostavio je sve i pošao za Isusom. Matej je prihvatio Isusov poziv, pokajao se za grijehe, postao je apostol, evanđelist koji je napisao evanđelje i na kraju podnio mučeničku smrt.
Ono što možemo uočiti u današnjem evanđelju jest ljubav Isusovu prema grešnicima. Isus je pun ljubavi i milosrđa i prihvaća nas onakve kakvi jesmo. Ali on ne želi da ostanemo ovakvi kakvi jesmo, u smislu naše grešnosti. Poziva nas da budemo savršeni kao što je savršen Otac nebeski, želi da se odričemo svojih grijeha, da se odričemo svojih mana. Isus nama svaki put oprosti grijehe kad se dođemo ispovjediti. Ali želi da nakon svake ispovijedi budemo sve bolji i savršeniji. Mi ne možemo biti skroz savršeni kao Otac naš nebeski, ali je se važno truditi biti kao Otac nebeski. Isus nam je iskazao svoju ljubav, i to na križu, i zato nas zove i čeka da počnemo mijenjati sebe.
Duhovni poticaj Živo vrelo 17. siječnja 2025.
Nisu gubili nadu
Današnje evanđelje donosi nam ozdravljenje uzetoga. Možda će nam se razmišljanje zaustaviti nad ozdravljenjem uzetoga. Ali ovdje bi valjalo malo se zaustaviti nad ovom četvoricom koja su nosili uzetoga.
Zašto? Zato što nas i oni mogu poučiti o četiri stvari a to su:
Prva stvar koju možemo zaključiti o njima je da im je bilo stalo do uzetoga i do njegovoga zdravlja. I upravo zato što im je stalo, oni ga donose Isusu nadajući se da će se dogoditi čudo ozdravljenja. Što želi kazati koliko je važno pomoći onome koji je u potrebi, učiniti sve što možemo, jer pomoći onome koji je bolestan, koji je u potrebi je molitva djelom, nad kojom Bog ostaje dirnut.
Druga stvar koja nam upada u oči je domišljatost spomenute četvorice jer su, vidjevši da neće moći doprijeti do Isusa uobičajenim načinom, odlučili raskopati krov i odozgo spustiti uzetoga pred Isusa. Ovdje vidimo upornost, onda kad mislimo da nešto nećemo moći učiniti za potrebitog, pa onda pomalo odustajemo predajemo se. A oni nas podučavaju kako uvijek treba biti uporan i onda kad mislimo da nema smisla, da nema nade, e tek tada treba biti uporan i onda će Bog iskazati svoju milost.
Treća stvar koju vrijedi spomenuti o četvorici koji su nosili uzetoga, zapisana je u evanđelju. Veli evanđelist Marko da je Isus, vidjevši njihovu vjeru, oprostio uzetome grijehe i potom ga ozdravio. Oni nisu samo uzetoga donijeli Isusu, nego su mu svojom vjerom darovali oproštenje i zdravlje. Jer usprkos svim preprekama da dođu do Isusa, oni nisu gubili vjeru, nego su čvrsto vjerovali i nisu gubili nadu.
Četvrta stvar, veoma zanimljiva u primjeru četvorice, je šutnja o njima nakon što su učinili ono što su trebali učiniti. Zapravo Bogu zahvaljuju u šutnji, tj. u svome srcu, to je ono najbitnije Bogu zahvaliti srcem. Da moja riječ „Hvala“ potekne iz dubine srca, ne od usna, nego od srca.
Duhovni poticaj Živo vrelo 16. siječnja 2025.
Teče li naša molitva iz srca?
O bolesti koja se spominje u današnjem prvom čitanju i evanđelju je riječ o gubi, u to vrijeme guba je spadala u naj teže bolesti od koje se teško ozdravljalo. Sudbina gubavca u židovstvu bila je posebno teška. U prvom čitanju vidimo da Mojsijev zakon nalaže da se gubavac dovede svećeniku Aronu ili kojem od njegovih sinova, ako oni proglase da je „nečist“ taj gubavac je morao boraviti van tabora. I vidimo kako taj zakon nije poznavao nikakva milosrđa prema tim oboljelim. I svi drugi ljudi su bježali od takvih ljudi, zbog svog osobnog zdravlja.
