Kratku emisiju ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ slušatelji Radiopostaje Mir Međugorje mogu čuti od ponedjeljka do subote u 3 sata i u 7:10. Emisije priređuju svećenici i časne sestre u tjednim ciklusima.
Ovog tjedna od 27. srpnja do 1. kolovoza 2026. godine, ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ priprema i kazuje fra Julijan Madžar, svećenik Franjevačke provincije Svetog Križa Bosna Srebrena, koji je trenutno na službi župnog vikara u župi Rama-Šćit. Ako ste ih propustili u našem programu, donosimo ih i na našoj web-stranici.
Duhovni poticaj Živo vrelo 1. kolovoza 2026.
Sveti Ivan Krstitelj – primjer svećenika
Čujemo u evanđelju kako je svetom Ivanu Krstitelju odrubljena glava.
Jedan je dječak pitao starog svećenika: Zašto je Ivanu Krstitelju odrubljena glava? Zar nije mogao malo šutjeti pa ostati živ?
Starac se nasmiješio i odgovori:
Sinko, glava se može spasiti šutnjom, ali savjest nikada. Ivan je izgubio glavu jer nije htio izgubiti istinu.
Dječak je neko vrijeme šutio, a onda tiho rekao: Onda nam danas trebaju ljudi koji više vole istinu nego svoju sigurnost.
Starac je klimnuo glavom.
Zato svaki put kad moliš za svećenike i nova duhovna zvanja, ne moli samo da ih bude više. Moli da budu poput Ivana Krstitelja – ljudi čiste savjesti, koji će imati hrabrosti govoriti istinu, makar ih zbog toga ne bi svi voljeli. Crkvi ne trebaju samo govornici. Trebaju joj svjedoci.
Gospodine, po zagovoru svetog Ivana Krstitelja podari svojoj Crkvi svetih, hrabrih i poniznih svećenika. Daj da se mladi ne boje odgovoriti tvome pozivu, a nama daruj milost da ih molitvom, poštovanjem i ljubavlju pratimo na njihovu putu. Amen.
Duhovni poticaj Živo vrelo 31. srpnja 2026.
Što će Bog reći?
Često ljudi budu obeshrabreni komentarima drugih ljudi, te znaju odustati od svoga nauma, zamisli, posla, a na koncu i života.
Jedan je mladi kipar napravio prekrasan kip. Svi koji su ga vidjeli divili su se njegovu radu, osim ljudi iz njegova sela. Oni su govorili: „Ma kakav umjetnik? Pa to je onaj mali što je nekad trčao bos po ulici. Znamo mu oca, znamo mu mater.“ Nisu gledali što je napravio, nego odakle dolazi.
Tako je bilo i s Isusom u njegovu kraju. Umjesto da se ljudi pitaju: „Što nam Bog govori po njemu?“, oni su govorili: „Nije li ovo drvodjeljin sin?“ Bili su toliko zaokupljeni onim što će oni reći da nisu čuli što Bog govori.
I to je opasnost koja prijeti i nama. Cijeli život možemo potrošiti razmišljajući: „Što će ljudi reći?“ A na kraju života neće nas pitati ljudi. Pitat će nas Bog.
Zato nije najvažnije kakvo mišljenje ljudi imaju o nama. Najvažnije je što će jednoga dana Bog reći. A bilo bi najljepše čuti one riječi: „Valjaš, slugo dobri i vjerni, uđi u radost Gospodara svoga.“
Duhovni poticaj Živo vrelo 30. srpnja 2026.
Uvijek možeš raditi na sebi
Ljeto je, vrijeme je godišnjih odmora, ali čovjek uvijek može raditi na sebi. Primjer Pabla Picassa nam to najbolje oslikava.
Poznato je da je Pablo Picasso jedan od rijetkih umjetnika koji je ogromnu slavu stekao još za života. Kroz mladost nikad nije imao podršku, mnogo je patio i jako loše financijski živio. Ipak nikad nije izgubio vjeru u sebe, radio je na sebi, usavršavao i vjerovao je u veliki uspjeh, pa i onda kada su njegovi prijatelji i suradnici izgubili svaku vjeru.
Poznata je zgoda kako je jedna bogata žena bila uporna da joj Picasso nacrta portret. Nakon što je Picasso pristao, rekao joj je da je cijena 300 tisuća franaka. Usprkos visokoj cijeni, žena je sa zadovoljstvom pristala, znajući da će biti jedna od rijetkih koja će se moći pohvaliti da joj je osobno Pablo Picasso nacrtao portret.
Žena je sa sobom povela poslugu očekujući da će crtanje trajati cijeli dan. Međutim, nakon točno 30 minuta uručio joj je njen portret koji je izgledao fenomenalno. Iako oduševljena svojim portretom, žena nije mogla odoljela i upitala je Picassa: „300 tisuća franaka za 30 minuta Vašeg rada?“ „Ne“, odgovorio joj je Picasso. „300 tisuća franaka je za 30 godina mukotrpnog rada, stalnog učenja i konstantnog usavršavanja!“ Nakon toga je uzeo novac i otišao bez pozdrava.
Duhovni poticaj Živo vrelo 29. srpnja 2026.
