Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10 i 17:30. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 21. do 26. lipnja 2021. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremao je i kazivao fra Danko Perutina, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije, gvardijan u samostanu sv. Petra i Pavla u Mostaru. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i ovdje na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 26. lipnja 2021.
Gospe, hvala ti za sve
Ponekad je teško biti zahvalan, jer smo previše sebični i ponosni i to nas ometa u svakodnevnom životu. Osjećaj zahvalnosti jedan je od najočitijih izraza ljubavi. To je nutarnji stav kojim gledamo na život, koji nam omogućuje da shvatimo dobro, unatoč zlu i patnjama koje nas zahvaćaju. To je stanje duha koje podrazumijeva ravnotežu, prihvaćanje i slobodu. Često imamo problema s tim da kažemo drugoj osobi: hvala. Teško nam je zahvaliti drugima a isto tako i Bogu, jer krivnju za negativne događaje u našem životu pripisujemo Bogu a uspjehe sebi. Duh Sveti ne može djelovati u životu zatvorene osobe, jer nezahvalnost je poput zida koji presijeca bilo kakvu istinsku komunikaciju s Bogom i ljudima.
U Gospinoj školi ljubavi učimo kako i zašto zahvaliti, pa tako Gospa u poruci od 25. kolovoza 2006. kaže: «Draga djeco! I danas vas pozivam molite, molite, molite. Samo u molitvi bit ćete blizu meni i mome Sinu i vidjet ćete kako je kratak ovaj život. U vašem srcu rodit će se želja za nebom. Radost će zavladati u vašem srcu a molitva će poteći kao rijeka. U vašim riječima biti će samo zahvala Bogu što vas je stvorio i želja za svetošću postat će vam stvarnost…».
Zahvaliti Bogu znači počastiti ga, priznati njegovu svemoć, predati mu sve svoje križeve, brige i probleme. To također znači imati otvoreno srce i dušu za Boga, dopuštajući mu da djeluje u nama. U ovom nemirnom vremenu Bog je poslao Blaženu Djevicu Mariju da nam pokaže put. Ona nikada ne kaže: «dođite k meni», nego: «evo vam moga sina Isusa», idemo zajedno k njemu. Četrdeset godina Gospa nas strpljivo poučava poput majke koja je puna ljubavi za svoju djecu. U poruci od 25. kolovoza 1988. Gospa kaže: «Draga djeco! Danas vas sve pozivam da se radujete životu koji vam Bog daje. Dječice, radujte se Bogu Stvoritelju, jer vas je tako divno stvorio! Molite da vaš život bude radosna zahvala, koja teče iz vašeg srca, kao rijeka radosti. Dječice, zahvaljujte neprestano za sve što posjedujete, za svaki mali dar koji vam je Bog dao, tako da uvijek radosni blagoslov silazi od Boga na vas…».
Ne samo da bismo trebali zahvaliti Bogu na daru njegove Majke, već bismo trebali zahvaliti i samoj Mariji što je rekla: da, evo me, hoću vršiti volju Božju i tako postala Majka Krista, našega Otkupitelja i Spasitelja. U ime svih onih koji vole Gospu Kraljicu mira, želim molitvom izraziti zahvalu Gospi za ovih četrdeset godina sljedećim riječima:
Gospe, Kraljice Mira, hvala ti na ovih četrdeset godina ljubavi, milosti i mira koje si provela s nama. Hvala ti za svako obraćeno i promjenjeno srce u Međugorju. Hvala ti za svaki novi početak. Hvala ti za sve one trenutke kad smo bili sami a ti nas nisi napustila. Hvala ti što nas voliš unatoč našoj nezahvalnosti. Hvala ti što si ostala s nama i onda kad smo odbijali tvoju ljubav. Hvala ti za Isusa koga si darovala cijelome svijetu i koji je postao čovjek kako bi mi ponovno postali vječni. Molim te Gospe da ti i tvoj sin Isus budete uvijek s nama, na našem životnom putu i da nam pružite podršku onda kad nam stvarno treba. Preporučujemo se tvome majčinskom zagovoru, milosrdna Gospe. S tobom i po tebi neprestano ćemo zahvaljivati i slaviti Boga sve do časa svoje smrti! Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 25. lipnja 2021.