U evanđelju vidimo da je odnos prema gubavcima puno drugačiji, gdje Isusov zakon poznaje milosrđe. Isus ne bježi od gubavca, On ga dotiče, dok su se drugi koji su bili s Isus vjerojatno pobjegli od gubavca, jer nisu tu prepoznali milosrđa. A Isus pristupa pun milosrđa. Vidimo gubavca kako se baca pred Isus i preklinjao: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.
U tim riječima sažeta je snažna molitva koja je iz srca potekla. I vidimo da je Isus, kad je čuo te riječi, kad je čuo tu molitvu iz srca, osta je ganut tim riječima. I Isus u tom trenutku nije moga ništa drugo reći nego „hoću, budi čist.
Ovdje možemo postaviti pitanje sebi, je li Isus ganut našim molitvama koje molimo: kada smo na misi, kad molimo svoju osobnu molitvu, kada u obitelji molimo. Teče li ta molitva iz srca, kao što je tekla kod ovoga gubavca? Po molitvi slutimo i kušamo sreću koja nije od ovoga svijeta, koju nam ovdje ništa ne može pružiti, kušamo sreću u Bogu za koju smo predodređeni i za koju smo stvoreni.
I zato je važno da naša molitva uvijek teče iz srca kako bi Isus mogao biti ganut i našom molitvom. I kad bude naša molitva tekla iz srca onda će i nas Isus dotaknuti i očistiti nas od naše bolesti, od grijeha, od slabosti i od sveg onoga što nas zaokuplja i što nas odvaja od Isusa.
Duhovni poticaj Živo vrelo 15. siječnja 2025.
Jak duh za životne nevolje
U današnjem evanđelju slušat ćemo kako Isus liječi punicu Petrovu i mnoge druge bolesne. U evanđelju čitamo: „I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti – i zloduhe mnoge izagna.“ Isus ovo čini i danas, imamo mnoga čudesna ozdravljenja danas. Za neke bolesti ima lijeka za neke nema. Neke bolesti ovise o Bogu. Ali opet šta će nam zdravo tijelo kad nam je duša bolesna, kad je duša puna raznih bolesti. Jer Dušu smo za trovali svime i svačijim. Duša nam je bolesna od raznih grijeha.
Šta činiti? Kaže evanđelje: „I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike“. Koja su to danas vrata, gdje su ta vrata danas? To su vrata ispovjedaonice. To je naša bolnica za našu dušu, i tu je jedini liječnik, a to je Krist koji liječi našu dušu. Važno je da nam je duša čista. Stara mudrost kaže. „zdrav duh u zdravu tijelu“ ali se može i slobodno reći „zdravo tijelu po zdravu duhu“.
Važno je da svoju dušu očistimo i izliječimo od svake bolesti grijeha, a onda nam je važno da svoju dušu hranimo Božjom riječju i euharistijom. Kaže u evanđelju: „I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.“ Isus i danas naviješta i pripovijeda svoju riječ i to na svakoj svetoj misi, na svakoj svetoj misi on nam naviješta svoju riječ. I ovo nisu moje riječi nego Božje, ja sam samo dobio milost da vam je mogu prinijeti.
Zato liječite i čistite svoju dušu, hranite je Božjom riječju i euharistijom, i podupirite je molitvom i postom. Jer važno je da svoj duh ojačamo, da naš duh bude jak, jer kad nam je duh jak onda možemo sve puno lakše podnijeti, sve životne nevolje.
Duhovni poticaj Živo vrelo 14. siječnja 2025.