Biti manje zabrinut
Slaveći danas svetu Martu, možemo se na trenutak zamisliti i zapitati koliko se tjeskobno brinemo oko svega. Marta onda, a mi danas, previše brinemo, zabrinuti smo oko nebitnih stvari, a zaboravimo Boga i zaboravimo živjeti danas svoje kršćanstvo, danas slušati Kristove riječi.
Kaže jedna priča – Jednog dana učenici su upitali mudrog učitelja, Učitelju što te najviše iznenadilo o čovječanstvu? On im odgovori – čovjek! Zašto čovjek, upitaše ga? Sa smiješkom odgovori čovjek žrtvuje svoje vrijeme i zdravlje da bi zaradio novac. Nakon toga žrtvuje novac da bi ozdravio. Zatim je toliko zabrinut za budućnost da ne uživa u sadašnjosti. Rezultat toga je da ne živi ni sadašnjost ni budućnost. Živi kao da nikada neće umrijeti, a potom umire kao da nikad nije stvarno živio. Učenici su šutke gledali u učitelja i razumjeli su poruku. Živite ovdje i sada, jer sreća i ispunjenje postoje samo u sadašnjem trenutku!
To je poruka mudrosti i svima nama – živjeti danas i sada. Ne jučer, ne sutra, nego danas, samo je danas pravi trenutak za sve dobro reći i učiniti drugome. Uzalud je kada netko umre dolaziti i govoriti volio sam ili voljela sam ga, samo da je još malo bilo, sve bih oprostio ili oprostila. Danas nasljedujemo Isusa, danas smo njegovi učenici! Isus reče: „Tražite najprije Kraljevstvo Božje, a sve drugo će vam se dati i nadodati!“
Duhovni poticaj Živo vrelo 28. srpnja 2026.
Bog je strpljiv – kukolj i žito
Često u životu ljude razvrstavamo. Ovaj je dobar. Ovaj nije. Ovaj vrijedi. Ovaj ne vrijedi. A Isus kaže: Polako. Ne poznaš cijelu priču ili povijest neke osobe, da bi tek tako mogao donijeti zaključak. Istina je da u svijetu postoji dobro i zlo – nitko nije samo svetac i nitko nije ni samo grešnik. Zato Isus traži strpljenje. I to nas uči prispodoba o žitu i kukolju. Bog gleda cijeli život. Mi vidimo sadašnjost, a Bog vidi ono što čovjek može postati.
Jedan je čovjek brižno njegovao ružu. Svaki ju je dan zalijevao i čekao da procvjeta. Ali kad je bolje pogledao, vidio je koliko na stabljici ima trnja. Rekao je: “Kako iz toliko trnja može nastati nešto lijepo?” Razočarao se, prestao je zalijevati ružu i ona je uvenula prije nego što je procvjetala.
Često vidimo samo tuđe trnje: mane, slabosti, pogreške, grijehe. Ako ćemo samo tako gledati, onda nikada nećemo vidjeti ružu koju je Bog posadio u srcu ljudi. Opasnost je da postanemo ljudi koji vide samo kukolj, a ne vide žito.
Isus nas danas poziva biti strpljivi poput Boga. Ne samo da Bog trpi naš kukolj, nego Bog nikad nije odustao od nas. Bog i danas vjeruje da iz našega trnja može procvjetati ruža.
Zato trebamo manje suditi, a više moliti; manje govoriti o tuđem trnju, a više pomoći ljudima otkriti ružu koju je Bog posadio u njihovu srcu.
Duhovni poticaj Živo vrelo 27. srpnja 2026.
I malo u Bogu može postati veliko
Kraljevstvo Božje(KB) nije neka daleka stvarnost ili utopija kako nam se često zna činiti, nego je KB tu među nama i samo treba zaživjeti. Na svakoj je osobi hoće li sudjelovati u izgradnji KB ili neće. Kroz čitavu povijest spasenja Bog je na zemlji surađivao s ljudima na izgradnji KB. Pa tako imamo Abrahama, Mojsija, Nou, Proroke, Isusa, apostole, a danas nas pripadnike katoličke Crkve. Zapitajmo se stoga, koliko smo Božji suradnici na izgradnji boljeg i pravednijeg svijeta, koliko svatko od nas gradi ili ruši KB?
Isus je redovito govorio u prispodobama, ljudi su ga rado slušali, pamtili i njegove riječi prepričavali. Susrećući Isusa u riječi ljudi su se odvraćali od grijeha i skrušeno obraćali Bogu – to jest i cilj i smisao prispodoba. U Palestini je bio izraz – maleno kao gorušičino zrno. Kao što od sitnoga zrna izraste veliko stablo, tako od sitnih stvari tijekom vremena nastaju velika djela. Od abecede, od 30 slova sastoje se sve književnosti svijeta, sva moguće pisana djela, kao i naša Biblija. Od osam nota, sa svojim povisilicama i snizilicama su napisana sva velika glazbena djela. Od BDM je rođen Isus, od Isusa apostoli, preko apostola je nastala Crkva, čiji smo članovi i mi danas. Sve što ima temelj u Bogu, koliko god bilo malo, postat će veliko. Tako i svako naše djelo, od Boga blagoslovljeno, koliko god bilo malo, veliko je u Božjim očima.
