Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata, te u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna, od 7. do 12. rujna 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremala je i kazivala sestra Dijana Mlinarić, članica Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova. Njezina duhovna promišljanja donosimo i na našoj web stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 12. rujna 2026.
Ime Marijino
Ime nije nešto sporedno, nešto površno. Ime predstavlja osobu, označava njezinu prisutnost. Ta stvarnost postaje posebno prisutna u molitvi. Izgovaranje imena Gospodnjeg, kaže knjiga Izreka, jest “tvrda kula; njemu se pravednik utječe i nalazi utočište” (Izr 18,10).
U Novom zavjetu, ime koje sve ispunjava je ime Isusovo. Sveti Petar će reći da “nema drugoga imena pod nebom danoga ljudima po kojem se možemo spasiti” (Dj 4,12).
Uz ime Isusovo, ime Njegove i naše Majke, Marije zauzima veliku i važnu ulogu u Crkvi, ali i u mom životu.
Marijo, danas je Tvoje ime na mojim usnama. I dok ga izgovaram, osjećam kako mi je blisko. Kao da ne izgovaram samo jedno ime, nego dozivam nekoga svoga.
Bilo je trenutaka kada nisam znala što reći Isusu. Kada mi je molitva bila teška i kada sam u sebi nosila nešto što nisam znala ni izgovoriti. I tada mi je bilo dovoljno samo reći: Marijo, Majko moja. Ti si u tim situacijama uvijek bila Mama kojoj nisu potrebna objašnjenja. I upravo je zato tako prekrasno imati Majku.
Marijo, Ti znaš i moje tišine. Znaš ono što se događa duboko u meni, tamo gdje ne dopirem ni sama do sebe. A Karmel me upravo tome uči – sići u nutrinu. Ući u tišinu. Ostati s Bogom i onda kada nemam puno riječi. I tamo Te uvijek pronalazim. U toj tišini.
Marijo, voljela bih imati Tvoj način šutnje. Onu šutnju koja nije prazna, nego puna Boga. Ja često šutim izvana, a u meni je ponekad toliko buke. Toliko misli, briga, razgovora koje vodim sama sa sobom, toliko „što ako“ i „zašto“. A onda izgovorim Tvoje ime: Marijo…
I kao da mi netko kaže: smiri se. Ne moraš sve riješiti danas. Ne moraš sve razumjeti. Ostani uz Isusa. I to mi toliko znači…
Zato danas želim Tvoje ime nositi kao malu molitvu kroz dan.
Marijo, čuvaj moje srce. Neka bude tiho mjesto u kojem Isus može prebivati. A kada se izgubi mir, kada se raspršim i odlutam od onoga što je najvažnije, neka mi Tvoje ime bude povratak.
Marijo…Samo jedna riječ. A u njoj Majka, nježnost, blizina i put prema Isusu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 11. rujna 2026.
Ostati uz Tvoje Srce
Isuse, danas Te želim gledati i samo s Tobom biti.
Jedan dan ne želim misliti o onome što od mene tražiš i za što te molim nego samo biti s Tobom.
Želim zastati pred Tvojim Srcem i biti u tišini. Jer čini mi se da je upravo to najvažnije – jednostavno biti s Tobom. Bez puno riječi, bez potrebe da Ti nešto objašnjavam, bez pokušaja da budem bolja nego što jesam.
Tvoje Srce, Isuse…toliko me dira…
Srce koje je toliko ljubilo, a bilo je toliko puta neshvaćeno. Srce koje je bilo ranjeno, a nije prestalo ljubiti. Srce kojemu su ljudi okretali leđa, a Ti si ih i dalje čekao i ljubio.
I kada gledam Tvoje Srce, shvaćam koliko je drugačije od moga.
Moje se srce lako umori. Lako se razočara. Lako se zatvori kada bude povrijeđeno. Ponekad dugo pamtim nečiju riječ, nepravdu, distancu, šutnju i odbacivanje, postupak koji me zabolio. A onda dođem pred Tebe i gledam Srce koje i nakon svega ostaje otvoreno. Isuse, i ja želim takvo srce.
Ne želim samo govoriti o Tvojoj ljubavi. Želim dopustiti da me Tvoja ljubav promijeni.
Kada me netko pita što je najvažnije u Karmelu odgovorila bi da je najvažnije ostajati pred Tobom. Ostati i onda kada ništa posebno ne osjećamo. Ostati kada je molitva suha. Ostati kada Te ne razumijemo. Ostati jednostavno zato što vjerujemo da si Ti tu. I možda je upravo to ljubav – ostati.
Ostati uz Tvoje Srce i onda kada ne dobivam odgovore. Ostati kada ne vidim plodove svog života i svojih molitava. Ostati kada je teško. Ostati kada bih najradije pobjegla.
Jer Ti si ostao. Ostao si u Getsemaniju. Ostao si na križu. Ostao si vjeran ljubavi do kraja.