40 godina ljubavi i milosti
Svaka obljetnica, bez obzira na to o kojoj se obljetnici radi, ima svoje posebno mjesto u srcu i životu pojedinca i zajednice. Ove 2021. godine mi slavimo 40. godina od prvog Gospinog ukazanja koje se zbilo 24. lipnja 1981. godine u Bijakovićima, župa Međugorje. Ova obljetnica je prilika da zastanemo i prisjetimo se puta koji smo do sada prošli zajedno s Isusom i Marijom kako bismo još snažnije krenuli dalje živeći u potpunosti poruke Gospe Kraljice Mira. Glavna poruka Međugorja je Gospina prisutnost koja nas privlači svih ovih godina u malo krševito mjesto u Bosni i Hercegovini, pod imenom Međugorje. Ovih dana Međugorje je puno kao u godinama prije pandemije. Hodnja mira koja je išla jučer ujutro kao i svake godine s Humca u Međugorje, nikada nije bila veća. Udruga Zavjet Gospi iz Čitluka je pokrenula cijelu Hercegovinu u velikom zavjetnom hodočašću od Čitluka do Međugorja, u kojem cijela Hercegovina zahvaljuje Kraljici mira za sve milosti i darove koje smo primili svih ovih godina.
Kad pogledamo oko sebe možemo mirno zaključiti kako sjedište Ujedinjenih naroda nije u New Yorku, nego u Međugorju. U Međugorju su se u molitvi ujedinili Irac i Englez, Njemac i Francuz, Poljak i Rus, mali i veliki, bogati i siromašni, sveci i grešnici. Na Brdu ukazanja i Križevcu svi pjevaju svoje pjesme, mole svoje molitve i nitko nikomu ne smeta jer Gospa je majka svih ljudi.
Više nego ikada, svijet koji je siromašan Bogom, žedan istine, treba svjedoka koji pokazuju put ka pronalasku smisla života a to je Bog. Jasno je kako Međugorje nije fikcija, nije ni počasna titula kojom se možemo ponositi pred svijetom, nego je Božji dar, kojeg treba prihvatiti sa zahvalnošću i poniznošću. Četrdeseta obljetnica Gospinih ukazanja ne može nas ostaviti ravnodušnima, nego je dragocjena prilika da obnovimo svoj osobni duhovni život, pojačavajući svoj rad u Crkvi i služeći ljudima koji su u potrebi.
U poruci od 25. kolovoza 2018. Gospa kaže: “Draga djeco! Ovo je milosno vrijeme. Dječice, više molite, manje pričajte i prepustite Bogu da vas vodi putem obraćenja. Ja sam s vama i ljubim vas svojom majčinskom ljubavlju…”
Obraćenje u međugorskim porukama podrazumjeva promjenu načina života, napuštanje svih grijeha, u prvom redu teških a onda i lakih. Novi početak je prilika da više rastemo u poniznosti, ljubavi i ustrajnosti. Obraćenje ima dva vida, prvi je napuštanje grijeha a drugi je otvaranje ljubavi. Nitko od nas ne može reći da ljubi dovoljno, da ne bi mogao voljeti više. Obraćenje se sastoji u tome da svaki dan učinimo jedno dobro više i jedan grijeh manje. Gospa od nas traži konkretne stvari: da molimo srcem, da odvojimo vrijeme za molitvu, da postanemo duhovno aktivni i da nam sv. misa postane živo iskustvo Boga.
Neka nam Blažena Djevica Marija pomogne da ovo milosno vrijeme živimo vjerni Božjoj riječi, s molitvom u srcu i na usnama. Nije nemoguće. To znači živjeti svaki dan sa željom da prigrlimo ljubav koja dolazi od Boga i koja može preobraziti naš život i cijeli svijet.
Duhovni poticaj Živo vrelo 24. lipnja 2021.