Jednostavnost i poniznost Sina Božjeg
Kad je naš Gospodin Isus Krist počeo javno djelovati, on nije nastupao kao mnogi prije njega koji su se sami predstavljali kao imenovani proroci, a da nisu poslani od Boga. U starozavjetnoj knjizi Ponovljenog zakona, kako nam to donosi prvo čitanje, takvim prorocima bez naloga upućena je ozbiljna opomena: “A prorok koji bi se usuđivao govoriti što u moje ime, što ja ne budem zapovjedio da govori, i koji bi govorio u ime drugih bogova, takav prorok neka se pogubi!”
Očito je u Starom zavjetu bilo mnogo takvih krivih proroka, a i u vrijeme Isusovo također, koji su sebe vidjeli kao osloboditelje naroda, koji su oko sebe okupljali mase i prouzrokovali krvave nemire, na kraju nisu uspjeli i pokazalo se da su krivi proroci. Isus Krist nije bio takav jedan od samoimenovanih proroka!
On je puno više, nastupao kao Sin Božji u moći, i to nije pokazivao na drzak način, nego u velikoj jednostavnosti i poniznosti. To je jednostavno bila snaga njegove riječi, koju su ljudi uzimali duboko k srcu. I naravno, bilo je čudesa i znakova koji su posvjedočili njegovo božansko poslanje i djelovanje.
Jedan čovjek opsjednut nečistim duhom bit će oruđe objave toga, tko je stvarno Isus. Iz usta opsjednutoga čuje se riječ: “Znam tko si, Svetac Božji!” Isus dakako ne prihvaća proglas “odozdo”, nego zapovijeda zlom duhu da šuti i da napusti čovjeka. Kad se to stvarno dogodi i izmučeni čovjek bude oslobođen svoje patnje, svi prepoznaju velika djela Božja i slave njegovu vlast.
Istjerivanje zlih duhova po Isusu kao i ostala čudesa stvarni su znakovi započetog kraljevstva Božjega. Sada će knez svijeta, đavao, biti izbačen od onoga, koji ima vlast nad svakim zlom i koji oslobađa ljude, da ih učini djecom Božjom. Isus Krist je Gospodin!
Svi koji su čekali na dolazećeg Otkupitelja, sada imaju opravdan razlog, da svoju nadu stave u Isusa. Dakako, oni ga još nisu stvarno poznavali, ali ih je on ipak učio drukčije od pismoznanaca, i to s Božanskom punomoću. Tako je Gospodin objavio nevidljivoga Oca u svojoj ljudskosti, vječnog Boga koji ga je poslao u svijet. Mnogi su povjerovali u njega, i doživjeli su što to znači biti obdaren pravim životom u Bogu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 13. siječnja 2025.
Primjerom naviještati Božju riječ
Jučer smo proslavili blagdan Krštenja Gospodinova. Nakon krštenja Gospodin počinje javno djelovati, ali prije nego je počeo djelovati on bira svoje suradnike. Oni koji će pomagati da se evanđelje proširi do svih ljudi. Da svi ljudi upoznaju Božju riječ, Božje Kraljevstvo. Isus naviješta evanđelje, obratite se, približilo se Kraljevstvo Božje. Dolaskom Isus na zemlju, sa njime je došlo Božje Kraljevstvo.
Isus ovdje nije samo pozvao apostole da navještaju evanđelje i da ga šire. Nego poziva i sve nas da Božju riječ širimo u svojoj okolini, među one ljude sa kojima se susrećemo. Da svojim primjerom i svojim djelima naviještamo Božju riječ. I zato se Boža riječ uvijek primjerom naviješta.
Uvijek i na prvom mjestu, Božju riječ moram staviti u svoje srce, nakon toga tu Božju riječ moram naviještati u svojoj obitelji, svojoj djeci, primjerom pokazati kako kršćanin mora živjet, kako bi sutra i moje dijete mogle svome djetetu, primjerom prinijeti Božju riječ. Zato nastojmo činiti sve da Božja riječ uvijek bude u mome srcu, kako bi se iz srca mogla širiti dalje i kako bi mogla doći do drugog srca i nastaniti se u srcu.