Zato danas ne želim od Tebe tražiti puno toga. Samo jedno: Isuse, uroni me u svoje Srce. Sakrij me tamo kada me život umori. Sakrij me kada me ljudi povrijede. Sakrij me kada me obuzmu strahovi i kada ne znam što dalje. Daj mi da u Tvojem Srcu pronađem svoj mir. I nauči me, Isuse, da moje srce polako postane nalik Tvome – tiho, ponizno, strpljivo i sposobno ljubiti i onda kada ljubav košta.
Danas Te samo želim gledati. I biti s Tobom. Jer možda se ništa posebno neće dogoditi dok sjedim pred Tobom. A možda će se dogoditi ono najvažnije: moje će se srce, malo po malo, početi mijenjati zbog Tvoga Srca.
Duhovni poticaj Živo vrelo 10. rujna 2026.
Tko vjeruje u mene činit će djela koja ja činim
Ti si Gospodine činio zaista čudesna djela. A mi ljudi vodimo sasvim običan život i koliko god ponekad želimo da Ti preko nas snažno djeluješ i dotičeš druge toliko opet mislimo da to nije moguće. Ali možda je upravo u tome uvjerenju naša pogreška. Možda očekujemo da Tvoje djelovanje mora biti veliko, vidljivo i prepoznatljivo. Tražimo opipljive rezultate. A Ti nas možda pozivaš da jednostavno budemo vjerni u onome što nam je danas dano.
Ja vjerujem da Ti možeš sve. I želim Ti dati sve. Jer Ti si činio čudesna djela, ali si isto tako znao sjesti uz čovjeka, razgovarati s njim, pogledati ga s ljubavlju. Znao si primijetiti onoga kojega drugi nisu primjećivali. Dotaknuti ranjeno srce. Oprostiti. Ohrabriti. Poslužiti. Voljeti. I upravo tu počinju djela koja Ti želiš činiti kroz mene.
Možda je čudo kada u situaciji u kojoj bih prije planula odlučim šutjeti i oprostiti. Možda je čudo kada nekoga saslušam iako nemam vremena. Kada pružim ruku osobi koja je usamljena. Kada nekome vratim nadu. Kada u svojoj obitelji ili zajednici biram ljubav umjesto prigovora. Kada ostanem vjerna Tebi i onda kada to nitko ne vidi.
Gospodine, često želim biti Tvoje snažno sredstvo, a zaboravljam da prvo trebam biti Tvoja. Ne želim više toliko razmišljati o tome jesam li nešto učinila za Tebe. Želim Ti dopustiti da Ti učiniš nešto veliko sa mnom, pa makar se to izvana činilo sasvim malim i potpuno nevidljivim.
Uzmi, Gospodine, moj običan život. Uzmi moje vrijeme, moje riječi, moje ruke, moje odnose, moje sposobnosti, ali i moje slabosti. Uzmi sve ono što jesam i učini od toga ono što Ti želiš.
I ako danas preko mene želiš nekoga ohrabriti – evo me. Ako želiš nekome oprostiti – evo me. Ako želiš nekoga zagrliti, saslušati ili mu vratiti nadu – evo me.
Vjerujem Ti, Isuse, da možeš sve. I zato Ti želim dati sve. Ne tražim da moj život bude velik u očima ljudi. Samo Te molim: učini ga velikim u Svojim Očima i Srcu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 9. rujna 2026.
Neka se ne uznemiruje srce vaše
Svi mi ljudi prolazimo kroz različite životne situacije i što sam starija vidim kako i nije najbitnije ni zdravlje ni sigurnost ni materijalna egzistencija ni uspjeh ni mišljenje drugih ljudi već mir. Moj duboki nutarnji mir koji tražim i za koji se borim u svim životnim okolnostima.
A upravo o tom miru Ti govoriš, Gospodine, kada kažeš: „Neka se ne uznemiruje srce vaše.“ Ne govoriš to ljudima koji nemaju problema i kojima je sve jasno, već svojim učenicima u trenucima kada se njihovo poznato i sigurno tlo počinje rušiti. Oni će uskoro gledati Tvoju muku, doživjeti strah, zbunjenost i razočaranje.
Zato shvaćam da mir koji Ti daješ nije odsutnost poteškoća. To je sigurnost da nisam sama. To je svijest da moj život nije prepušten slučaju, nego da ga Ti držiš u svojim rukama. I zato mi je taj mir najvažniji, taj mir je moje sve jer u tom miru si Ti. Taj mir nije proizvod idealnih okolnosti koje meni odgovaraju, već dar Tvoje milosti i prisutnosti.
Često sam u životu, pa i danas mi se ponekad potkrade, pokušavala pronaći mir tako da najprije riješim sve probleme, promijenim okolnosti i posložim sve odnose. Ali sam ponekad na bolan način otkrila da se moje srce lako uznemiri jer uvijek postoji nešto što ne mogu kontrolirati. Shvatila sam na svojoj koži i u svojoj nutrini činjenicu da tek kada se oslonim na Tebe, moje srce pronalazi mir i odmor bez obzira na okolnosti života.
Zato Te i danas molim, Gospodine, uđi u sve ono što me brine i opterećuje. U moje strahove za sutra, u moje neizvjesnosti, u moje borbe i pitanja. Nauči me vjerovati da si Ti Put, Istina i Život. Jer mir koji dolazi od Tebe ne ovisi o okolnostima. On izvire iz spoznaje da sam ljubljena, da Ti vodiš moj život i da me ništa ne može odvojiti od Tvoje prisutnosti i to je jedna od najvažnijih stvari u mom životu.