Vjera je Božji dar
U 17. stoljeću bili su strašni progoni kršćana u Japanu. Tada su Japanci poubijali sve kršćane, a u prvom redu katoličke svećenike i herimetički zatvorili svoje otoke. Noga katoličkog misionara nije smjela više stupiti na japansko tlo. Tako je to potrajalo punih 200 godina. Napokon su Japanci bili prisiljeni da otvore vrata svoje zemlje. Crkva nije nijednog trenutka čekala, nego je odmah u Japan poslala svoje misionare. Jedan od misionara otac Petronije uspio je prodrijeti duboko u unutrašnjost zemlje i na svoje veliko čudo našao je ondje nekoliko sela, potpuno katoličkih. I što je bilo najčudnovatije, ti su Ijudi bili dobro upućeni u glavna otajstva svete vjere. Misionar je tu stajao pred velikom zagonetkom. On je znao da ti seljaci nisu nikada čuli propovijedi jer su već dvije stotine godina bili bez svećenika. A nisu ni čitali Evanđelje, jer su bili nepismeni. Pa odakle im onda ta vjera? Tko ih je tako dobro poučio u glavnim istinama svetog Evanđelja? To je zaista bilo nesvatljivo. Ali misionar je brzo otkrio tu zagonetnu stvar. Zadnji svećenik koji je bio u tim krajevima bio je osuđen na mučeničku smrt i spaljen na lomači. Kad je gorio na lomači, uzeo je svoju krunicu i bacio ju je među svoje vjernike vičući iza glasa: «Djeco moja molite redovno svetu krunicu, ona će vam sačuvati vjeru.» I oni su poslušali svojega zadnjeg svećenika i svaku su večer molili svetu krunicu zajednički po svojim kućama. Kad su stari pomrli, mladi su nastavili s krunicom. Pomriješe i oni, ali i njihova djeca ostadoše vjerna djedovskoj molitvi. Upravo im je sveta krunica sačuvala vjeru, a s njom i sve drugo, jer vjera je početak Ijudskoga spasenja, i korijen svega opravdanja.
Molitva je srce svake vjere. Ondje gdje umire molitva, umire i vjera. Biti vjernik znači moliti. Gospa u poruci od 25. travnja kaže:“Draga djeco! Danas vas pozivam da vašu vjeru svjedočite u bojama proljeća. Neka to bude vjera nade i hrabrosti. Neka se, dječice, vaša vjera ne pokoleba ni u kojoj situaciji, pa ni u ovom vremenu kušnje. Idite hrabro s Kristom uskrslim prema nebu koje je vaš cilj. Ja vas pratim na tom putu svetosti i sve vas stavljam u svoje Bezgrješno srce….”. Vjera bez djela je mrtva. Prava ljubav dolazi samo iz srca u kojemu je prisutna istina, iz srca vjernika koji je potpuno prihvatio Kristov misterij, odnosno očitovanje Božje ljubavi. Srce koje je shvatilo ovu objavu sa svoje strane će biti puno ljubavi prema drugima. Jer, „mi ljubimo po istini koja je u nama“. Na današnji dan, prije četrdeset godina, na svetkovinu rođenja sv. Ivana Krstitelja, na Brdu ukazanja nebo je sišlo na zemlju, Gospa se ukazala šestoro vidjelaca, donijela svijetu poruku mira i predstavila se kao Kraljica mira. Međugorje je božanska milost za cijeli svijet. Gospa, ne daje jeftine recepte, već jednostavno kaže: ‘Molite, postite i vjerujte’. A to znači otvorite se Duhu Svetom, da vas prosvijetli kako biste shvatili znakove vremena u kojem živite. Stav Međugorja je stav mira koji je korijen nade. Vjerojatno je i ovaj datum 24. lipnja dio Božjeg plana. Kao što je Bog položio ruku na sv. Ivana Kristitelja i odabrao ga za preteču svome sinu Isusu, isto tako Bog polaže ruku na svakoga od nas i daje nam određenu misiju i zadatak. Nitko nije plod slučaja i za Boga je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv. I mi smo poput Preteče pozvani naviještati i svjedočiti Isusa iz Nazareta. Gospa i Ivan Kristelj su se odazvali Božjem pozivu, a mi, što čekamo?
Duhovni poticaj Živo vrelo 23. lipnja 2021.
Molitva je motor duhovnog života
Gospa nas četrdeset godina poziva na molitvu i to na molitvu srcem. Moliti srcem znači moliti s ljubavlju. Gospa kaže: “molite dok vam molitva ne postane radost”. Mi često počinjemo moliti tek onda kada se nađemo u poteškoćama i problemima. Gospa nas poziva da ne tražimo Boga samo kad nam treba, nego da molimo iz ljubavi i zahvalnosti jer Bog nam je najveći prijatelj i saveznik. Budući da nam je prijatelj, Bogu možemo reći sve i uspostaviti s njim odnos trajnog povjerenja i prijateljstva. Gospa nas uvijek želi dovesti do Isusa. Zato nas i poziva na molitvu krunice koja je kristološki nadahnuta, pa tako u poruci od 8. listopada 1984. kaže: „Draga djeco, sve molitve koje navečer molite u obitelji posvetite obraćenju grešnika jer je svijet danas zaronjen u grijeh. Molite krunicu u obitelji svake večeri.“ Ove Gospine riječi nas pozivaju na budnost jer u mnogim obiteljima molitva je skoro pa nestala. Papa Franjo nas je u svojim nagovorima i katehezama više puta potaknuo na molitvu krunice. Pa nas tako poziva: “…da ponovno otkrijemo molitvu krunice jer je stoljećima jačala vjeru kršćanskoga naroda. Osim toga, ona je oduvijek sigurno pristanište pred opasnostima koje prijete svijetu, kao što je današnja pandemija…,” kaže papa Franjo. Kad se molitva vrati u jednu obitelj ona se puni božanskim svjetlom jer gdje je Bog tu stanuju: ljubav, radost i mir.
Molitva nije poput neke čarobne formule pomoću koje mi tjeramo Boga da čini ono što mi želimo. Molitva je unutarnja otvorenost prema Bogu, koja omogućuje da se njegova milost nastani u nama. Konačno, snaga molitve nije u tome da mi uspijemo promijeniti Boga, već u tome što Bog uspijeva promijeniti nas. To su osjetili mlijuni hodočasnika koji su prošli ovih četrdeset godina kroz Međugoje. To dokazuju tolika obraćenja, svećenički i redovnički pozivi, ispovijedi, seminari posta i molitve, Mladifest, ozdravljenja, itd… Sve su to plodovi koji pokazuju da je Bog čuo glas svoga naroda i smilovao mu se.
Veliki je blagoslov za cijeli svijet što je Gospa sve ovo vrijeme s nama i grli nas svojom ljubavlju i blizinom. «Molitve upućene njoj nisu nikada uzaludne. Ona koja je spremno prihvatila anđelov poziv, odgovara na naše molitve, čuje naše glasove, čak i one koji ostaju zatvoreni u našem srcu, koji nemaju snage izići vani, ali koje Bog poznaje bolje od nas samih. Sluša ih kao majka. Kao i više od dobre majke, Gospa nas brani u opasnostima, brine se za nas, također kada smo prezauzeti svojim stvarima, gubimo smisao putovanja, i ugoržavamo ne samo svoje zdravlje nego i spasenje. Marija je tu, moli za nas, moli za one koji ne mole. Moli s nama. Zašto? Zato što je majka», kaže papa Franjo.
Gospe, Kraljice Mira, hvala ti za ovih četrdeset godina ljubavi, milosti i radosti. Molimo tebe, koja si Kraljica Mira i Majka Milosrđa, da nam dadneš ustrajnosti na putu svetosti, kako bi uvijek ostali vjerni Bogu i Crkvi. Molimo te da nas učiniš oruđem mira u ovom nemirnom svijetu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 22. lipnja 2021.