Zato i danas slušam otvorena srca i vjerujem Tvom glasu koji mi govori „Neka se ne uznemiruje srce vaše.“
Duhovni poticaj Živo vrelo 8. rujna 2026.
Biti mala pred Bogom
Marijo, danas je Tvoj rođendan. I dok Ti čestitam, nekako se pitam što bih Ti uopće mogla pokloniti. Cvijeće vene, riječi će proći… a onda mi dolazi jedna jednostavna misao: možda Ti je najdraže kada Ti darujem ono što najteže darujem – samu sebe.
Danas, na Tvoj rođendan, gledam Tebe i razmišljam o tome kako je Tvoj život počeo tako tiho. Bila si dijete. Mala. Skrivena. Bez ičega po čemu bi ljudima mogla izgledati posebno. A Bog je već gledao Tvoje srce. I to me baš duboko dira.
Ti me učiš da moja vrijednost nije u tome što sam napravila ili tko me pohvalio već u tome tko sam i čija sam. Moja najveća vrijednost je u tome što sam Božja.
Hvala Ti što si mi kroz život pomogla spoznati da je najveća sloboda upravo u tome da ne moram dokazivati svoju vrijednost. Ne moram biti važna ni svima potrebna. Ne moram imati odgovor na svako pitanje i ne moram uvijek biti jaka. Mogu biti mala. Mogu stati pred Boga sa svime što jesam i reći: „Evo me.“
I to je i moja današnja molitva. Evo me, Marijo. Sa svojim godinama. Sa svime što sam prošla. Sa svim lijepim što mi je Bog dao, ali i sa svime što još uvijek ne razumijem. Evo me takve kakva jesam. Nekada se bojim da sam nesposobna za ono što Bog od mene želi. Da nisam dovoljno dobra, dovoljno sveta, dovoljno hrabra. A onda pogledam Tebe. I shvatim da Bog ne traži velike i savršene ljude već otvorena srca.
Ti nisi znala što će sve stajati pred Tobom kada si izgovorila svoj „da“. Nisi znala za Betlehem, Egipat, Nazaret, Kalvariju. Nisi znala koliko će Tvoje majčinsko srce morati podnijeti. Samo si vjerovala.
Ponekad se pitam što Bog želi dati ovom svijetu po mom životu i onda mi Ti pokazuješ svojim životom kako Bogu nije potrebno mnogo. Samo srce koje Mu se preda.
Na Tvoj rođendan Te posebno molim za jedno: sačuvaj moje srce od potrebe da budem velika. Nauči me biti mala. Jer kada sam mala, tada Mu dopuštam da On bude velik.
Duhovni poticaj Živo vrelo 7. rujna 2026.
Gospodin moj i Bog moj
Danas Te Gospodine na početku ovog dana i tjedna molim da dotakneš moje sumnje i tjeskobe. Uđi u zatvorena vrata moga srca, kao što si ušao među svoje učenike. Dođi u moje strahove, moje neuspjehe i moje neizvjesnosti. Daj da i ja, poput Tome, ne ostanem zarobljena u svojim pitanjima, nego da u susretu s Tobom pronađem odgovor.
Mogao si Gospodine odustati od svojih učenika jer su bili slabi i strašljivi, mogao si tražiti druge, mogao si na poseban način odustati od Tome koji je živio s Tobom, koji Te slušao, koji Te poznavao, a opet, bio je uvjeren da Ti ne možeš biti živ nakon smrti i postavljao je uvjete u kojima je tražio opipljive dokaze Tvog postojanja.
Toma je želio dotaknuti Tvoje rane da bi povjerovao. A Ti mu nisi zamjerio. Nisi ga posramio pred drugima. Nisi ga odbacio zbog njegove sumnje. Došao si upravo njemu, približio mu se i dao mu ono što mu je bilo potrebno da učini korak vjere. I dira me Isuse kad vidim kako Ti je stalo i do mene i koliko Ti je stalo da i ja vjerujem. Hvala Ti što ne okrećeš leđa kada posumnjam, kada se obeshrabrim ili kada tražim odgovore na pitanja koja me nadilaze.
Koliko puta i ja želim najprije vidjeti pa tek onda vjerovati. Koliko puta očekujem da ukloniš sve moje nesigurnosti, riješiš sve moje probleme i pružiš mi jasne dokaze svoje blizine. A Ti me strpljivo vodiš prema zrelijoj vjeri, prema povjerenju koje ne počiva samo na onome što oči vide, nego na ljubavi koja prepoznaje Tvoju prisutnost.
Jer najveće čudo nije to što si pokazao svoje rane, nego što nisi odustao od čovjeka koji je sumnjao. Zato Ti danas želim reći iz dubine srca: Isuse, možda moja vjera nije uvijek jaka, možda nije uvijek postojana, ali želim biti Tvoja. Vjerujem da si živ, da si prisutan i da me vodiš. Ti si moj Gospodin i moj Bog.