Ljubav definira čovjeka
U jednom selu u švicarskim Alpama postoji crkvica koju su koristile generacije vjernika. Ono što je čini tako lijepim je priča o tome kako je izgrađena na tom mjestu. Priča ide ovako. Dva brata radila su na obiteljskoj farmi, dijeleći posao i dobit. Jedan je bio oženjen, drugi nije. Jedne godine vrijeme je bilo vrlo loše, što je rezultiralo time da je bilo malo uroda, tako da je jednog dana brat koji je živio sam rekao u sebi: “Nije pošteno da urod dijelimo ravnopravno. Ja sam sam, a moj brat ima obitelj za uzdržavanje.” Svako malo on bi izlazio noću, uzimao vreću žita iz vlastite staje, tiho prelazio polje između njihovih kuća i istresao je u žitnicu svog brata. U međuvremenu je i njegov brat imao sličnu ideju i rekao: “Nije u redu da dijelimo urod podjednako. Imam obitelj koja me uzdržava, a moj brat je sam.” I on bi svako malo odlazio noću, uzimao vreću žita iz svoje staje i tiho je istresao u žitnicu svoga brata. To je trajalo niz godina. Svaki je brat bio zbunjen i pitao se kako mu razina žita nikada nije opadala. Jedne noći u mraku su se sudarili, naletjeli jedan na drugoga. Kad su shvatili što se dogodilo, bacili su vreće i zagrlili se. Odjednom su čuli gas s neba koji je rekao: ‘Ovdje ću sagraditi svoju crkvu. Jer tamo gdje ljudi žive u istinskoj ljubavi, tamo će prebivati i moja prisutnost. ‘
U poruci od 25. svibnja 2021. Gospa nas poziva da se vratimo Bogu koji je ljubav pa kaže: “Draga djeco, gledam vas i pozivam: vratite se Bogu jer on je ljubav i mene je iz ljubavi poslao vama da vas vodim na putu obraćenja. Ostavite grijeh i zlo, odlučite se na svetost i radost će zavladati, a vi ćete biti moje ispružene ruke u ovom izgubljenom svijetu. Želim da budete molitva i nada onima koji nisu upoznali Boga ljubavi…”
Izraz “ljubav” mi danas pretjerano koristimo, kako u religijskoj praksi, tako i u svjetovnom jeziku. Ljubav o kojoj govorimo ostaje apstraktna, tj. bez sadržaja koji dira dušu. Bog je ljubav i on je temelj našeg duhovnog života. Kada jedan zakonodavac pita Isusa da mu kaže koja je najveća zapovijed Isus odgovara: Ljubi, Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i Proroci (Mt 22, 34-40).
Prva zapovijed je ljubav prema Bogu jer je to ljubav bez mjere. Čovjek treba voljeti Boga svom raspoloživom ljubavlju koja je moguća, to jest: “svim srcem, svom dušom i svom pameti svojom”. S druge strane ljubav prema bližnjemu ima mjeru, jer druga zapovijed glasi: Ljubi bližnjega svojega kao sebe samoga! U ljubavi prema bližnjemu daje se mjera. Ljubav prema Bogu ne može se postići bez ljubavi prema bližnjemu, a putovanje prema bližnjemu prolazi kroz iskustvo Božje ljubavi. Istinska molitva nas odvaja od sebičnosti i čini nas instrumentima ljubavi koja se raduje davanju sebe drugima. Kad bismo doista molili srcem, svijet bi gorio od ljubavi i potpuno bi se promijenio. I zato ti dragi slušatelju a ne netko drugi, budi ljubav za one koji su u mržnji, budi molitva za sve one koji se ne mole, budi radost za sve one koji ne vide izlaza, budi svjedok Božje i Gospine ljubavi u ovom nemirnom svijetu. Odgovori danas Božjem pozivu svim srcem i svom dušom svojom, kako je i Gospa rekla: Hoću, evo me, evo ponizne službenice Gospodnje. Proslavi se u meni Gospodine Isuse.
Duhovni poticaj Živo vrelo 21. lipnja 2021.
Sretan je tko ima Boga
Priča kaže kako je dječak živio u obitelji koja je bila vrlo bogata. Jednog dana otac ga je poveo na putovanje po zemlji, jer je htio pokazati sinu kako žive siromašni ljudi. Tako su stigli na farmu vrlo siromašne obitelji, kako je on mislio. Tamo su proveli nekoliko dana. Po povratku, otac je pitao sina, je li mu se svidjelo putovanje.„Oh, bilo je sjajno, tata” – odgovorio je dječak. „Jesi li primijetio kako žive siromašni ljudi?“ „Da, jesam“ – rekao je dječak. Otac je zamolio sina da detaljnije ispriča svoje dojmove s putovanja “.„Pa, mi imamo samo jednog psa, a oni četiri. U našem vrtu postoji bazen, dok oni imaju rijeku kojoj nema kraja. Mi imamo skupe lampione, a oni noću imaju zvijezde iznad glave. Mi imamo terasu, a oni čitav horizont. Mi imamo samo mali komadić zemlje, dok oni imaju nepregledna polja. Mi kupujemo hranu, a oni je uzgajaju. Mi imamo visoku ogradu da zaštitimo svoj posjed, a njima nije potrebna, jer ih štite njihovi prijatelji.” Otac je bio začuđen. Nije mogao reći ni riječi. Tada je dječak dodao: “Hvala ti tata što si mi dopustio da vidim koliko smo mi siromašni.”
Ova priča pokazuje da se pravo bogatstvo, kao i prava sreća, ne mjere materijalnim stvarima. Ljubav, radost, prijateljstvo i sloboda su daleko vrijedniji.
Jesi li ikad sebi postavio pitanje: koji je moj životni cilj? Što moram učiniti ili kupiti da bih pronašao istinsku sreću u životu? U koga se uzdam, tko me može učiniti sretnim? Što je to u stvari istinska sreća? Svatko želi da bude ispunjen i sretan u životu, ali rijetko dođemo u takvo stanje. Da bi osjetili makar dio sreće neki uzimaju drogu, alkohol, kocku, pornografiju, koji daju privremeni lažni osjećaj radosti i mira. Zatim se probude sljedećeg jutra i dalje se osjećaju potišteno, tjeskobno i neispunjeno. Neki ostaju kasno u uredu, nadajući se da će se bolje snaći na poslu, i napredovati više na društvenoj ljestvici, u potrazi za istinskom srećom. Često mislimo da će nas bolji posao usrećiti, ali kad jednom dobijemo posao iz snova, vratimo se na početak. Držimo se određenih grijeha i ovisnosti i težimo drugim načinima razmišljanja kako bismo popunili svoje praznine i prikrili svoju depresiju, tugu i tjeskobu. Svijet u kojem živimo ima pogrešnu sliku o sreći. Stalno smo bombardirani proizvodima i idejama za koje pogrešno tvrde da nam pružaju radost. Pa se nameće pitanje kako postići istinsku sreću u životu? Gdje gledamo i od koga to tražimo? Isus je odgovor za pronalaženje istinske sreće u životu. On je jedina osoba koja nas nikada neće izdati, povrijediti ili razočarati. On nas nizašto optužuje, niti nas osuđuje. On je kruh živi koji je sišao s neba. Bog nas je sve pozvao da budemo u zajedništvu s njim jer između Boga i nas postoji posebna veza i nikad nas nitko i ništa ne može usrećiti i ispuniti osim samog Boga. Ako u svom životu tražiš istinsku sreću, zamoli Gospodina Isusa Krista da uđe u tvoj život i sve promjeni. Isus ti rado oprašta. On je jedini izvor istinske sreće. Možda imaš sve, ali bez Isusa tvoj će život uvijek biti prazan. Tvoja duša nikada neće počivati u miru ako se ponovno ne povežeš s Bogom. Odgovor na pitanje: kako zauvijek pronaći istinsku sreću u životu izravno je povezan s tvojim odnosom s Isusom. Pozovi Isusa u svoj život i vidjet ćeš promjenu. Zazovi Isusa kad su u napasti i on će te osloboditi, ispuniti će tvoje srce ljubavlju, milošću, radošću i mirom. Sreća je zaista Božji dar i samo se u njemu može pronaći. Zato prestani tražiti privid sreće i traži Boga.
